U Pakracu, jednom od gradova junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, i ove godine, prvih dana ožujka, nizom prigodnih manifestacija, pod pokroviteljstvom Vlade RH, obilježava se početak Domovinskog rata. Tu se 1. i 2. ožujka 1991. dogodio prvi oružani sukob hrvatskih regularnih snaga s pobunjenim Srbima, koji su tada zauzeli i razoružali Policijsku postaju Pakrac.
Međutim, i ovom prigodom valja se podsjetiti i na dva ratna zločinca, koji su veći dio agresije proveli u Pakracu i okolici – Veljka Džakulu (inače „miljenika“ bivšeg, žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnika zloglasne JNA Stevana Harambašića.
Zanimljivo je da je, ne tako davno, Veljko Džakula gostovao i na Hrvatskoj televiziji, gdje je objasnio kako je „branio“ ovaj grad, odnosno kako se zalagao za mir!? Ovo ističemo i stoga jer sve manje istinskih hrvatskih branitelja i zapovjednika ima prigode nešto reći na nacionalnoj televiziji.
U svojoj knjizi Moja sjećanja (str. 240–241), bivši ratni zapovjednik pakračke policije Nikola Ivkanec uz ostalo piše i o tome što se događalo s Džakulom i Harambašićem, koji su, poput mnogih agresorskih vojnika, nažalost prošli bez ikakve kazne.
Džakulina uloga i djelovanje
Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj, osnivač SDSS-a u svome kraju, jedan od prvih suradnika jadnog i žalosnog Stanimirovića. U vrijeme najžešćeg rata postao je potpredsjednik vlade i ministar privrede Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno-redarstvene operacije Bljesak nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.
Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga početkom ožujka 1991., a i tijekom Bljeska, kao i o namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.
Nakon Bljeska – uhićenje pa sloboda
A što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon završetka Vojno-redarstvene akcije Bljesak? Nažalost, isto ili slično kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima. Prvo su ih uhitili, pa pustili.
Ivkanec piše:
„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula, po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“ (sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:
„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji značilo je da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti.
U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću.
Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci za ratna stradanja sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti.
Tada se po prvi puta susrećemo s problemom krivičnog gonjenja naših ljudi zbog delikta presijecanja voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njezine profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Započeo je i proces povratka izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen. Srpski komandant Harambašić je nakon nekoliko mjeseci od predaje, posredstvom Međunarodnog crvenog križa, otputovao u Banju Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“, istaknuo je u svojoj knjizi ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.
