“To je naše hvala za sav njihov trud”, rekla mi je sugovornica Selma iz Italije, točnije iz Bergama, najpogođenijeg dijela Italije
Kada to nitko nije očekivao, nakon Wuhana u Kini, koronavirus je poharao Italiju. Prvo vrijeme tražilo se nultog prijenosnika zaraze, a onda su liječnici shvatili kako nemaju jednog već tko zna koliko tzv. nultih osoba koje su u Italiju donijele koronavirus. Naime, Italija je država poželjna za život, te su tu razne nacije, pa tako i jako puno Kineza.
I iako je premijer Giusepe Conte zatražio od talijanskog parlamenta da se Kinezi koji dolaze iz Kine stave u karantenu, članovi parlamenta pozvali su se na kršenje ljudskih prava, zbog čega se u Italiji do sada zarazila 21 157 osoba, i umrlo 1 441 oboljelih.
Vaš muž je bolestan. Ima li koronavirus ili je u pitanju gripa?
S obzirom da je bio u Kini, mi pretpostavljamo… Došao je iz Kine početkom siječnja, pa je onda išao u Indiju, već dva tjedna je bolestan. Nema temperaturu, nema ništa posebnih simptoma, međutim bojimo se. Takva je situacija u Italiji da ne možeš zahtijevati tampon jer samo u našoj Lombardiji je preko tisuću umrlih, tako da sjedimo kod kuće i liječimo se kako možemo. Svi ti brojevi, sve je organizirano savršeno, stvarno ne možemo ništa reći našoj vladi. Sva Europa govori ovo i ono, ali u Italiji pokušavaju sve što se može.
Mi jesmo zvali sve te brojeve koji su u dati u javnosti, međutim ako baš nemate simptome da vas guši, da imate visoku temperaturu savjetuju vam da ostanete kod kuće.
Ovdje kruži priča kako se u Italiji vrši selekcija zbog nedostaka respiratora.
To smo i mi čuli. Jako su ljubazni, to vam mogu garantirati, jer sam zvala već puno puta. Svaki grad ima svoj broj hitni, hitni, a meni su dali i druge brojeve s obzirom na situaciju mog muža. Međutim svi su nam savjetovali da sjedimo kod kuće. On je, srećom, napravio rengen pluća, tako da smo se malo smirili.
Mislim, kruže glasovi da biraju ljude, sad nisam to vidjela. Kruže i kod nas takve vijesti. Pokušavaju spasiti osobe koje su malo mlađe i koje nemaju nikakve druge patologije.
A odakle ste Vi točno?
Ja sam jedno 80 km prije Milana. Mi smo Vam epicentar.
Je li zavladao strah kada se pojavio koronavirus?
Zavisi. Mladi su u početku izlazili dok nisu shvatili da je to zaista kritična situacija. Nitko nije vjerovao. Kao što mi nismo vjerovali Kinezima. Ovdje je bilo slučajeva da su tukli Kineze, da su pljuvali po njima. To je bilo u početku. Nacionalisti. Ali, sada je situacija potpuno drugačija.
Da ima panike, ima. Ne može se reći da nema. Ima, ima. Ali, sada smo treći tjedan već zatvoreni, nitko ne radi ako baš ne mora.
Ulice su prazne?
Jesu. Ja sam, recimo, jutros išla u nabavku Imate specijalne dozvole koje morate popuniti, jer ako vas policija zaustavi morate imati tu dozvolu zašto izlazite. Možete izlaziti u trgovinu, apoteku… Ima ljudi koji još uvijek rade, kao što su neke tvornice.
A tko vam daje dozvolu?
Ministarstvo zdravlja ima svoj portal i tu štampamo sami ili ako vas zaustave i kažete da nemate, onda vam karabinjeri popune i daju. Mogu reći što hoće, ali država zaista čini sve što može. Ja se nadam da nikoga neće zahvatiti ovako kao što je nas, jer ovo što smo mi doživjeli da nas sada zatvaraju sa svih strana, to stvarno jako ružan osjećaj.
Baš sam Vas htjela pitati kakav je osjećaj kada vam zabrane izlaziti, stave vas u karantenu.
Teško je. Recimo, ja sam osoba koja boluje od anksioznosti i imam napade straha. I ja već ne znam što da radim od sebe, jer nemate više volje ni učiti, ni čitato, ni kuhati, ni ništa. Teško je, teško je.
Jučer smo imali priliku vidjeti da se organizirate preko društvenih mreža i izađete na balkone i prozore ipjevate.
Jeste. Večeras moramo staviti naše zastave, jučer je bilo pjevanje, prvi dan smo stavljali svijeće na balkone i prozore. Ima svega. Narod pokušava pokazati vladi da smo uz njih i uz liječnike, bolničare… Evo, sad sam baš saznala da je jedan iz hitne pomoći, 47 godina, da je on podlegao. Traže dobrovoljce. Snalazimo se nekako.
