Magistar agronomije Miroslav Kovač, nakon predloženih Vladinih ekonomskih mjera, poručio magistru prava, premijeru Andreju Plenkoviću: “Treba nam Nacionalni stožer za borbu protiv gladi!”, rekao je za Bujicu
Samo do studenog prošle godine, Hrvatska je uvezla hrane u vrijednosti milijardu i 200 milijuna eura, a to su četiri Pelješka mosta” rekao je u Bujci na Z1 televiziji mr. sc. Miroslav Kovač, agronom i predsjednik stručnog odbora Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske – ‘ŽIVOT‘, uz poseban osvrt na predložene Vladine gospodarske mjere, na primjeru mlijeka: “Činjenica je da mi u svojoj zemlji nemamo dovoljno hrane i to je definitivno, svima jasno. A ako nemamo dovoljno hrane, onda nemamo ni viškova. U Hrvatskoj se proizvede mlijeka tek za zadovoljenje 40 do 50 posto potreba građanstva. I sada nam, u sklopu predloženih mjera, govore kako će otkupiti višak nečega, čega nema dovoljno… Tu definitivno nešto nije u redu.“
Kovač je svojedobno radio u Hrvatskom zavodu za poljoprivredno-savjetodavnu službu i Hrvatskom stočarskom selekcijskom centru, ali je odustao od javnog sektora i odrekao se sigurne i velike državne plaće, te osnovao poljoprivrednu zadrugu i otišao u privatni sektor, koji je sada najviše pogođen korona krizom, jer dnevno u Hrvatskoj posao izgubi više od tisuću ljudi. S druge strane, u javnom sektoru, raznim ministarstvima, agencijama, županijama, općinama i gradovima – još nitko nije dobio otkaz…
Kovač: “Hrvatskoj prijeti glad”
Kovač je u Bujici usporedio krivulju širenja koronavirusa s krivuljom uvoza hrane u našu državu: “U Hrvatsku godišnje uvezemo 50 posto hrane, umjesto da smo vodili drukčiju politiku pa bi se i s aktualnom korona krizom, kao i onom koja će tek doći iza nje, lakše nosili. Volio bih da na obje krivulje svjedočimo linearnom padu. Mnoge stvari ne možemo opravdati koronavirusom. Koronavirus je nešto recentno i novo, a problemi u Hrvatskoj nisu od danas i nisu od jučer, samo nas je ova kriza potakla da se napokon realno suočimo s njima. Problemi, naročito u poljoprivredi, prate nas od osamostaljenja pa i od ranije jer su neki nasljeđeni iz bivšeg sustava.
Mi u biti, ostajemo bez supstance, a u ovom slučaju, ostajemo bez hrane. Jel može biti većeg problema?” zapitao se Kovač i nastavio: “Danas Hrvatskoj prijeti glad. Može me netko zbog ovoga prozivati, ali Hrvatska bi mogla postati gladna zemlja! Ako vi u svojoj zemlji ne možete proizvesti dovoljno hrane za prehraniti svoje stanovništvo, onda vam u ovakvim krizama, prijeti glad…
U Hrvatskoj imamo doslovce opustošena i prazna područja, a kada počnete gubiti ljude iz prostora i kada više taj čovjek nema odnos sa zemljom, zemlja na gubi vrijednost. Nema gospodarskih djelatnosti, imate problem i sa okolišem,” tvrdi Kovač i objašnjava što za njega znači pojam suverenitet: ”Ako gubite prehrambeni suverenitet, to se automatski veže i za ukupni nacionalni suverenitet. Suverenitet podrazumijeva suvereno gospodarenje zemljom na kojoj živiš i stvaranje novih, dodanih vrijednosti u sinergiji naroda i tla. Slavonija je bila bogata, kada je bila naseljena i puna domaćih životinja, našeg blaga, koje je paslo na našim pašnjacima… Država bez seljaka je slaba država, a država bez hrane nije država! Ako nemate svoj jezik, svoju tradiciju, svoje specifičnosti, ako nemate nešto, što vas povezuje, naravno, ako nemate s čime sami prehraniti svoje stanovništvo, onda nemate ni nacionalni suverenitet.”
U krizi će isplivati sve ono pogrešno što smo radili desetljećima
“Prva biljka koja je nakon potopa, izašla s Noine arke bila je vinova loza i ona ima posebno značenje,” podsjeća Kovač: ”Vinogradarstvo u Hrvatskoj, isto je pred velikim problemima jer restorani ne rade, a gdje je nama glavno tržište nego u našim restoranima?!”
