Dok je Ina-naftaplin kao proizvođač prodavala domaću naftu Ini po cijeni od oko 900 kuna po toni, Ina je tu istu naftu obračunavala rafineriji Sisak po cijeni od 2400 kuna po toni.
Koliko sirove hrvatske nafte odlazi u mađarske rafinerije, tek se može nagađati, kao i cijene po kojima Hrvatska prodaje, odnosno kupuje naftu. Prosječna cijena nafte po barelu na londonskoj burzi, sada se kreće oko 30-tak dolara, odnosno 200-tinjak kuna.
Samo za usporedbu, Ina-naftaplin je kao proizvođač, domaću naftu Ini prodavao po cijeni od 900 do 950 kuna po toni, a Ina je tu istu naftu rafineriji Sisak obračunavala po cijeni od 2400 kuna po toni, a na takvu neprihvatljivu praksu upozoravao je sindikalist sisačke rafinerije.
Prema dostupnim informacijama, lani je iscrpljeno 657.000 tona nafte i naftnih kondenzata, što je nekih 8 milijardi dolara, a za to je Ina platila državi naknadu od 10 posto od pridobivenih količina, odnosno 206 milijuna kuna. Do prošle godine, prerada nafte obavljala se u Sisku, a sada se tek jedan manji dio prerađuje u riječkoj rafineriji, dok se ostatak odvozi u Mađarsku. Prema pisanju Nacionala, za prvih 6 mjeseci izvezeno je oko 250 tisuća tona nafte, pa bi to na godišnjoj razini značilo oko 500 tisuća tona, premda se do točnih podataka ne može doći, a Ministarstvo zaštite okoliša tvrdi kako ne daje dozvole za izvoz, pa nema uvid u izvezene količine.
Za prerađenu naftu dobit ide samo MOL-u
Ipak taj izvozni potez ministar Ćorić, koji je još od 2017.godine u Skupštini Ine, pokušava prikazati kao dobru odluku koja maksimalizira dobit koju i Hrvatska vuče svake godine iz Ine, ali ga u tome pobijaju naftni stručnjaci.
“Ovdje se radi o dobiti MOL-a u kojoj Hrvatska država ne sudjeluje. Jer ako su dobili povoljno naftu na obradu, preradili je u Mađarskoj i prodali gotov proizvod, onda je to njihova dobit”, rekao je Davor Štern, za 24 sata, dodajući kako nikad ranije, ni s funkcije predsjednika Nadzornog odbora Ine, nije mogao saznati po kojoj cijeni Hrvatska kupuje naftu.
Prvotnim ugovorom Hrvatskoj zajamčena i obnova rafinerija i povećanje prerađenih proizvoda
Prvih 25 posto Ine prodano je MOL-u prije 17 godina, za vrijeme Vlade Ivice Račana, ali je u ugovoru među dioničarima već tada stajalo kako će biti obnovljene obje rafinerije, a Hrvatska će svake godine povećavati izvoz derivata, prerađenih proizvoda poput benzina.
U međuvremenu je MOL došao do 49 posto vlasničkog udjela, te upravljačkih prava koje im je “dao” Ivo Sanader, kasnije za to osuđen zajedno s čelnikom MOL-a Zsoltom Hernadijem u odsutnosti.
Brojni Vladini ustupci prema MOL-u
Sisačka rafinerija više ne prerađuje naftu, a riječka još čeka obnovu koja godinama kasni, a koja će se u iznosu od 4 milijarde kuna konačno ostvariti, nakon brojnih ustupaka Vlade prema MOL-u. Naime, Vlada se složila s gašenjem rafinerije u Sisku, a zatim i izmijenom ugovora o privatizaciji Ine, čime si je “vezala ruke”.
Vlasnik Ine može se postati bez suglasnosti Republike Hrvatske
Pod europskim pritiskom, Vlada Andreja Plenkovića je maknula odredbu kojom nitko bez suglasnosti Republike Hrvatske ne može postati većinski vlasnik Ine, kao i to da ima pravo blokirati prodaju vrijednije imovine ili promijeniti sjedište. Time onaj tko preuzima Inu mora samo tražiti suglasnost ministra energetike za svoj dugoročni plan, ali Vlada taj plan ne može odbiti već samo tražiti eventualne izmijene.
No, sada se pred parlamentarne izbore, Ina ponovno izvlači kao strateški važna kompanija za hrvatsko gospodarstvo, pa se njome biračima “maše pod nosom” kao biku crvenom krpom. Spominju se nacionalni interesi, te vraćanje Ine u hrvatske ruke.
