U Sinju je u subotu održana smotra mačkara cetinskoga kraja, koju je ovjekovječio jedan od naših najpoznatijih fotografa, Šime Strikoman čuvenom milenijskom fotografijom
Trebalo se složiti baš onako kako je zamislio Šime Strikoman, a što je ovoj veseloj, maškaranoj ekipi bilo teško. Zato je sve potrajalo malo duže, ali mačkare su dobile svoju milenijsku fotografiju.
I dok je jutro prošlo u znaku dječje cike i vike, popodne su Cetinjani pokazali da humor njihovih starih nije ugasnuo modernih dobom i tehnologijom.
Povorku mačkara predvodio je predsjednik Krnjevalske udruge Dino Gulam koji je, kao pravi kavalir, pod ruku vodio prvu ženu Grada Sinja, gradonačelnicu Kristinu Križanac u prekrasnoj haljini plemkinje i direktoricu Turističke zajednice Moniku Vrgoč, koja je s ponosom nosila svoju venecijansku masku.
Tradicija
No, tradicija se ipak morala poštivati, jer pokladna povorka utemeljena je na pravilima nepodložnim bilo kakvim promjenama. Tako primjerice u Bajagićkim mačkarama mogu sudjelovati isključivo muškarci. Žene tu ne smiju ni blizu, osim gledati sa strane i počastiti ih poslije sinjskim specijalitetima.
Pravila su određena i u rasporedu, te je na čelu skupina bilih mačkara, barje i svatova, zatim skupina komedija, dok na kraju idu crne mačkare. Kraj se zime nazire u veljači, pa su tu i svatovi, koji simboliziraju kraj zime i dolazak proljeća, u stara vremena predvođeni prvim didom, a danas barjaktarom.
Nevjesta je u tom malo čudnoj povorci muškobanjasta, trudna i debela, dok u pratnji divera traži svog mladoženju. Ima tu i jengi (udanih cura), kao i onih slobodnih zvanih jengije, te ostalih gostiju, a svima njima zapovjeda Turčin. Ostatak je to duge povijesti Osmanlija na ovim prostorima.
Društvene teme
A što drugo kritizirati već aktualne društvene i političke teme. Jedna od takvih su autobusi sinjskog Prometa, koji dođe do Klisa i zapali se. Ako stigne na cilj, poručuju mačkare, onda treba platiti kartu. Inače je besplatno.
Ipak, najatraktivniji i najupečatljiviji dio povorke su didi. Na glavama su im ovčje mišine visoke do 1,5 metar, a oko struka zakopčana zvona. Obučeni su u staru odjeću s našivenim raznobojnim resama, a utjelovljuju obrednu vjekovnu borbu dobrih duhova sa zimom, koju tjeraju bukom i skakanjem. Ne zaboravljaju tu ni na uroke koje tjeraju glasnom zvonjavom sa stoke.
Povorka puna smijeha, buke i zvonjave
U goste su došli i Grobnički dondolaši, koji su skakali i plesali ogrnuti ovčjim krznom, dok im je na glavi bila “krabuja” (kosti glave bika ili brava), a u ruci čegrtaljke, štap, sjekira ili kost, a licem zacrnjenim čađom pokazali su okupljenim Sinjanima i njihovim gostima, kako su od stoke tjerali divlje zvijeri i pljačkaše.
No, što reći osim istine, koja se na krnjevalu mora poštivati, Didi s Kamešnice zasjenili su ipak sve. I da nije bilo zakazanog vjenčanja u 18 sati, tko zna koliko bi se još povorka didi veselila, skakala i izazivala smijeh, kojem su animatori “debelo” pridonijeli. Vrijeme i hladnoća, koja se već počela provlačiti sinjskim kalama potjerala je sve u šator, gdje je već čekalo toplo i hladno piće uz tradicionalnu sinjsku spizu.