Kovač je posbno veliki stručnjak za proizvodnju mlijeka, čime se i sam svojedobno bavio, a kada je u pitanju poljoprivreda i naročito, stočarstvo, zalaže se za primjenu austrijskog modela: “Samo na primjeru teladi, vidimo kako Austrijanci drže do svojih uzgojenih vrijednosti. Oni ne dopuštaju izvoz jednog teleta ni za 52.000 eura, koliko je postiglo na aukciji i ne daju njegov izvoz u Njemačku, jer to smatraju nacionalnim interesom. Hrvatski seljak mora postati vlasnik svoje zemlje, hrvatski čovjek mora postati vlasnik svoje šume i to je taj austrijiski model, koji trebamo preslikati kod nas. Hrvatski seljak mora postati suvlasnik uzgojnih udruženja i mora biti izravno uključen u njihovu organizaciju i rad. Mora imati mjesto, gdje će svoj proizvod dovesti, a ne da čeka da netko dođe u njegovu štalu i dadne mu određene novce…
Da smo pametnije vodili poljoprivrednu politiku, sačuvali bismo 100.000 radnih mjesta i danas naša sela ne bi bila prazna, ne samo u Salvoniji, već i u Istri, Dalmaciji, Lici, Banovini, Posavini, Gorskom Kotaru, Bilogori, Podravini” rekao je Kovač, te dodao: “Mogli smo biti puno pripremljeniji za ovu situaciju nego što jesmo. Sada je svima teško; teško je i političarima i gospodarstvenicima. Pitanje je koliko je duboka ta naša vreća s novcima, koliko mi možemo gasiti vatru, a to se dođađa i drugdje, a ne samo u poljoprivredi… U ovoj će krizi isplivati sve ono što smo pogrešno radili proteklih destljeća. Većinu hrane kupujemo vani, a ako nešto kupujete vani, onda je tamo i tržište, tamo vladaju njihova pravila… Mi smo svoje tržište izgubili neorganizacijom, neimanjem dovoljnih količina kvalitetne hrane i sve to zajedno, povuklo je za sobom i demografsku depopulaciju…
Kovač: “Kada smo dnevno zatvarali 15 obiteljskih gospodarstava, nije bilo dvije press konferencije na dan…”
Kovač je u Bujici iznio zapanjujuće podatke, zbog kojih smo danas ovisni o uvoznom lobiju: “Godine 2001. u Hrvatskoj je bilo otprilike 65.000 obiteljskih gospodarstava, koja su se bavila proizvodnjom mlijeka i plasirali ga na domaće tržište. Danas ih imamo tek oko 4.500… U tim godinama izgubili smo od deset prstiju ruku, devet! Hrvatska je u proizvodnji mlijeka ostala smao na jednom prstu. Zamislite tijelo, kako funkcionira, ako izgubi devet prstiju – to je nemoguće! Od 2001. do 2010. godine dnevno se zatvaralo 15 obiteljskih gospodarstava, koja su proizvodila mlijeko! Žao mi je što i tada, nije bilo dva puta dnevno medijskih konferencija!
Slično su se zatvarala obiteljska gospodarstva i u svinjogojstvu, u proizvodnji povrća, u proizvodnji voća,” nastavlja Kovač: “Zatvarala su se gospodarstva u svim drugim proizvodnjama… Nekima je bilo važnije graditi novi aerodrome u Dubrovniku, nego urediti za poljoprivrednu proizvodnju Konavalsko polje…”
Nakon što savladamo krizu s pandemijom korone, čeka nas velika neizvjesnost, moguće i glad, te još veće raseljavanje” upozorava Miroslav Kovač: “Žalosno je što mi moramo biti sretni, ako ćemo imati odakle uvesti hranu! Što ako situacija s koronom potraje i ako suverene zemlje, koje imaju u ovome trenutku, dovoljno hrane za sebe, odluče da neće izvoziti dio svojih najvažnijih namirnica, gdje ćemo mi onda to nabaviti?! Kako ćemo onda to u Hrvatskoj proizvesti? To je problem, koji nije od danas, to je problem koji traje godinama…”
Odakle Vladi novac za predložene mjere?
