Tko je zapravo Lovre Jurić, momak kojeg su brutalno premlatili Bruno Kelam i Mate Pojskić, zbog čega su završili u jednomjesečnom pritvoru, snimljen kako ušmrkava bijelo (speed ili kokain), a na Instagramu se pohvalio fotografijama na kojima puši travu.
Da “batina ima dva kraja” potvrdilo se i u slučaju pretučenog mladića iz Kaštela. Naime, nakon što se pojavila snimka na kojoj je Lovre Jurić brutalno napadnut i premlaćen, uslijedila je druga, ranije snimljena video snimka gdje Lovro premlaćuje mladića koji poslije snima kako njega premlaćuju. I prva i druga video snimka kao razlog premlaćivanja otkriva utjerivanje dugova. No, tu nije kraj priče jer slijedi novi šokantniji video zapis koji prikazuje Lovru dok “šmrče bijelo” uz bodrenje “prijatelja”.
POVEZANO:
Lice i naličje priče
Priča o siromašnom mladiću, koji živi u teškim i nehumanim uvjetima s bolesnim ocem, tako je dobila sasvim drugi epilog i pokazala koliko naivni možemo biti u želji da pomognemo i “pružimo ruku,” a u sve krenemo želeći vidjeti samo jednu stranu priče.
Naime, nakon što se u javnosti saznalo za obitelj Jurić, pokrenuta je i akcija za uređenje njihovog ruševnog doma, a u međuvremenu im je oprošten i dug od 10 tisuća kuna za struju.
Doista je izgledala tužna priča o maltretiranju i ponižavanju 19-godišnjeg mladića koji lihvarima ne može vratiti dug od 200 kuna, narastao na 2000 kuna (iako je iz ove perspektive i taj dug postao upitan), pa ne čudi nesebična reakcija “dirnute” javnosti. Premda njihovu sudbinu, malu mirovinu od 1800 kuna i oboljelog roditelja koji teško skrbi za djecu, dijele još stotine tisuća drugih u Hrvatskoj, “veliko hrvatsko humanitarno srce” je zakucalo. Počela je akcija i prikupljanje sredstava za uređenje njihovog doma.
“Predivno je kada vidiš da si nekoga usrećio. Obojici želimo da ovo bude neki novi početak, i da konačno budu na okupu njih dvojica i Lovrin brat i dvije sestre. Oni su u domovima i udomiteljskim obiteljima, ali mogu biti zajedno barem od petka do nedjelje“, izjavila je Žaneta Penga koja se, uz veterane Domovinskog rata, te Marinu Šimundžu iz Udruge Nepokorne, angažirala kako bi se pomoglo obitelji Jurić iz Kaštel Štafilića, piše 24 sata.
Lovro odmah skinuo fotografije s Instagrama
No, jesu li Lovro i njegov otac obmanuli javnost ili ni otac ne zna “puteve” kojima kroči njegov sin? Naime, Lovro se na Instagramu redovito hvalio kako puši marihuanu i kakav je frajer, ali fotografije su nestale čim je javnost pokazala želju da pomogne. Ipak, prekasno, jer ih je izvor poznat redakciji Cronika.hr, na vrijeme skinuo.
A fotografija koja je posebno zanimljiva prikazuje člansku iskaznicu Hajduka uz koju je Lovre “bijelim” (kokainom ili speedom) ispisao Th.
Je li se Lovro poveo za lošim društvom kojem je prepušten još od mladih dana provevši dio života u Domu Maestral u Splitu? Zašto otac nije mogao dati odgojne smjernice Lovri i ostaloj djeci, teško je u ovom trenutku odrediti bez sagledavanja cjelokupne situacije ili pomoći Centra za socijalnu skrb. No, činjenica je kako je sustav u ovom slučaju potpuno zakazao.
Naime, Bruno Kelam i Mate Pojskić bez ikakve sumnje spadaju u mladež koja je krenula, blago rečeno, lošim putem. No, snimka koja je otkrila njihove “rabote” dovela ih je u pritvor, nakon čega im je sudbina u Hrvatskoj “zapečaćena.” Pitanje je što Kelam i Pojskić mogu s dosjeem, pritvorom iza sebe, utjerivanjem duga i premlaćivanjem Lovre raditi u budućnosti.
Kako naš pravosudni, ali i socijalni sustav nije prilagođen rehabilitaciji, a k tome iako se deklariramo kao kršćani radije osuđujemo umjesto pružanja nove prilike, Pojskiću i Kelamu preostaje ili uroniti još dublje u kriminal o kojemu će u ovih mjesec dana pritvora imati prigodu puno naučiti ili krenuti preko granice.
