Koronavirus donio je nagađanja o apokalipsi ili posljednjim vremenima, koje je današnji razorni potres u Zagrebu pojačao raznim “proročanstvima”
S pojavom koronavirusa započela su i pitanja o razlozima zašto je svijet pogodila kataklizma koja u obliku nevidljivog neprijatelja odnosi živote, na kraju ostavljajući razorne posljedice na ekonomiju svih zemalja. Od teorija zavjere, pa do poruka Gospe koja ukazuje na strahotu i kažnjavanje čovjeka koji nije poštivao zemlju koju mu je Stvoritelj dao u ruke da je čuva i pazi i upravlja njome kao dobar gospodar.
“Gospine poruke” koje kruže i upozoravaju daju nam neku drugu Gospu, onu koja nije Majka puna blagosti i ljubavi. A Gospa, upravo to jeste. Mogu li, dakle Gospine poruke biti poruke koje nagoviještaju uništenje čovjeka, kojeg je Bog tako ljubio da je među ljude poslao svoga Sina kao spasenje upravo tome čovjeku?
Otkriva li Knjiga Otkrivenja namjere uništenja čovjeka?
Knjiga Otkrivenja koju je napisao apostol Ivan, poetski je napisano duhovno iskustvo, koje Crkva tumači da su se dogodila davno u doba Rimljana, tumači jedan svećenik za Cronika.hr. koji je htio ostati anoniman. (podatci poznati redakciji)
No, na pitanje dolazi li kraj vremena kakva smo poznavali, odgovor je svakako potvrdan, jer nakon koronavirusa svijet više neće biti isti. Hrvatska ili konkretnije Zagreb, danas je uz koronavirus upoznao i posljedice razornog potresa i mnogi su se zapitali kakav znak je odlomljeni toranj s križem s poznate zagrebačke Katedrale.
Jedan je čovjek dobacio premijeru Plenkoviću, koji je obilazio grad kako bi utvrdio štetu, da se ovo događa kada se zatvore crkve. I svećenicima su mnogi zamjerili što su olako pristali držati mise bez vjernika, no upravo u vrijeme kada je drugi veliki potres zatresao tlo Zagreba te iste crkve bile bi pune vjernika na ranim jutarnjim nedjeljnim misama.
“Jeste, to nam je jedno veliko upozorenje,” rekao je moj sugovornik. Mise su postale folklor, Crkva je sve više okrenuta materijalnom i grijehu. Isusove riječi kojima upozorava farizeje kako časte Boga, “a srce vam je daleko od mene” danas isto tako odjekuju crkvenim prostorom u kojem mnogi zaboravljaju slušati unutarnji glas.
“Moj Bog je Bog ljubavi, a ne Bog uništenja. Bog koji oprašta. A da je ovo opomena, jeste. Popeli smo se kao kula Babilonska do neba,” objašnjava mi moj sugovornik svećenik.
Kardinal Bozanić upleten je u financijski skandal, svećenici diljem svijeta upleteni su pedofilske skandale, a veliki dio vjernika daleko su od Onog u koga “vjeruju.” I ovo je vrijeme da se razotkriju namisli mnogih srdaca.
Kao što reče starac Šimun, kada su Josip i Marija donijeli Isusa prikazati u Hramu:”Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca.“
A sudeći po događajima, koji su potresli svakog čovjeka, ovo je vrijeme kada polako isplivavaju misli i namisli.
Neosporno je da mi imamo proročanstvo Isusa, no kada će se ostvariti vrijeme je neizvjesno. Izvjesno je da se zaista radi o upozorenju, jer bili smo narod kuknjave i laži. Iako se zapravo dobro živjelo, kukali smo, a onaj tko je imao najviše bio je najnezadovoljniji. Bog nas je koronavirusom i današnjim potresom upozorio da smo nitko i ništa na ovoj zemlji. Da ne vrijedi ni toranj na katedrali, da nam ne vrijedi ništa što imamo jer sve to u djeliću sekunde možemo izgubiti.
Ono što je najveće je mir. Mir u srcu i mir u duši. A tko ima mir u Bogu koji donosi ispunjenost i odnosi sve strahove?
Razna proročanstva
I upravo o njima govori Isus u Evanđelju po Luki: “Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti Ja sam i Vrijeme se približilo. Ne idite za njima.“
No, Isus naviješta i ono što se treba dogoditi: “Bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahova i velikih znakova s neba.” i dodaje: “Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.”
Doista, svijet je stao u iščekivanju. Koronavirus je neprijatelj protiv kojega trenutno nemamo lijeka. No, 1720. godine izbila je kuga, 1820. kolera je odnijela mnoge živote, 1920. protiv španjolske gripe nije bilo lijeka, a strah je obuzeo svijet ove 2020. jer koronavirus ne bira ni državu, ni naciju, ni boju, a ne pravi razliku ni između onog bogatijeg ili siromašnijeg. Pred ovom bolešću svi smo jednaki – nemoćni.
Svaka od tih bolesti koje su odnijele mnoge živote mogla je značiti zadnja vremena. Svaki od ratova koji se dogodio za one koji su ih proživljavali mogao je značiti zadnja vremena. Jedna Vukovarka je napisala kako je u trenutku kada su izlazili iz bolnice mislila da su upravo to zadnja vremena. No, vrijeme nije stalo, samo se ljudima koji su proživjeli takve situacije zauvijek promijenio život.
Koronavirus, pa i današnji potres trebali bi protresti našu dušu u ovo korizmeno vrijeme da konačno shvatimo koliko smo krhki i slabi i kako ne možemo upravljati zapravo ničim, jer sve što stvorimo ili namislimo u trenu se može pretvoriti u prah. I ova za sve nas nesretna vremena, koja će, kada prođu, donijeti veliku ekonomsku krizu, trebala bi nas promijeniti na bolje. Umjesto materijalnog vrijeme je da na prvo mjesto stavimo ljubav, upravo onako kako Isus uči Apostole da će po ljubavi biti prepoznati.
