Svijetom su zavladili strahovi zbog pošasti, poput velike najezde skakavaca u Africi, otapanja ledenjaka, ratova, migranata, raznih vrsta nasilja, epidemije novih zaraznih bolesti…
Nad svim tim znakovima ljudi bi se trebali zapitati otkuda sve to veliko zlo. U starom zavjetu čitamo o nekim znakovima koje je Bog pokazao egipatskom faraonu, koji je bio okrutan, a koji se upravo sada događaju. Primjerce, nakon razgovora Mojsija i faraona, gdje je faraon ostao nepokoleboljiv u svojoj tvrdoći došla je najezda skakavaca.
Skakavci su bili Božiji znak faraonu da shvati kako postoji netko iznad njega, da tvrdoća srca nije rješenje. Događaj se zbio oko 1500 godina prije Krista, a danas se događa nama. I iako se o najezdi skakavaca ne piše puno, ona je sve veća, a skakavci se svi više razmnožavaju. Od problema koje nose Afrikancima, kao što je glad u zemlji, gdje već vlada problem osnovne egzistencije, puno je veći problem što se skakavci ne prepoznaju kao Božji znak.
Znakove upozorenja čovječanstvo prima zadnje vrijeme svakodnevno, poput epidemije koronavirusa, ratova koji su nam na granice donijeli na tisuće izbjeglica kojima umjesto pomoći nudimo naš strah od terorizma i zaraznih bolesti. Veliki potresi potresaju naše suosjećanje nekoliko dana, no i dalje čak i na našim ulicama vlada nasilje, koje je sve veće i u obiteljima. Tvrdoća srca je nešto s čim se često susrećemo u vlasitim obiteljima i nastojimo to skriti pred ljudima, izmišljajući priče o obiteljima kakve nemamo.
Zaboravljamo ono što je davno napisao A.B. Šimić:
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
Da iza nas trebaju ostati dobra djela, ljubav kojom smo okruživali ljude, poniznost i dobrota, zaboravljamo “gušeći” se u potrebama za materijalnim. I oni koji redovito posjećuju crkve uvjereni kako su dobri vjernici, zaboravaljaju kako ih upravo njihova djela, a posebno ljubav često raskrinkaju.
Čitamo li znakove vremena?
„A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Jer ljudi će biti sebeljupci, srebroljupci, hvalisavci, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalni, nesveti, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdani, surovi, nedobroljubivi, izdajice, nepromišljenici, umišljenici, ljubitelji užitaka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali su se sile njezine odrekli. I njih se kloni!“ /2. Timoteju 3,1-5
Sv. Pavao je znao kako je vjera bez djela tek dim bez vatre. I upravo ova događanja kojih se sve više bojimo i za koja se pitamo što znače, za mnoge znače tek pitanje koliko će novca izgubiti zbog najave loše turističke sezone, zbog problema koji već nastaju u gospodarstvu.
A vrijeme je čovječe da zastaneš u tišini i zapitaš se tko si, što si, tko je tvoj Stvoritelj i kakvi su tvoji temelji. Vrijeme je da se čovječanstvo, umjesto stremljenju povećanja naoružanja i prenošanja ratova u svemir, okrene onim pravim vrijednostima, tradicionalnim. A sve to pokuzuju znakovi koje dobivamo.
