Predsjednik Zoran Milanović izjavio je kako je današnja komemoracija srpskim civilnim žrtvama rata u Gruborima neka vrsta duga časti prema onome što se dogodile prije 25 godina, dodavši da je to u njemu tada izazivalo moralni užas.
Lako je sada govoriti nakon 25 godina da za ovo nitko nije osobno odgovarao. Zna se otprilike ili skoro točno koja postrojba je bila ovdje toga dana” kazao je Milanović.
Dodao je da je prvi puta o Gruborima čitao 1995. u New York Timesu.
Nanesena šteta Hrvatskoj
“Razmišljao sam što je tu gore, je li nešto što graniči s moralnom katastrofom, a to još uvijek nije, nešto što je zlo samo po sebi gore od banalnosti zla, ili šteta koju je to nanijelo Hrvatskoj državi”, rekao je Milanović.
Ocijenio je kako je gore ono prvo jer šteta koju država sama sebi nanese ili nanesu ljudi koji u njezino ime djeluju jest nešto što nije apsolut, jer država ne može biti pod svaku cijenu.
Užas izaziva ubojstvo nedužnih civila
“Postoji cijena i obziri koji se moraju poštivati“, drži predsjednik Milanović dodavši kako užas izaziva ubojstvo šest nedužnih i starih mještana Grubora, i to je najveća šteta.
Kompromitiran ugled onih koji su se junački i pošteno borili
Šteta hrvatskoj državi je također velika, rekao je Milanović. Ona je nagrdila reputaciju države koja je napadnuta i koja do tada nije bila loša. Kompromitirala je ugled i jedne postrojbe hrvatske policije, specijalne policije, koja je uspjela cijeli rat raditi, boriti se, izlagati se pogibelji na junački i pošten način.
Teško je u Europi naći dvije sličnije nacije
“Vrijeme je za normalno u nama što postoji u svakom čovjeku. Dobro, pitomo i naivno. Dosta je bilo onoga što je obilježavalo odnose dvaju naroda, dviju nacija kojima je teško u Europi naći dvije sličnije i sa najvećim brojem dodira. To nisu ni Česi ni Slovaci, a ni Šveđani i Norvežani. To smo mi, Hrvati i Srbi, naši susjedi“, istaknuo je Milanović.
Za kraj Šantićeva pjesma “Ostajte ovdje”
Obraćanje je završio citiranjem pjesme “Ostajte ovdje” sprskog pjesnika Alekse Šantića, rođenog u Mostaru: “Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije; grki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije“.
