Predsjednik Zoran Milanović optužuje ministra Božinovića i premijera Plenkovića kako su znali za korumpiranost Kovačevića kojega su ponovno imenovali na čelno mjesto Janafa. Premijer Plenković odgovorio mu kako je nervozan.
Je li ministar Ministarstva unutarnjih poslova znao za korumpiranost čelnog čovjeka Janafa i kako je sve prošlo ispod radara tajnih službi, koji su trebali obavijestiti premijera Andreja Plenkovića? Je li predsjednik Zoran Milanović jasno rekao narodu kako funkcionira država? Pitanja su to koja se nameću nakon predstave koju je pred novinarima izveo Milanović.
Milanović: Kovačevića poznaje pola Zagreba
Na pitanje novinara koliko dobro on poznaje čelnog čovjeka Janafa Milanović je odgovorio: “Dragana Kovačevića znam godinama, on je bio jedan uspješan direktor. Ova tema je kao putovanje u Albaniju, ovdje se skriva nešto opakije i ozbiljnije” i dodao:
“Prije dva dana sam rekao što sam imao reći o slučaju Janaf. SOA nije znala za istragu, to nije posao za SOA-u. O istrazi sve zna i ministar unutarnjih poslova i zna predsjednik Vlade. Mene pitate kakav imam odnos s Draganom Kovačevićem? Pa on je imao dobre odnose s pola Zagreba. Ja znam Kovačevića 20 godina. To pitanje nema nikakvog smisla. Čovjek je bio šef HAGEN-e. Ne bih ga stavljao na ta radna mjesta jer je otišao kod Bandića, ali bože moj...”
Predsjednik Milanović prozvao je i DORH zbog duge istrage i curenja informacija medijima, rekavši: “DORH na jedan kriminalan način, nakon što završi prva faza istrage, daje informacije medijima. To tako dalje ne može. To treba urediti.”
Aludirao je i kako se dugom istragom štitilo nekoga: “Kada sam saznao koliko to sve traje… Kada se vidjelo da nosi novac i nosi ga, onda prekinete istragu i zna se što se radi. Oni to nisu. Tako ispada ili da idete na nešto veće, premijera na primjer, a nisu. Ili se štiti nekoga“
Plenković odgovorio Milanoviću komentirajući izjavu nervoznom reakcijom
“Nažalost, nisam imao prilike gledati ili slušati izjavu predsjednika. Komentirat ću na temelju blic pogledanih izjava i na povjerenje. Jako je znakovita informacija: ‘Ja sam bio premijer pa sve znam.’ To je znakovito da nije svejedno tko je na čelu vlade. Je li netko tko se zanima, tko želi znati što je u kojoj istrazi. Ja ne želim uopće znati čime se bavi Uskok, policija. To je antikorupcija. To je jako važno, ako je to doista odgovorio, to je krucijalno da znamo tko se kako ponaša kao predsjednik Vlade,” odgovorio je novinarima premijer Andrej Plenković iz Koprivnice o optužbama predsjednika Zorana Milanovića.
“Da tako nešto znam ja ili ministar Ćorić, sigurno ne bi bio imenovan za predsjednika Uprave. Barišić je ovlastio osobu, ne obnaša nijednu dužnost. Bismo li ga stavili na listu da smo znali? Sigurno da ne bismo. Ovaj današnji trenutak je velika razdjelnica između mene i njega. On je jako nervozan, ali on mora objasniti o čemu se tu radi,” zaključio je Plenković.
Premijer je ustvrdio medijima i kako je uvjeren da ministar Božinović nije bio upoznat sa slučajem korupcije Janafa. Za Barišića, koji je sinoć dao ostavku na mjesto gradonačelnika Velike Gorice, rekao je kako je optužen samo za pogodovanje, dok je gradonačelnik Nove Gradiške optužen i za primanje mita.
Tko od članova njegove Vlade ide na ručak u Kovačevićev klub, premijer Plenković je rekao kako ne prati gdje tko ruča, no naglasio je kako u tom klubu jede predsjednik Milanović, koji je jako nervozan.
Korupcija iz vremena privatizacije
Neriješena privatizacijska korupcija, koju se gurnulo ispod tepiha ključna je za rješavanje korupcije koja se poput korova raširila Hrvatskom. Ostalo je neodgovoreno i na pitanje zašto je bivši premijer Ivo Sanader u pola svog mandata zahvalio se i rekao kako je odradio svoju dionicu, otišao, pobjegao i danas sjedi u Remetincu.
Još u vrijeme kada je predsjednik Hrvatskog sabora bio Luka Bebić, provođeni su projekti nulte tolerancije na korupciju, na čiju prezentaciju su bili pozivani i mediji. Danas, umjesto nulte tolerancije na korupciju, korupcija je ovila svaki segment našeg društva, a raširena je posebice među političarima, čelnim ljudima javnih ustanova, ali i pojedinim poduzetnicima koji upravo davanjem mita dobivaju poslove.
Za tzv. obične ljude ostaje pitanje kako vjerovati takvom sustavu.
