Splitsko-makarska nadbiskupija ispričala se danas onima koje je župnik u splitskome prigradskom naselju Sirobuji Josip Delaš vrijeđao, te je pozvala vjernike da slijede zakone i upute, a ne njegovu samovolju, a policija je izvijestila da su se u toj crkvi i jučer počeli okupljati građani.
“Ovim putem najiskrenije se ispričavamo svima onima koje je don Josip Delaš vrijeđao; ispričavamo se svima onima koje je njegovo postupanje uznemirilo ili razočaralo; ispričavamo se svima onima koji strpljivo poštuju mjere Stožera Civilne zaštite i Hrvatske biskupske konferencije; najiskrenije se ispričavamo i žao nam je zbog našeg svećenika. U cijelosti se ograđujemo od njegovih riječi i postupaka jer nisu u skladu sa Svetim Ocem i s mjesnim biskupom“, navodi se u priopćenju nakon sastanka Zbora savjetnika dijecezanskog biskupa koji je održan pod predsjedanjem nadbiskupa splitsko-makarskog mons. Marina Barišića.
Naime, splitska policija izvijestila je kako su jučer predvečer policajci utvrdili kako su se u crkvi u Mandićevoj ulici u Splitu (Sirobuja) počeli okupljati vjernici, te su one koji su imali namjeru sudjelovati na vjerskom skupu upozorili na odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događaja, te da su kao protuepidemijska mjera prekinuta vjerska okupljanja, nakon čega je desetak osoba odustalo od ulaska u crkvu.
“Prema prikupljenim informacijama, u crkvi je bilo pet građana.,
Prema policijskom izvješću, jučer u 17,40 sati iz te je crkve izašao 70-godišnji svećenik, koji je na javnome mjestu remetio javni red i mir tako što je “na naročito drzak i bezobziran način vikao i vrijeđao policijske službenike”, te je tako prekršio čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega će protiv njega biti podnesen optužni prijedlog Općinskome prekršajnom sudu.
Vjernici pozvani da slijede zakone i upute, a ne župnikovu samovolju
Iz Nadbiskupije su priopćili da je don Josip Delaš, koji je postao ovih dana udarna vijest, više puta upozoravan, i to redom od generalnog vikara, od policije, od pastoralnog vikara, od kolega svećenika i na kraju pismeno od dijecezanskog biskupa da poštuje sve mjere koje su propisali Stožer civilne zaštite, Kongregacija za bogoštovlje i stegu sakramenata, biskupi Hrvatske biskupske konferencije i biskupi Splitske metropolije.(HINA)
Radi li se o samovolji ili o nečem dubljem?
Naime, don Josip je stariji svećenik, koji bi da ima dovoljno svećenika već odavno bio u mirovini. Upravo zbog svojih godina, prošao je vrijeme komunizma u kojemu su mnogi svećenici osjetili progon.
Ono što smo trebali odavno naučiti je kako nije na nama da sudimo, a upravo to stalno radimo. Naime, svako ponašanje čovjeka nosi podlogu u onome što je proživio tijekom života. Čovjek, htio ili ne ostaje time obilježen. Umjesto, isprike i prebacivanja krivnje na starog don Josipa i Crkva bi zasigurno trebala postaviti si pitanje kako čovjek, koji je prošao vrijeme progona, vrijeme socijalizma podnosi ponovno vrijeme u kojemu mu se uzima sloboda.
I dok neki ljudi neopterećeni egzistencijalnim problemima pronalaze načine kako provesti vrijeme, družiti se sa svojom obitelji, oni koji su izgubili posao zasigurno imaju posljedice i uzimanje slobode im ne pada lako. Ako bi zavirili u njihove domove vjerojatno bi pronašli puno ljudi koji upadaju u depresiju, pretjeranu brigu, ljude koji se boje budućnosti.
Don Josip je sam u Crkvi, a njegovom “stadu” je zabranjen dolazak u Crkvu. Pitanje je što ovaj čovjek koji je prevalio 70-tu proživljava u sebi. Kakva sjećanja budi policija koja kontrolira, zabranjuje. Kakve osjećaje budi izvješće o mrtvima i bolesnima, gdje upravo i on spada u ugroženu kategoriju.
U svakom slučaju, prije nego nekoga osudimo, sjetimo se kako na to nemamo pravo. A, onda razmislimo i kako sami imamo ponašanja koja su obilježena našim životnim iskustvima. Možda upravo, don Josip treba pomoć koju na ovako buran i kako kažu, kršeći mir i red, traži.
Veliki tjedan u kom se nalazimo vrijeme je da čovjek čovjeku bude čovjek, a ne vuk. Da ne bude one narodne, puno je ljudi, a nigdje čovjeka. I dok nas pozivaju da prijavljujemo jedni druge, radije ih opomenimo. Pokušajamo pronaći u sebi ljubav za čovjeka koja se usalila u sebičnosti.
