Zbog prijave DORH-u Milorada Pejića, koji je oslobođen za ratni zločin, iako je od više osoba prepoznat kao počinitelj ratnog zločina, danas je saslušan Nikola Kajkić
Nikolu Kajkića je Pejić prijavio DORH-u jer je javno objavio Pejićeve prijeteće poruke i broj telefona s kojih je iste slao.
Šokiran zbog razloga saslušanja, Kajkić je na svom Facebook profilu napisao: “Milorad Pejić…. koji je od više osoba prokazan kao počinitelj ratnog zločina batinjanja zarobljenika i ranjenika u hangaru na Ovčari 20.11.1991, koji je dijete Igora Kačića (16 g), na Ovčari poslao u smrt strijeljanjem, koji je bio u streljačkom vodu na Ovčari na masovnoj grobnici i pucao u zarobljenike (po izjavama svjedoka), koji je pravdu izbjegao uzevši englesko državljanstvo i selidbom u Englesku 1996 godine, mene prijavljuje, a DORH istražuje za objavu njegove prijeteće poruke upućene meni…. “zemljo otvori se, pa gdje mi živimo”????
Optužnica protiv Milorada Pejića
“U kolovozu 2008. godine Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu protiv osumnjičenika za ratne zločine Milorada Pejića, koji se tada nalazio i u pritvoru.”
U optužnici se navodi da je:
“U vremenu od popodnevnih sati dana 20.11. do ranih jutarnjih sati dana 21.11.1991.godine, na poljoprivrednom dobru Ovčara, u Vukovaru, u tadašnjoj Republici Hrvatskoj, u sastavu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) Vukovara, koja je bila u sastavu tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji je u tom “regionu” postojao, a koji nije imao karakter međunarodnog sukoba, suprotno članu 3. stavak 1. točka a) i članu 4.A stavak 1, 2. i 4, Treće ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949. godine, ratificirane od strane Narodne skupšine FNRJ 1950.godine, i člana 4. stavak 1. i 2. točka a) Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije iz 1949.godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, od 8. lipnja 1977.godine («Sl. list SFRJ» broj 16/78 – Međunarodni ugovori), zajedno s pripadnicima iste jedinice okrivljenim Vujović Miroljubom, okrivljenim Vujanović Stankom, okrivljenim Đanković Miroslavom, okrivljenim Zlatar Vujom, okrivljenim Perić Jovicom, okrivljenim Madžarac Predragom, okrivljenim Vojinović Milanom, pripadnicima dobrovoljačke jedinice «Leva supoderica», okrivljenim Lančužanin Milanom, okrivljenim Ljuboja Markom, okrivljenim Milojević Predragom, okrivljenim Katić Slobodanom, okrivljenim Dragović Predragom, okrivljenim Atanasijević Ivanom (tada Husnik Ivica), okrivljenim Šošić Đorđem, kao i sa okrivljenom Kalaba Nadom i dobrovoljcem okrivljenim Radak Sašom, protiv kojih je postupak razdvojen i više drugih NN lica, prema ratnim zarobljenicima iz vukovarske bolnice, koji su prethodno položili oružje pripadnicima JNA, a zatim predati TO Vukovara, u koje su spadali pripadnici hrvatskih oružanih snaga, milicija, dobrovoljačkih jedinica i osoba koja prate
te oružane snage, iako neposredno ne ulaze u njihov sastav, obavljao ubojstva, tako što je na potezu Grabovo, na oko 1 kilometar od Ovčare, gdje su ratni zarobljenici u više navrata traktorom dovezeni, u formiranom streljačkom vodu, iz vatrenog oružja pucao u njih i tako ih strijeljanjem lišio života, te je na ovaj način lišeno života 200./dvije stotine/ osoba, od kojih je identificirano 192 osobe.“
Obrazloženje optužnice
“Iz iskaza svjedoka proističe da je okrivljeni izvršio krivično djelo za koje se tereti. Konkretno, ovaj svjedok navodi da je u naznačeno vrijeme s Ovčare došao do Grabova, gdje je prisustvovao strijeljanju ratnih zarobljenika. Radi se o osobama koje su prethodno zarobljene u bolnici, potom prebačene u vojarnu, a odatle do hangara na Ovčari. Nakon toga su po grupama uvođeni u traktorsku prikolicu, a zatim odvoženi na Grabovo. U jednoj od tih “tura” i ovaj svjedok je bio u pratnji traktora sa zarobljenima, da neko ne pobjegne. Po dolasku na stratište, zarobljenici su izlazili, po grupama iz prikolice i stajali ispred iskopane rupe. Formirao se streljački vod od prisutnih dobrovoljaca i teritorijalaca. S razdaljine od nekoliko metara otvarana je vatra na postrojene zarobljenike, koji su pogođeni padali u rupu.
