• Impressum
  • Izjava privatnosti
  • Naslovnica
Cronika
  • Naslovnica
  • Vijesti
    • Hrvatska
    • Lokalno
      • Osječko-baranjska županija
        • Osijek
        • Vladislavci
      • Splitsko-dalmatinska županija
        • Kaštela
        • Lećevica
        • Sinj
        • Split
      • Vinkovci
      • Virovitica
      • Vukovar – Grad Heroj
      • Zagreb
  • Domovinski rat
    • Sjećanje i istina
    • Dani sjećanja
  • Intervju Tjedna
  • Promo
  • Reflektor
    • Iza objektiva
    • U fokusu
  • Hrvati u svijetu
  • Zdravlje
  • Psihologija
  • Kolumne
    • Mladen Pavković
    • Vjekoslav Krsnik
    • Draženka Franjić
No Result
View All Result
  • Naslovnica
  • Vijesti
    • Hrvatska
    • Lokalno
      • Osječko-baranjska županija
        • Osijek
        • Vladislavci
      • Splitsko-dalmatinska županija
        • Kaštela
        • Lećevica
        • Sinj
        • Split
      • Vinkovci
      • Virovitica
      • Vukovar – Grad Heroj
      • Zagreb
  • Domovinski rat
    • Sjećanje i istina
    • Dani sjećanja
  • Intervju Tjedna
  • Promo
  • Reflektor
    • Iza objektiva
    • U fokusu
  • Hrvati u svijetu
  • Zdravlje
  • Psihologija
  • Kolumne
    • Mladen Pavković
    • Vjekoslav Krsnik
    • Draženka Franjić
No Result
View All Result
Cronika
No Result
View All Result
Home Domovinski rat

Nije poznat ni dan smrti ni grob: Potresna životna potraga dr. Andrije Hebranga

Mladen Pavković Autor Mladen Pavković
16/11/2026
u Domovinski rat, Istaknuto, Sjećanje i istina
0
0
Andrija Hebrang eksluzivno za Croniku o danima uz Tuđmana, padu Vukovara, pozadini dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i promjeni Hrvatske, djetinjstvu i potrazi za očevim grobom

Snimka zaslona Press klub

0
SHARES
0
VIEWS
Podijeli na FacebookuPodijeli na X (Twitter)Pošalji na E-mail

Na početku vukovarske kolone sjećanja, 18. studenoga, koračat će preživjeli djelatnici vukovarske ratne bolnice. Na to je poglavito ponosan ratni ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang.

Ovo je dobra odluka“, rekao je. „Dobro je da su se sjetili i dali znatnu pažnju ljudima koji su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu spašavali živote. Istina, mnogih danas više nema, ali nećemo i ne želimo ih zaboraviti“, rekao je uz ostalo dr. Hebrang, koji ima iznimne zasluge za obnovu ove legendarne bolnice i koji se i danas istinski bori za ove ljude.

Inače, u hrvatskom političkom prostoru svjedočimo mnogim dužnosnicima koji, prolazeći kroz sustav od lokalnih općina do najviših državnih institucija, iza sebe ne ostave nikakav opipljiv trag. Njihova imena nestaju s političke pozornice onog trenutka kada napuste fotelje. To se nikada neće moći reći za dr. Andriju Hebranga. Njegovi su rezultati utkani u same temelje hrvatske države. Privatni mu je život obilježen jednom od najdužih i najpotresnijih obiteljskih potraga u našoj povijesti. Kao ratni ministar zdravstva, dr. Hebrang ostavio je neizbrisiv pečat u ključnim trenucima obrane domovine. Pod njegovim je vodstvom stvoren i funkcionirao fascinantan sustav ratnog zdravstva. Taj je sustav uspješno zbrinuo tisuće ranjenika i spasio nebrojene živote. Njegova sposobnost organizacije u kriznim situacijama, neumoran rad na izgradnji institucija te nepokolebljivo vođenje resora u najtežim godinama osigurali su mu mjesto među najvažnijim ličnostima suvremene hrvatske povijesti.

U tim ratnim godinama Hebrangova je zasluga iznimna i povijesna za organizaciju i kasniju poslijeratnu obnovu legendarne ratne bolnice u Vukovaru. Na tom teškom putu usko je surađivao s ravnateljicom bolnice, dr. Vesnom Bosanac. Spajala ih je nadljudska borba za ranjenike pod kišom granata. Hebrangova poslijeratna principijelnost i borba za prava struke kasnije su dovele do određenih razmimoilaženja među njima. No, doktor Hebrang je svojedobno zamjerio dr. Bosanac što je dopustila da se ugasi i raspusti Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. Ta je udruga trebala čuvati povijesnu istinu o doprinosu medicine u ratu. Još veći kamen spoticanja bio je zakonski status medicinskog osoblja iz ratnih dana. Hebrangova je pozicija bila jasna – medicinske sestre, tehničari i liječnici koji su radili pod granatama moraju dobiti punopravni status branitelja. Dr. Bosanac se u tom trenutku navodno nije u potpunosti slagala s time. Ona se držala strožih administrativnih okvira. Za Hebranga kompromisa oko ljudi koji su riskirali živote u bijelim kutama nije bilo. Za njega su oni bili i ostali istinski branitelji.