Magistara Kovača zanima odakle Vladi novac za drugi predloženi paket ekonomskih mjera i hoćemo li, nakon svega, postati dodatno ovisni o stranim kreditima: “I da nam odluče izvesti hranu, s čijim ćemo je novcima platiti, kada ne stvaramo dodanu vrijednost? Moramo kao narod pronaći sami sebe i sami sebi stvoriti uvjete za život i rad. Ne trebamo čekati europske novce nego trebamo imati svoje proizvode… Zanimljivo je kako smo u ratnom razdoblju od ’91. do 2001. godine uvezli puno manje hrane nego što smo je uvezli od 2001. do 2010. godine… Hrvatska je u tih deset godina uvezla hrane u protuvrijednosti onoga što smo potrošili za izgradnju svih naših autocesta!
Tri posto mogućeg razvoja i porasta BDP-a godišnje, mi izgubimo na uvozu hrane,” izračunao je Kovač: “Ako imate milijardu i dvjesto milijuna eura uvoza hrane, dakle, deficita, to onda znači da mi tri posto BDP-a godišnje spalimo na uvoz, a kada to ne bi bilo tako, Hrvatska bi za deset godina izgledala prekrasno. To bi bio rast BDP-a u deset godina od 30 posto! Ako jedan zemlja ima 3 posto BDP-a u jednoj godini plusa, znači da je to zemlja, koja jako dobro radi svoj posao. A ovo se odnosi samo na hranu u Hrvatskoj.“
Hrvatska prehrambena neovisnost, suverenitet i nacionalna sigurnost
“Ako smo napravili Stožer za obranu od pandemije koronavirusa, onda napravimo i Stožer za Hrvatsku prehrambenu neovisnost, suverenitet i nacionalnu sigurnost i nahranimo svoj narod,” predlaže Kovač “Treba nam Nacionalni stožer za borbu protiv gladi, a kad nahranimo narod, tad ga više nećemo samo hraniti nego ćemo i proizvoditi, imat ćemo dodanu vrijednost, razvit će nam se prehrambena industrija… Za to trebate djece, demografska slika Hrvatske bolje će izgledati, razvit će nam se i inženjerstvo, razvit će se i sve ostalo… Sve ono što plaćamo, od jednog majstora, doktora, svećenika… Društvo će početi živjeti.
Miroslav Kovač je, zajedno s Brankom Salajem, uredio knjigu “Boj za živo selo,” u kojoj je analiziro probleme hrvatske poljoprivrede, ali i ponudio konkretna rješenja, čija je primjena važna, naročito u vrijeme velikih kriza. Knjigu je uredio temeljem iskustava stečenih u hrvatskom javnom, ali i privatnom sektoru, te proučavanjem poljoprivrednih sustava u Austriji, Danskoj i Nizozemskoj. Interes za knjigu pokazala su dva hrvatska biskupa, ali ne i predstavici političkih vlasti: “Biskup Škvorčević i nadbiskup Hranić prije nekoliko godina pozvali su nas da održimo jedno predavanje Prezbiterskom vijeću u Požeškoj biskupiji, o osiromašenju Slavonije i ubrzo nakon toga je objavljna jedna uskršna poslanica, u kojoj su dva biskupa dali svoje viđenje mogućeg rješenja problema poljoprivrede, a potom i osiromašenja sela u Slavoniji.
Dramatični apel proizvođača jagoda: “Prijeti nam bankrot 50 posto jagoda morati ćemo baciti!”
Bujica je u uvodonom dijelu emisije objavila razgovor sa Stjepanom Horvatom, proizvođačem jagoda i vlasnikom OPG-a iz Zeline Breške, kod Ivanić grada. Uskoro će berba jagoda, a naši proizvođači, od kontinentalnog dijela Hrvatske, pa sve do Metkovića, zbog posljedica ekonomske krize koja dolazi s pandemijom koronavirusa, zabrinuti su što će biti s njima: “Jagoda nam na tržište dolazi za dvadesetak dana. Iskreno govoreći, ja kao i svi drugi jagodari, ne vidimo način na koji ćemo te jagode plasirati prema kupcima. Prema svemu što se sada događa, vidljivo je da će biti jako teško i pogubno! Naš ciklus traje od 20. travnja do konca svibnja i nekoliko dana u lipnju… Ukoliko do tada ne odradimo posao, mi smo bankrotirali!“
Na pitanje novinarke što će biti s hrvatskim jagodama, Horvat je zabrinuto odgovorio:”Mislim da će se sigurno pedest posto jagoda morati baciti! Bit će, vjerujete mi, ogromnih problema..
