Prije nekoliko dana u Kaštel Sućurcu je održana rasprava o “Studiji o utjecaju na okoliš čvora na DC8 i spojne ceste čvor Vučevica na A1-čvor na D8”. Ovaj projekt u javnosti je poznat i kao Sanaderov čvor jer je nastao još u vrijeme njegovog premijerskog mandata 2005.godine. Realizacija tog plana pravdala se time kako će on biti dio projekta spajanja Splita na autocestu kroz tunel Kozjak, gradnjom poduzetničke zone u Vučevica, stoji u priopćenju HSP-a Splitsko-dalmatinske županije, koji prenosimo u cijelosti.
Aktualna vlada ga je u svibnju ove godine proglasila jednim od projekata važnim za gospodarski, prometni i cjelokupni društveni razvoj Splitsko – dalmatinske županije i grada Splita, a sami projekt je podijelila u dvije faze. Prvu fazu predstavlja spojna cesta od čvora Vučevica na A1, kroz tunel Kozjak do državne ceste D8 kroz Kaštela, a drugu fazu spoj od D8 do trajektne luke Split. Podsjetimo da je i župan Blaženko Boban svojedobno tunel kroz Kozjak označio čak kao najvažniji županijski projekt zbog kojeg je, dok se ne pokrene, navodno “spreman i kampirati u Zagrebu”. Citiramo: „Spreman sam i na štrajk glađu, da bih dobio taj tunel kroz Kozjak, a već sam dogovorio i logistiku s medicinskim osobljem, ako mi zbog toga bude narušena zdravstvena situacija.”
Međutim, činjenice govore sasvim suprotno od aktera koji iz tko zna kojih sve razloga potenciraju taj gotovo suludi i smatramo iznimno loš projekt. Naime, činjenice govore kako će doći do još većeg zagušenja prometa, posebno u slučaju neizgradnje i sada već doslovno upitne realizacije mosta Split – Kaštela. Dapače, nakon dugogodišnje devastacije obale i uništenja turizma kao bitne gospodarske grane grada Kaštela,sada nam već prijeti i devastacija dijela plodnog Kaštelanskog polja, kao kolijevke hrvatske državnosti.
Osim posljedice uništavanje poljoprivrednog zemljišta (maslinici, vinogradi i sl.), upitne opstojnosti kulturne baštine i cijelog niza drugih problema, činjenica da od ekonomskog i gospodarskog značaja, kojega investitor navodi kao bitan razlog, neće biti nikakve ili ne veće koristi jer mi već i sada imamo u blizini više gospodarskih zona koje ne služe gotovo ničemu. Osim toga ponašati se u maniri pijanih milijardera i u ovim nadasve kriznim vremenima bacati gotovo milijardu kuna u 12 km ceste, koja ne služi doslovno ničemu, držimo da je ravno zločinu.
Žalosno, ali vrlo znakovito da su i sami izlagači jako loše prezentirali cijeli projekt, te nisu imali odgovor na niti jedno konkretno pitanje od strane zainteresirane javnosti. Tako je ostalo nejasno i neodgovoreno ne samo to o kakvom se tu pozitivnom prometnom učinku može uopće raditi, posebno ako se govori o povezanosti s otocima, već i kakav je utjecaj na rotor na solinskoj Širini.
Upitno je recimo i to zašto izlagači, kao bitne razloge izgradnje tog suludog projekta, navode CGO Lećevica, ako znamo da je i taj projekt upitan, odnosno da se još vodi sudski spor. Dapače, osim činjenice da nije donijeto pravosudno rješenje u pravnim institucijama RH, postoji, a čak je i najavljena daljnja mogućnost tužbe pred Europskim sudom. Činjenica je i ono što se moglo vidjeti da zainteresirana javnost, koja je sudjelovala na javnoj raspravi, za razliku od nekih interesnih grupacija taj projekt ipak ne želi.
Nažalost ostaje visjeti u zraku i upit mnogih, tko i zašto stoji iza svega toga? Naime, javnost opravdano postavlja pitanja zašto je cesta planirana baš preko privatnih parcela, a ne državne zemlje.
Osim opravdane sumnje i već dokazane hrvatske prakse o mogućem „poslu ispod žita“ HSP se, uz protivljenje, poziva na jasnu i transparentnu provedbu Natura 2000 i Arhušku konvenciju, koja je za sve hrvatske institucije obvezujuća, i to u svim njenim segmentima.