Većina ugovora o istraživanju i eksploataciji dana tvrtkama kojima upravljaju Mađari
No, nigdje se ne spominje kako je hrvatski biznis naftom totalno “potonuo” jer proizvodnja nafte pokriva samo 20 posto potreba, a svi koncesijski ugovori o istraživanju ugljikovodika i eksploataciji nafte, dani su stranim tvrtkama, pa nafta koja se jeftino crpi sa hrvatskih polja odlazi uglavnom u Mađarsku na preradu.
Naime, odlukom Vlade 12.ožujka, kako smo pisali, dana je suglasnost na ugovore o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika, odnosno dozvolama prvo za istraživanje, a potom za bušenje i crpljenje nafte i plina sa sedam eksploatacijskih polja, u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ugovore je dobila “domaća” Ina, tvrtka Ivana Čermaka Crodux derivati dva, te jedna mađarska i jedna kanadska kompanija, kojom opet upravljaju Mađari. Među njima se tako ponovno našla Vermilion Croatia Exploration koja je već duže vrijeme prisutna u Hrvatskoj, te vrši istraživanja u području istočne Slavonije, a u njenoj upravljačkoj strukturi nalaze se dvojica mađarskih državljana.
Prema informacijama iz Agencije za ugljikovodike tim se ugovorima reguliraju međusobne obveze investitora i države prilikom izvođenja rudarskih radova, a istraživanje, prema Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, traje pet godina.
Vlada planira godišnje uprihoditi 22,8 milijuna kuna
Prema ugovoru, investitori plaćaju razne novčane naknade i u razdoblju istraživanja i u razdoblju eksploatacije, a između ostalog plaćaju naknadu za površinu istražnog prostora, naknadu za administrativne troškove i naknadu za sklapanje ugovora.
Novim ugovorima za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na sedam polja, Vlada će godišnje uprihoditi 22,8 milijuna kuna.
No, dobit za lokalne zajednice je minimalna, a neke manje slavonske općine, poput Vuke, ranijih su godina znale dobiti tek nekoliko tisuća kuna godišnje, ovisno o samoj površini istražnog prostora.
“Ta se naknada za vrijeme razdoblja istraživanja uplaćuje jednom godišnje, a iznosi 400 kuna po četvornom kilometru”, pojasnili su u Agenciji.
Tako je na račune četrdesetak slavonskih općina, znalo pristići približno tri milijuna kuna naknade za istražne površine, iako općinari nisu ni znali koje su i kolike površine obuhvaćene tim istraživanjem.
Vlasniku može biti oduzeta zemlja ukoliko se na njoj pronađe nafta i plin
No, poljoprivrednik s naftnom bušotinom na svojoj parceli dobiva samo naknadu za korištenje površine jer prema hrvatskim zakonima ono ispod površine nije njegovo, nego državno. Posebnu opasnost predstavlja gubitak vlasništva, jer ukoliko ne pristane na ponuđeni iznos za svoju zemlju, gdje se otkrije nafta i plin ta mu zemlja može biti oduzeta.
“Sukladno Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, ako je zemljište unutar koordinata definiranih u dozvoli u vlasništvu trećih fizičkih i/ili pravnih osoba, investitor mora na odgovarajući način urediti odnose s vlasnikom zemljišta kako bi na tom zemljištu mogao ostvariti prava iz izdane dozvole. Ako investitor ne uspije riješiti imovinsko-pravne odnose s vlasnicima zemljišta, dužan je o tome obavijestiti Ministarstvo gospodarstva i Agenciju za ugljikovodike te pokrenuti radnje za izvlaštenje zemljišnih čestica u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje izvlaštenje nekretnina” informacija je iz Agencije.
No, napomenuli su i kako jedan bušotinski prostor ne zauzima mnogo, otprilike 20-ak četvornih metara.
Žitna polja vrijednija od naftnih
Koliko je baš nužno istraživati naftu na površinama kvalitetne i plodne zemlje, bilo je pitanje upućeno iz Hrvatske poljoprivredne komore.
“Naftu sve više zamjenjuju obnovljivi izvori energije i vjerojatno će njezina uporaba biti sve manja. S druge strane potrebe za hranom su konstantne. Nisam siguran što će nam, dugoročno gledano, donijeti veću korist” izjavio je za medije Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.
I nije donijelo veću korist, a to je potvrdila upravo novonastala situacija u koronakrizi kada se pokazalo kako je vrijednost domaće proizvodnje neprocjenjiva. Ali usprkos tomu, novim ugovorima žitna polja zamijenit ćemo naftnim.
