Dodatni razlog za pokretanje ofenzivnih djelovanja bilo je ugrožavanje Podravske magistrale, važne prometnice za povezivanje s ostatkom Slavonije
Jedna od prvih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, operacija “Otkos 10”, započela je 31. listopada 1991. godine, a završila 4. studenoga iste godine. Na području Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije oslobođeno je oko 300 četvornih kilometara dotad okupiranog teritorija Bilogore.
Cilj srpskih snaga na zapadnoslavonskom bojištu bio je napredovanje snagama 5. korpusa JNA iz Banje Luke u smjeru Pakraca i Grubišnog Polja, spajanje s postrojbama 28. partizanske divizije na Bilogori, presijecanje Podravske magistrale i izlazak na granicu s Mađarskom. Hrvatskim obrambenim snagama cilj je bio potisnuti JNA iz sjevernog dijela zapadnoslavonskog područja, ponajprije s Bilogore i Papuka, skratiti crtu bojišnice te olakšati obranu Pakraca i Lipika.
Dodatni razlog za pokretanje ofenzivnih djelovanja bilo je ugrožavanje Podravske magistrale, važne prometnice za povezivanje s ostatkom Slavonije.
Tijek operacije “Otkos 10”
Operacija je započela 31. listopada 1991. godine. Unatoč snažnom otporu neprijateljskih snaga, hrvatske postrojbe prvoga su dana ostvarile napredak i oslobodile Gornju Kovačicu, Veliku Barnu, Gornju Rašenicu, Rastovac i Treglavu. U borbama je bilo poginulih i ranjenih na obje strane.
Drugoga dana, 1. studenoga, pobunjeničke srpske snage započele su evakuaciju civila, a hrvatske snage oslobodile su Lončaricu, Zrinsku, Šibenik i Cremušinu.
Trećega dana, 2. studenoga, nakon povezivanja hrvatskih snaga koje su napredovale iz nekoliko pravaca, oslobođena je prometnica Virovitica – Grubišno Polje, čime je završena prva faza operacije.
Četvrtoga dana, 3. studenoga, hrvatske snage ušle su na poligon JNA u Gakovu, nakon čega su uspostavile nadzor nad područjem zapadno od prometnice Virovitica – Grubišno Polje.
Posljednjeg dana operacije, 4. studenoga, oslobođeni su Munije, Turčević Polje i Dijakovac. Borbena djelovanja nastavljena su i 13. studenoga oslobađanjem Brđana Bastajskih, nakon čega je zauzeto izmješteno zapovjedno mjesto 28. partizanske divizije, gdje su zaplijenjene znatne količine naoružanja i opreme.
Oslobođeno 300 četvornih kilometara teritorija
Operacijom “Otkos 10” zaustavljen je velikosrpski prodor na području Bilogore. Oslobođeno je oko 300 četvornih kilometara teritorija, uključujući dvadesetak sela i zaselaka.
Uspjehom operacije zaštićena su materijalna dobra Virovitice, Grubišnog Polja, Bjelovara i Daruvara od daljnjih razaranja, a stanovništvo toga područja od novih stradavanja. Ponovno je otvorena prometnica Grubišno Polje – Virovitica, koja je imala važnu ulogu u povezivanju tog dijela Slavonije s ostatkom Hrvatske tijekom Domovinskog rata, sve do završetka operacije “Bljesak” u svibnju 1995. godine.
Tijekom operacije zarobljeni pripadnici neprijateljskih postrojbi korišteni su za razmjenu za hrvatske civile koje su zarobili Srbi i JNA. Zaplijenjene su i znatne količine oružja, streljiva, minsko-eksplozivnih sredstava i neprijateljske dokumentacije. Uništenje neprijateljskih postrojbi i gubici koje su pretrpjele znatno su narušili moral protivničkih snaga.
Različite postrojbe na strani pobunjenih srpskih snaga
Na području Bilogore djelovale su različite postrojbe koje su sudjelovale u velikosrpskom projektu. Među njima su bile postrojbe regularne JNA, Teritorijalne obrane sastavljene od lokalnih Srba, koje su nosile naziv 28. partizanske divizije, te četničke postrojbe Belih orlova. Potonje su poslije počinile velike zločine u Voćinu. Uz njih su djelovale i druge postrojbe.
Njihovo zajedničko djelovanje obilježila je uporaba različitih ideoloških i vojnih simbola, uključujući oznake JNA, kokarde i crvenu petokraku. Nasuprot tome, na hrvatskoj strani borile su se postrojbe Zbora narodne garde, policije i Narodne zaštite pod hrvatskim nacionalnim obilježjima, s ciljem oslobađanja okupiranog teritorija.
