Vježbanje strogoće na HTV-ovoj novinarki Ivani Šilović policajca Kokeze prigodom preseljenja štićenika Doma za starije i nemoćne iz Vukovarske ulice u Splitu u bolnicu, izazvao je brojne komentare, a poruci javnosti nisu se oduprli ni iz Udruge veterana specijalne policije BATT Split.
Poručili su kako se “novinari ne smiju ponašati kao svete krave kojima je sve dopušteno, pa i odbijanje zapovijedi policajca“. Također su naveli i kako bi se “gospođa Šilović trebala ispričati policajcu Kokezi, najprije zbog nepoštovanja prema njemu, odnosno instituciji koju on predstavlja, kao i zbog nepravedno izazvanog medijskog linča prema njemu“.
Podsjetimo na incident koji je izazvao policajac Luka Kokeza, a koji je odlučio vježbati policijsku strogoću na novinarki HRT-a Ivani Šilović, dok je završavala s uzimanjem izjave Ivana Škaričića, ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu, kojega je, kada je krenuo prema domu drsko upitao: “A vi ste?”. Nakon što se ravnatelj predstavio, dozvolio mu je da nastavi prema zgradi doma.
Tada se okrenuo prema televizijskoj ekipi koja je upravo odrađivala javljanje uživo i počeo mahati rukama uz povike: “Ajmo gospodo, ne želim vidjeti nikoga ovdje blizu! Ajmo ća, udaljite se!”.
Kada se novinarka predstavila i objasnila kako ih je prekinuo u javljanju uživo i zamolila da se predstavi, rekao je: “Ja sam Luka Kokeza i ja odrađujem svoj posao…“
Policijska uprava splitsko-dalmatinska ispričala se novinarki Ivani Šilović i HRT-ovoj ekipi priopćenjem koje je poslala i drugim redakcijama.
Njihov je službenik, naveli su u priopćenju, netaktičnim ponašanjem i bez potrebe pojavio se u programu uživo, te omeo javljanje i razgovor novinarke s ravnateljem Doma Ivanom Škaričićem.
“Budući da nije postojala nikakva realna i neodgodiva potreba da tijekom obavljanja poslova ometa rad televizijske ekipe želimo se ispričati novinarskoj ekipi Hrvatske televizije i novinarki Ivani Šilović.
Smatramo kako je policijski službenik naprijed opisanim ponašanjem narušio ugled policijske službe radi čega ćemo poduzeti sve potrebne mjere kako se ovakvo ponašanje ne bi ponovilo”, stoji u priopćenju policije.
Komuniciranje u kriznim situacijama
Koronavirus je donio svijetu, pa tako i Hrvatskoj, ograničenja na koja se posebno teško navikavaju oni koji su se za slobodu i ljudska prava morali izboriti. Hrvatska je iz bivše države, u kojoj je milicija bila strah i trepet, a rad novinara strogo kontroliran, izašla uz puno žrtava. Upravo stoga, hrvatski narod danas zna kako ne želi policijsku državu, pa ni po cijenu života.
Ljudska prava poput slobode mišljenja i govora, kao i pravo na informaciju hrvatski narod je izborio i čuva, a upravo stoga rad novinara je od izuzetne važnosti. Policajac Luka Kokeza svoj je rad shvatio važnijim od rada novinara, koji su strogo poštivali udaljenost od doma, zaboravljajući pri tome da “treniranje strogoće” zasigurno ne spada u njegov opis posla.
Naime, policajci kao i novinari trebaju poštovati pravila komunikacije u kojoj je na prvom mjestu pravilo pristojnosti. U vremenima poput ovoga koji svi zajedno prolazimo vrijede posebna pravila komunikacije, ona krizna. A upravo krizna komunikacija nameće red u ophođenju, koji u ovoj situaciji zasigurno nije pokazivanje sile.
Krizno komuniciranje iziskuje i procjenu opasnosti koju je policajac Kokeza trebao utvrditi za tv ekipu i štićenike doma, a koje sudeći prema udaljenosti tv ekipe od navedenog doma nije bilo ni za jednu stranu. Također, policajac Kokeza bi da je prošao samo osnove komunikacije, što je neophodno u poslu jednog policajca, znao kako mahanje, vikanje i naređivanje spada u neka bivša vremena, dok ova zahtijevaju da pričeka kako bi novinarka završila javljanje uživo, pristojno priđe, predstavi se i ukoliko je potrebno zamoli ekipu da se spakira i ode. Uz sve to, krizno komuniciranje zahtijeva i obrazloženje zahtjeva za udaljavanjem, ukoliko se pokaže potrebnim. Sve to je izostalo i jedno javljanje uživo i krivo shvaćanje policijskog posla stvorilo je nepotreban incident.
Poruka novinarima iz UVSP BATT da nisu svete krave…
… u najmanju ruku je neinformiranost i nepoznavanje novinarskog posla. Veterani specijalne policije u ovom slučaju zaboravili su ulogu novinara, koja im je ostala zamagljena zbog rada dijela novinara čije su se kuće okrenule senzacionalističkom novinarstvu, a u cilju financijske dobiti. No, novinarstvo nisu samo senzacionalističke priče bez pokrića, klikomamci na portalima i u tiskanim medijima, naručeni članci, fejk vijesti… Novinarstvo je puno više od toga, a o čemu svjedoče brojni novinari koji su riskirali svoje živote došavši u Hrvatsku u najtežim danima Domovinskog rata, kako bi izvještavali o državi za koju do tada možda nisu ni čuli.
Upravo ti hrabri novinari pomogli su da Hrvatska bude priznata, da se puno stvari okrene u korist Hrvatske. I danas su brojni novinari i fotoreporteri na raznim bojišnicama, stavljajući svoju sigurnost i udobnost u drugi plan, a kako bi svijet saznao o nepravdama, ratovima u kojima pogibaju djeca, eboli koja hara Afrikom, djeci koju prisiljavaju da postanu ratnici koji ubijaju i svoje roditelje, silovanim ženama u Kongu, koje ostaju unakažene i kojih se potom odriču vlastite obitelji…
Novinari diljem svijeta razotkrivali su i razotkrivaju korupciju, političke afere, svojim tekstovima borili se protiv dilera… Novinare, ono što očito UVSP BATT i policajac Kokeza ne znaju, ubijaju jer neustrašivo obavljaju svoj posao. Novinarstvo zovu i sedmom silom, a novinari koji svoju ulogu shvaćaju ozbiljno mijenjaju svijet na bolje.
Na kraju ostaje nam pitanje tko se kome treba ispričati, a očito se svi oni koji u ovim teškim trenutcima za sve nas pokušavaju nametnuti policijsku državu, trebaju ispričati narodu.
