Osim što je nakon događaja na Krvavi Uskrs postalo jasno kako hrvatski opstanak neće biti moguć bez obrambenog rata protiv velikosrpske agresije, postalo je jasno i kako će u ratu djelovati Jugoslavenska narodna armija
Nakon upozorenja organizatorima pobune hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova provelo je na sam Uskrs, 31. ožujka 1991., akciju razbijanja okupacije Plitvičkih jezera. Naime, prethodnih dana na područje Plitvica došli su Martićevi milicajci iz Knina i uz pomoć lokalnih pobunjenika uspostavili nadzor nad Nacionalnim parkom Plitvička jezera.
Šire područje okružile su snage iz Policijskih uprava Gospić i Karlovac, a oružanu pobunu u rano jutro autobusima su krenuli prekinuti pripadnici postrojbi za specijalne namjene iz Lučkog, Rakitja i Kumrovca. Akcija je izvedena u tajnosti i brzo, a drski pobunjenici natjerani su u bijeg prema Titovoj Korenici. No, kontraobavještajna služba JNA neprekidno je nadzirala prostor oko Lučkog i oko Rakitja i informaciju o pokretanju akcije do pobunjenih Srba u Titovoj Korenici dobili su već u 2 sata ujutro i odmah su započeli s pripremanjem blokada od balvana po cesti ispred Plitvica.
Snage Policijskih uprava Karlovac i Gospić osiguravale su širu područje oko Plitvica. One su kao i Jedinica za posebne namjene Kumrovec, koja je osiguravala određene točke u okolici, sudjelovale u akciji, no nisu bile aktivno uključene u sukob na samim Plitvicama. Izuzetak su bili pripadnici Policijske uprave Karlovac koji su uhapšenike nakon akcije prevezli u karlovački zatvor.
Akcija je kasnila zbog kvara na jednom autobusu
Pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko tijekom ranog jutra stigli su na Plitvice te se razmjestili po položajima u okolici mosta nad Koranom. U isto vrijeme iz Rakitja su krenula tri autobusa s pripadnicima Jedinice za posebne namjene Rakitje. Zbog kvara na jednom autobusu, akcija je kasnila. Ipak u ranim jutarnjim satima kolona s sva borbena vozila ATJ Lučko na čelu krenula je polako usponom s Koranskog mosta prema Plitvicama.
Hrvatske policajce na kontrolnim točkama dočekala je teška vatra, a u slamanju otpora poginuo je mladi Josip Jović, dočim je devet policajaca ranjeno. Naime, po dolasku na Plitvice, kolona vozila napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko plitvičkog hotela „Jezero“. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, a na posebnom udaru našao se autobus s pripadnicima jedinice iz Rakitja koji se nalazio iza borbenih oklopnih vozila.
“Prvo oklopno vozilo je naletilo na balvane i iz prvog borbenog vozila se počelo pucati po tim snagama koje su nas dočekale u zasjedi. Ta dva oklopna vozila su odradila vrlo važnu zadaću jer su ljudi koji su u njima bili. bili zaštićeni i mogli su pucati, a da nisu neposredno izloženi. Ta dva vozila su djelovala. U tom trenutku je praktično prvi metak udario u prednje staklo našeg autobusa i nakon tog započinje zaglušujuća pucnjava gdje se pod tim udarom razbijaju stakla naših autobusa i tada sekunde teku vrlo sporo i počinje brzo iskrcavanje naših pripadnika iz samog autobusa. Naša sreća je bila u tome što, pouzdano teroristička skupina koja je osmislila zasjedu, samo planiranje provodila po danu i oni su osmislili plan koji je apsolutno zločinački plan. Po njihovom planu mi smo trebali svi biti uništeni fizički, kao pripadnici policije mi smo trebali biti pobijeni i masakrirani. Zanemarili su samo taj jedan element, vidljivosti. Po danu kada su postavljali i planirali zasjedu oni su to vidjeli u vidnom polju nekakvih 80-ak metara. Međutim to jutro je bila velika magla i oni nisu nas vidjeli oni su samo čuli autobuse i nasumce su otvorili bjesomučnu paljbu iz svih oružja koje su imali. Međutim otprilike po gornjem dijelu autobusa, kako su autobusna stakla od polovine prema gore tako je autobus izrešetan, a uslijed te pucnjave ljudi su se instinktivno spustili prema dolje i praktično imali smo već nekoliko ranjenih u autobusu, ali nismo imali smrtno stradalih,” svjedoči general Josip Lucić, zapovjednik Jedinice za posebne namjene Rakitje za Domovinskirat.