U streljačkom vodu, prepoznao je okr.Pejić Milorada, kao i Madžarac Predraga. Po završetku strijeljanja te grupe zarobljenih, svjedok se vratio do hangara i tu boravio izvjesno vrijeme. Još nekoliko puta je traktor sa zarobljenicima odlazio prema Grabovu, čulo se pucanje iz tog pravca, pa se vraćao nazad prazan. Ne sjeća se koliko je bilo sati, zna da je bio potpuni mrak, kada se s Ovčare vratio u grad.
U iskaz ovog svjedoka uklapaju se iskazi svjedoka suradnika, svjedoka oštećenih, vještaka kao i sadržaj predložene pismene dokumentacije, a posebno nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, izveštaj Savezne vlade – Komisije za humanitarna pitanja i nestale osobe o broju obduciranih na Ovčari, njihovom spolu i uzrastu, uzroku smrti, oružju i oruđu kojima su im nanijete povrede, odnosno kojima su usmrćeni.
Osim toga, odlučne činjenice u ovoj stvari utvrđuju se i na osnovu iskaza svjedoka koji su saslušani u istrazi, u odnosu na već optužene osobe za isti krivično-pravni događaj, za koji je suđenje u tijeku.
Iz spisa proizilazi da su sve do sada optužene osobe bili pripadnici oružanih snaga TO Vukovar i dobrovoljačkih jedinica i kao takvi činili drugu stranu u konkretnom sukobu. Na dan 18.11.1991.godine određeni broj pripadnika hrvatskih oružanih snaga položio je oružje i predao se snagama JNA, da bi naknadno, dana 20.11.1991. godine, dio njih bio prebačen na Poljoprivredno dobro Ovčara, kada su ih od snaga JNA preuzeli pripadnici TO Vukovar.
Kod ovih činjenica očigledno je da pripadnici hrvatskih oružanih snaga koji su se predali i bili zarobljeni imaju tretman ratnih zarobljenika. Preuzimajući ove ratne zarobljenike od snaga JNA okrivljeni su kao pripadnici druge strane u sukobu – TO Vukovar i dobrovoljačkih jedinica, ostvarili punu vlast nad ratnim zarobljenicima i od tada su bili u obvezi da se u postupanju prema njima pridržavaju pravila Međunarodnog ratnog prava.
Međutim, okrivljeni takva prava nije poštivao, već je kršeći odredbe spomenute Konvencije, zajedno s osobama navedenim u dispozitivu optužnice, prema ratnim zarobljenicima vršio ubojstva.
Ovo krivično djelo okrivljeni je učinio s direktnim predumišljajem, jer je bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje, jer je imao saznanja i o tome da u konkretnom slučaju krivično djelo vrši prema osobama koje su imale status ratnih zarobljenika.“
Cijelu optužnicu možete pročitati na linku: www.documenta.hr
Milorad Pejić nije odgovarao za počinjene zločine
Unatoč tome što je prepoznat i prokazan od više osoba Milorad Pejić danas slobodno šeta. Kako je evidentno da, unatoč tome što je osobno kriv za smrt 16-godišnjeg Igora Kačića, batinanja ranjenika, sudjelovanja u streljačkom vodu, neće odgovarati za počinjena zlodjela, ostaje samo pitanje kako je to živjeti bez savjesti.
Podsjećamo, ratni zločin dogodio se na tlu Hrvatske, koja je bila napadnuta, a suđenje ratnim zločincima prepušteno je državi koja je napala Hrvatsku.