Znači, traže ljude koji će doći pomoći u bolnicama?
Jeste. U Italiji je takav sustav da su ljudi koji su u mirovini dobrovoljci u Crvenom križu. Voze aute, voze starce ovamo-onamo. Sada su im svima zabranili koji imaju preko 65 godina, jer su oni u najvećem riziku.Tako da smo ostali u takvim organizacijama, caritas i slično, bez dobrovoljaca. Zato sada traže dobrovoljce i darivatelje krvi i tako.
Sada, srećom, došli su nam Kinezi s trideset tona materijala, s aparatima. Tražili smo pomoć u materijalu od Njemačke i Francuske, ali su nas odbili. Sada i oni imaju problem, pa su vidjeli što Italija proživljava.
Je li vas smiruje što su došli kineski liječnici s opremom?
Pa, jeste. Ja sam u toj zoni koja je najviše pogođena u Lombardiji i sad, bolnice nemaju dovoljno tih aparata. Nije bilo potrebno toliko aparata. Zato kruže priče, a ja vjerujem da ima nešto i istine u tome, da biraju koga će spasiti. Uglavnom umiru ljudi preko 80 godina koji imaju već neku patologiju.
Oni nama govore da se ne umire od toga, ako nemaš neku posebnu patologiju, razumijete. Međutim, bilo je slučajeva, recimo jedan doktor je u susjednom mjestu isto umro. Ima i toga nažalost, ali uglavnom su stari ljudi.
Znači, doktori daju sve od sebe i doktori su vaši heroji?
Jeste. Danas u 12 sati je čitava Italija izašla na prozore i balkone i dala aplauz za te naše doktore, pa onda ostavljaju poruke ispred bolnica, na Facebooku, na svim portalima.
Šire se vijesti po Instagramu, svak svakome kaže na Whatsapp i onda svi izađemo u isto vrijeme. Sad večeras u 7 moramo izvjestiti zastave.
Koliko znače takve geste?
Lijepo je to vidjeti da je narod jedinstven. Inače, ima puno rasizma, s obzirom da ovdje ima puno iz Azije iz Afrike… Ali, sada smo u ovome svi jedinstveni i zajedno.
Je li Vašeg supruga nešto boli? Kako je primijetio da se zarazio?
Pa imao je dva dana temperaturu. Počelo je kao malo jača gripa. Poslije više nije imao temperaturu. Imao je bolove u kostima, klasični bolovi kod gripe. Nema snage, ne može ustati. Danas, recimo, uopće nije jeo.
Znači, nije to baš bezazleno?
Ne, ne, ne. Ali, kažem Vam dok nemate temperaturu par dana jedan za drugim i dok… Oni vam obično kažu kada imate jako visoku temperaturu i kada vas guši u plućima, onda moramo zvati i onda dođu po nas i vode nas u hitnu. Međutim, on je uspio napraviti rengen pluća i to je sve u redu, pa pretpostavljamo da je samo gripa.
Bojite li se Vi da ćete se zaraziti? Jeste u istoj sobi, brinete li se za supruga?
Ja spavam u spavaćoj sobi, on je u dnevnom boravku, sin je u svojoj sobi, vidimo se vrlo rijetko, mogu Vam reći. Da, mi je svejedno, nije. Bojim se jer je sin s nama, a samo mu je 19 godina.
Ali kažu da za mlade nije opasno
Znate što, ja u to ne vjerujem jer je prvi slučaj u Italiji bio mladić od 38 godina, kod kojeg je sve to počelo, kažu. Prema tome, malo vjerujem u to. Molim Boga da se nikome ništa ne dogodi od mladih. Ovdje nam objašnjavaju da mladi nisu skloni tome, s obzirom da je to novi virus za njih.
Sada su nam objašnjavali zašto se stariji ljudi razbolijevaju više od mladih. Kažu, naša antitjela su postala lijena, recimo to tako, pošto smo probali tijekom našeg života sve moguće viruse. Oni ljudi koji imaju preko 60 godine, recimo. Za mlade je to novi virus i onda tijelo automatski reagira i zato se mladi ne razbolijevaju tako. Po našim doktorima. Inače, taj prvi koji se razbolio je prošli tjedan skinut s aparata, ali je još u bolnici. Bio je mjesec dana u bolnici na aparatima.
Što se s koronavirusom promijenilo?
Ima sve više i više zajedništva, u kućama smo, sve manje ljudi izlazi. U svakom životu ima lijepih i ružnih stvari. Sada su došle ružne stvari, nažalost.
Čujem Vašeg supruga kako suho kašlje
Da, kažu da je takav kašalj koronavirusa, zato smo zabrinuti. Pogotovo zato jer je bio u Kini skoro godinu dana.
Ne u Wuhanu?
Bio je u Wuhanu prošle godine krajem 11 mjeseca. Njegov posao je takav da puno putuje. Tada se još ništa nije pričalo o koronavirusu dok je on bio tamo. Moj muž kaže da je to grad medicine.
