Dolazak Andreja Plenkovića u Varivode na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama neki su okarakterizirali kao još jednu jaku i jasnu poruku uspostave i konačne normalizacije odnosa između većinskog hrvatskog naroda i srpske manjine, dok su mnogi ostali ogorčeni pitajući se u čije se ime Plenković ispričavao.
Plenković je tom prilikom istaknuo kako zločin u Varivodama nije bio jedini takav jer ih je bilo još: ”Oni se ne mogu opravdati i zato iskreno žalimo,” poručio je dodavši kako je svaki takav čin bolan za sve obitelji žrtava i ružan ožiljak na pravedno lice i ombrambeni karakter Domovinskog rata.
Premda se u svom govoru osvrnuo i na to kako se od srpske strane očekuje priznavanje agresije na Hrvatsku, čelnik Srpskog narodnog vijeća, to je i ovaj put vješto izbjegao.
Milorad Pupovac i dalje eskivira jasan govor i poruku, odnosno osudu zločina nad Hrvatima.
Zašto se Srbima teško ispričati
Svaka je žrtva za osudu, a doživjeli su je, osim manjeg broja sprskog naroda i veliki broj Hrvata. Žrtva je žrtva i zločin je zločin, ostavi li se na stranu krvavi trag ubijanja, silovanja, logora i nezaboravnog vukovarskog egzodusa, kroz koji je hrvatski narod prolazio u svojoj vlastitoj zemlji. Pa zašto je onda Srbima tako teško prevaliti tih nekoliko riječi preko usta: “Žalimo, ispričavamo se, oprostite?”
Njihove oči još su uprte u “majčicu Srbiju” od koje se boje ukora i odbacivanja, iako su već odavno, ostajući živjeti u Hrvatskoj, za koju su se neki od njih i borili, pokazali kako se osjećaju državljanima Republike Hrvatske. No, sviđalo se to nekome iz susjedne Srbije ili ne, proces je pokrenut i teško da će biti zastavljen, bez obzira na pojedinu ratnu i huškačku retoriku.
Knin – početak ispričavanja
Koraci na tom putu inicirani su zahtjevom premijera Andreja Plenkovića da potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević, dođe u Knin, što je i učinio. Milošević je podijelio svoje bolno ratno iskustvo s Hrvatskom. Nakon njega ruku je pružio ministar branitelja Tomo Medved odlaskom u Grubore na komemoraciju za ubijenih 6-tero starih ljudi srpske nacionalnosti, što su mu mnogi zamjerili.
No, Medved je nakon Grubora produžio zapaliti svijeće ubijenoj četveročlanoj hrvatskoj obitelji, gdje su Srbi ubili čak i dvoje malodobne djece. Milorad Pupovac, koji je u Gruborima bio jako rječit, nije produžio na grob ove četveročlane obitelji, a iako je rado primio riječi isprike za zločin s hrvatske strane, za zločin svog naroda nije imao volje, ni želje ispričati se.
Je li politika Milorada Pupovca na tragu želja srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj?
Patnja, bol i tuga koja bi trebala ujediniti i spriječiti zlo koje se u vrijeme Domovinskog rata dogodilo u Hrvatskoj, još uvijek razdvaja ova dva naroda, jedan manjinski, drugi većinski.
Ni odlazak u Varivode premijera Andreja Plenkovića, nije bio dovoljan da se pokrenu emocije u Miloradu Pupovcu od kojeg se godinama čeka da prizna kako su Srbi učinili zločine nad Hrvatima i to ne pojedinačne, već su iste činile paravojne skupine četnika, pa čak i vojske JNA. Preuzeti odgovornost, očito je Pupovcu i SDSS-u nešto što nisu u stanju.
Vukovarska kolona
Jesen, koja je već obojila u žarke boje lišće u Slavoniji, kao i svake godine, nosi sjećanja na zločin na Ovčari i Veleprometu u Vukovaru. Kolona će i ove godine s pijetetom proći Vukovarom, koji će odisati tugom i neisplakanim suzama. Hoće li konačno u toj koloni hodati potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević, ali i Milorad Pupovac u kojeg su sve oči uprte, a uši čekaju da čuju kako se konačno svrstao tamo gdje mu je mjesto, u lojalnog stanovnika Hrvatske koja ga godinama plaća. Hoće li nakon svega slijediti primjer premijera Andreja Plenkovića i ministra branitelja Tome Medveda ili će i ovaj puta eskivirati i na taj način pokazati kako je Hrvatska opet pognula glavu po naredbi Bruxellesa, a u cilju izjednačavanja krivnje za Domovinski rat kako bi Srbija nesmetano ušla u EU.
Jasno je kako je članicama EU važno da se Srbija prikloni zapadu, a ne Rusiji, no Hrvatska je očito zaboravila kako je ravnopravna članica te iste Europske unije i kao takva trebala je dobiti prva ispriku od srbijanske strane, pa i predstavnika srpskog manjinskog naroda u Hrvatskoj, čak i za Knin iz kojega su Hrvati bili protjerani i u kojem su u srpskim logorima mučeni na stravične načine.