Lovre i njegov otac prošli su u cijeloj ovoj priči s velikim dobitkom, iako se Lovre apsolutno ne razlikuje od dvojice svojih napadača i utjerivača duga, a koji trenutno sjede na splitskim Bilicama. Lovrine batine izvukle su na površinu njegovog oca koji je rado davao izjave za medije, a gdje nije bilo niti jednog pitanja zašto ne održava čistoću vlastitog doma, zašto nije bio u stanju odgojiti svoju djecu i zna li što Lovre radi.
Naime, Lovrin otac je samo jedan od samohranih očeva i samo jedan u nizu ljudi oboljelih od dijabetesa i samo jedan u nizu s malom mirovinom u Hrvatskoj. Očito je kako se radi o jednoj od onih obitelji o kojima skrbi Centar za socijalnu skrb ili možda bolje rečeno, ne skrbi. Pitanje je samo zašto Centar za socijalnu skrb ne ide na teren, posebice ako Lovre ima bilo kakvih problema, kako su to najavljivali mediji, a kako neslužbeno doznaje Cronika.hr Kelamov odvjetnik nije uspio pronaći dokumentaciju koja to potvrđuje.
Da se radi o zapuštenoj obitelji, savršeno je jasno, no jasno je i da dok živi pod šterikom i u prljavštini, Lovre puši marihuanu i šmrče speed ili kokain. I to uz navijanje vršnjaka, a kako se po glasu čuje i onih maloljetnih. A tu se nameće dodatno pitanje tko su maloljetnici i tek stasali punoljetnici koji očito imaju novca za drogu i koji se sada još igraju kriminalaca, no za koju godinu to bi i mogli postati. Pitanje je tko o njima vodi brigu, tko ih kontrolira i zašto je sustav zakazao!?
Izmanipulirano čovjekoljublje i želja za pomaganjem
I u ovom slučaju čini se kako je nesebično čovjekoljublje i spremnost na pomoć, koju su pokazali hrvatski građani izmanipulirano po tko zna koji put. Prisjetimo se ranijih akcija prikupljanja novca za liječenje oboljelih, opremu bolnica, pomoć za poplavljena područja i druge oblike pomoći potrebitima u kojima je dolazilo do raznih malverzacija.
Jedna od takvih akcija je bila i prikupljanje novca za liječenje pokojne djevojčice Nore Šitum, nakon čega su taj isti novac svojatali Norini roditelji u želji da pripadne njihovoj zakladi i udruga koju su optužili kako je tim novcem isplatila plaće svojim djelatnicima.
Osječani još pamte veliku akciju Miroslava Škore za uređenje i osuvremenjivanje odjela Pedijatrije u KBC-u Osijek. U akciju se uključio veliki broj sponzora, sportaša, estradnih umjetnika, a građane su ,na uplatu novca putem televizijskih reklama, pozivali Blanka Vlašić i Miroslav Škoro, dok su se na telefone javljale brojne poznate osobe hrvatske estrade. Prikupljeno je tri milijuna, a osim par stotina tisuća potrošenih na edukaciju, za ostatak se nikad nije saznalo gdje je završio. Petogodišnje djelovanje, u međuvremenu osnovane fundacije, nije ništa donijelo Odjelu intenzivnog liječenja djece u osječkoj bolnici, ali su neki utvrdili da je donijelo Škori, jer se datumski poklopilo s početkom gradnje dvokatnice u elitnom dijelu grada.
Podatke o novcu kojega su hrvatski građani uplaćivali tijekom proteklih godina u raznim humanitarnim akcijama zaklada i udruga, otvaranjem telefonskih linija, nema nitko, jer za takve vrste akcija nisu vođene posebne evidencije, a nije postojao ni uvid u zaradu operatera. Naime, organizatori nisu bili dužni posebno prikazivati iznose prikupljene putem humanitarnih telefona.
Novim Zakonom o humanitarnoj pomoći, olakšano je praćenje tijeka novca. Tome posebno pridonosi odredba po kojoj svaka akcija mora biti klasificirana.
Činilo se kako je vrijeme “tko je jamio, jamio” prošlo, ali primjer iz Kaštel Štafilića pokazuje kako treba “dobro odvagnuti” i provjeriti prije nego li se krene u pomoć “potrebitima“.
