Na Privlačkom putu prije 35 godina odigrala se jedna od najtragičnijih epizoda obrane Vinkovaca, u kojoj je život izgubilo 13 pripadnika ZNG-a i policije.
Ima datuma koji se u kalendaru ne mijenjaju, ali njihova težina s godinama ne popušta. Dvadeset drugi srpnja jedan je od njih. Prije točno 35 godina, na Privlačkom putu u Mirkovcima, u akciji oslobođenja mjesta od neposredne prijetnje koju je predstavljalo za Vinkovce, poginulo je 13 hrvatskih branitelja.
Za obitelji poginulih, taj dan nikada nije postao povijest. Ostao je sadašnjost koja se svake godine iznova vraća, jednako bolna kao i onog ljeta 1991. godine.
Akcija koja je trebala ukloniti prijetnju gradu
22. srpnja 1991. godine pokrenuta je vojna akcija čiji je cilj bio oslobođenje Mirkovaca i uklanjanje neposredne opasnosti koja je ugrožavala Vinkovce. U akciji je sudjelovalo oko 800 hrvatskih branitelja — pripadnici 2. bojne 3. A brigade Zbora narodne garde, 109. brigade ZNG-a te policijski službenici.
Bilanca toga dana ostala je jedna od najtežih u obrani istočne Slavonije. Trinaest branitelja izgubilo je život, dvojica su zarobljena i mučena, a više od četrdeset ih je ranjeno. Brojke, koliko god precizne, ne mogu opisati ono što se iza njih krije — obitelji koje su te večeri ostale bez sinova, muževa i braće, i suborce koji su svjedočili gubitku ljudi s kojima su dijelili rov.
Trideset pet godina kasnije, pitanja bez odgovora
Ono što najviše opterećuje sjećanje na Mirkovce nije samo brojka poginulih, nego i činjenica da hrvatska javnost do danas nije dobila potpune odgovore o okolnostima te akcije. Odgovornost zapovjednog kadra koji je vodio operaciju nikada nije do kraja rasvijetljena, a puna odgovornost svih počinitelja ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim braniteljima i dalje nije utvrđena.
Posebno teško odjekuju svjedočanstva o mučenju ranjenih gardista nakon zarobljavanja. O tim svjedočanstvima govori se već godinama, no pravda, prema riječima onih koji su na to upozoravali i danas, u tom pogledu i dalje nije zadovoljena.
Upravo je to ono što, prema mišljenju mnogih koji su prisustvovali obilježavanju obljetnice, sjećanje na 22. srpnja čini nečim što nadilazi protokol. Njihova žrtva, kažu, obvezuje na istinu, odgovornost i ustrajnost u traženju pravde — dug koji se ostao prema poginulima, njihovim obiteljima i svima koji su gradili slobodnu Hrvatsku.
Komemoracija na Privlačkom putu
Obilježavanje 35. godišnjice održano je na mjestu pogibije trinaestorice branitelja, na Privlačkom putu u Mirkovcima. Vijenac i svijeće podno spomen-obilježja položili su članovi obitelji poginulih te njihovi ratni suborci.
Državu su na komemoraciji predstavljali izaslanici Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva obrane, dok su lokalnu i regionalnu vlast zastupali predstavnici Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vinkovaca te okolnih općina. Počast poginulima odali su i članovi brojnih braniteljskih udruga.
U ime načelnika Policijske uprave vukovarsko-srijemske, vijenac je položio zamjenik načelnika Ivan Groznica, čime je policija, čiji su pripadnici sudjelovali u akciji, odala počast poginulim kolegama.
Nakon polaganja vijenaca, u crkvi Alojzija Stepinca u Mirkovcima služena je misa zadušnica za sve hrvatske branitelje koji su život izgubili braneći ovaj kraj.
Sjećanje koje mora nadživjeti govore
Danas su, kao i svake godine, održani prigodni govori, položeno cvijeće, snimljene fotografije izaslanstava. No za one najbliže poginulima, protokol je samo okvir — ono što ostaje jest praznina.
Upravo zato poruka koja prati ovogodišnju obljetnicu nadilazi puko sjećanje – žrtva trinaestorice hrvatskih branitelja ne smije se svesti na jedan dan u godini. Traži se ustrajnost u procesuiranju ratnih zločina koji do danas nisu u potpunosti rasvijetljeni, i u tome da se njihova imena ne izgube u prolasku vremena.
Neka je vječna slava i hvala trinaestorici hrvatskih heroja koji su svoje živote položili za domovinu. Počivali u miru — nikada zaboravljeni.