Uslijedio je munjeviti izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano te napredovanje po gustoj magli i dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se u smjeru Titove Korenice. U tom sukobu stradao je sa srpske strane pobunjenik Rajko Vukadinović koji se odbio predati snagama MUP-a RH. Prema policijskim izvješćima uhićeno je 29 ekstremista, a među njima i Goran Hadžić i Borivoje Savić, čelnici vukovarskog SDS-a.
Osim što je postalo jasno kako hrvatski opstanak neće biti moguć bez obrambenog rata protiv velikosrpske agresije, postalo je jasno i kako će u ratu djelovati Jugoslavenska narodna armija.
JNA je tijekom akcije na Plitvicama hitno izvukla oklop i teško naoružanje, uspostavivši tampon zonu i time onemogućila hrvatskoj policiji da daljnjim napredovanjem ka Korenici potpuno razbije oružanu pobunu. Snage 10. korpusa JNA nadzirale su promet od mosta na Korani do motela Borje, a u spomen domu Nikola Tesla u Mukinjama uspostavljeno je Izdvojeno komandno mjesto 5. vojne oblasti.
Akcija upamćena po prvoj žrtvi u Domovinskom ratu
Iako je akcija u potpunosti uspjela te je na Plitvicama uspostavljen red, ona je ipak ostala upamćena po prvom poginulom hrvatskom branitelju. Naime za slobodu Domovine život je u njoj položio mladi Josip Jović iz Aržana kraj Imotskog.
Vidio sam ga iza stabla kako pada. Dotrčao sam do njega i pitao što mu je. Samo je odgovorio ‘Ništa’. Ležao je u dubokom snijegu. Strgnuo sam svoju pancirku i masku, prihvatio ga, ali već se počeo gubiti. Posljednje riječi su mu bile ‘Tata, tata’. Izravnao sam ga. Bio je strašno blijed i već su dotrčali i Ivan Ljubić, Predrag Petrović, Vinko Ravić i Darko Fistrić,” ispričao je Miljenko Kožul, njegov suborac za Domovinskirat.
Josip Jović prebačen je potom u oklopno vozilo, a potom i klinomobil u kojem ga je operirala krirurška ekipa na čelu s dr. Josipom Husarom, no mladom hrvatskom redarstveniku nažalost nije bilo spasa.
Ultimativno su tražili da specijalne snage MUP-a napuste Plitvice, što je i učinjeno, ali tek nakon što je iznova uspostavljen rad policijske postave. Tijekom cijele krize u kojoj su srpski teroristi na nekoliko dana okupirali Plitvice bili su ugroženi Hrvati koji su putovali prema moru ili unutrašnjosti, ali i brojni turisti, njih više od 400, koji su u uobičajeno velikom broju za blagdane pohodili Nacionalni park Plitvice.
Od Krvavog Uskrsa JNA je Liku pretvorila u golemo područje „tampon-zone“ koja će s vremenom postati strateška polaznica velikosrpske agresije.
Izvori
Internet
Ivica Radoš: “Obljetnica krvavog Uskrsa 1991.: Posljednje riječi su mu bile: ‘Tata, tata'”, Jutarnji.hr, pristup ostvaren 20. ožujka 2021., https://www.jutarnji.hr/naslovnica/obljetnica-krvavog-uskrsa-1991.-posljednje-rijeci-su-mu-bile-tata-tata-3398951
Televizija
Krvavi Uskrs, autor Borna Marinić, HRT, 2020.