Njegov čvrst i beskompromisan stav, koji nije prezao pred stranačkim disciplinama, skupo ga je stajao u unutarstranačkim kuloarima. Kada je dr. Hebrang bio službeni kandidat za predsjednika države, umjesto pune i bezrezervne podrške mašinerije koju je gradio, doživio je izdaju iz vlastitih redova. Upravo su ga njegovi ljudi iz HDZ-a, kroz razne zakulisne igre, paralelne linije zapovijedanja i prešutne podrške drugim kandidatima, svjesno omeli i sabotirali u toj ključnoj političkoj utakmici. On se na terenu borio za viziju ponosne Hrvatske. Unutar same stranke radilo se na tome da mu se tlo izmakne pod nogama. Hebrang je bio previše autonoman, previše svoj i previše dosljedan da bi ga strukture mogle lakomisleno kontrolirati. Poraz vlastitog kandidata bio im je draži od njegove pobjede.

Iza te velike javne i profesionalne karijere krije se duboka osobna rana. Čitav svoj život dr. Hebrang proveo je u tihoj, mučnoj i iscrpljujućoj potrazi za kostima svoga oca, Andrije Hebranga starijeg. Sudbina njegova oca, visokog partijskog dužnosnika koji je pao u nemilost komunističkog režima i nestao nakon Drugog svjetskog rata, ostala je obavijena velom tajne i laži. Ta obiteljska kalvarija nije završila 1990. godine. U vrijeme kada je majka dr. Hebranga, uvažena i napaćena gospođa Olga Hebrang, još bila živa, često sam u Zagrebu dolazio kod nje. Uvijek me primala iznimno toplo i lijepo. Kroz te razgovore svjedočio sam da su zidovi šutnje prema ovoj obitelji opstajali i u novom, demokratskom sustavu.

Jednom prigodom gospođa Olga me zamolila da izravno pitam Ivicu Račana zašto joj nije odgovorio na desetak pisama koja mu je uputila. Kada sam ga sreo, prenio sam mu njezino pitanje. Račan mi je tada rekao da pozdravim gospođu Olgu i obećao da će odgovoriti. To obećanje nikada nije ispunio. Bio je to jasan, opipljiv dokaz kako su se strukture, čak i u novim vremenima, i dalje ograđivale od istine o likvidaciji Andrije Hebranga starijeg.

Unatoč svim nepravdama, dr. Andrija Hebrang mlađi uvijek je pokazivao nevjerojatnu ljudsku i političku veličinu. Toga sam se upečatljivo prisjetio kada sam organizirao i inicirao dodjelu posmrtnog priznanja Junak Domovinskog rata dr. Franji Tuđmanu u prepunoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U to vrijeme dr. Hebrang nije bio u dobrim odnosima s obitelji Tuđman. Unatoč tim kompliciranim unutarpolitičkim odnosima, predložio sam obitelji Tuđman da s nama na toj svečanosti bude i dr. Hebrang, koji je tada bio potpredsjednik Vlade. Predložio sam da upravo on, umjesto naše udruge, uruči priznanje Ankici Tuđman. Za tu prigodu akademik Kuzma Kovačić posebno je izradio veliku skulpturu. Hebrangova je odluka bila brza; na moju zamolbu i prijedlog pristao je od prve. Pokazao je golemo poštovanje prema prvom hrvatskom predsjedniku.

Drama se odigrala svega tjedan dana prije samog čina u HNK-u. Hebrang mi je iznenada javio da ipak neće moći doći. Razlog mi tada nije rekao. S obzirom na važnost trenutka, uložio sam golemi trud. Na kraju sam ga ipak uspio nagovoriti da dođe. I došao je. Dostojanstveno je i ponosno stao pred prepuni HNK. U tom trenutku nitko u dvorani, pa ni ja sam, nije znao potresnu pozadinu. Dr. Hebrang je upravo tih dana u Austriji imao zakazanu hitnu operaciju koja mu je spašavala život. Svoje vlastito zdravlje i život stavio je u drugi plan. Riskirao je sve kako bi ispoštovao naš dogovor, suborce i uspomenu na ratnog predsjednika.

Na zagrebačkom groblju Mirogoj već godinama stoji uređena obiteljska grobnica. Ona je spremna, tiha i prazna. Čeka da se ispuni povijesna pravda i sinovljev životni zavjet. Čeka da se kosti oca napokon polože u miru, uz dostojanstvo koje zaslužuje svako ljudsko biće. Na grobnoj spomen-ploči stoji uklesan natpis koji jasno govori više od ijedne povijesne knjige: „Hrvatski mučenik Andrija Hebrang 1899. – 19??. Dosljedan borac za slobodnu hrvatsku državu, uhićen 1948. Zvjerski mučen i ubijen od beogradskog režima. Nije poznat ni dan smrti ni grob.“

Iz moje perspektive, kao nekoga tko je imao čast izbliza svjedočiti trenucima iz života obitelji Hebrang, priča o dr. Andriji Hebrangu ostaje svjedočanstvo o čovjeku koji je državi dao sve. Riskirao je vlastiti život i obiteljski mir. Sam i dalje, kao neumorni sin, traga za onim najosnovnijim – grobnim mjestom i mirom za svoga oca.

Oznake: Domovinski ratDr. Andrija HebrangMinistar zdravstva dr. Andrija HebrangVukovarska kolona sjećanja
Prethodna vijest

Grad Vukovar objavio program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Sljedeća vijest

Od Vukovara do Škabrnje: Kaštel Sućurac večeras pjesmom odaje počast žrtvama

Mladen Pavković

Mladen Pavković

Sljedeća vijest
Od Vukovara do Škabrnje: Kaštel Sućurac večeras pjesmom odaje počast žrtvama

Od Vukovara do Škabrnje: Kaštel Sućurac večeras pjesmom odaje počast žrtvama

  • Impressum
  • Izjava privatnosti
  • Naslovnica

© 2024 Cronika portal

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password? Sign Up

Create New Account!

Fill the forms below to register

All fields are required. Log In

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist

No Result
View All Result
  • Naslovnica
  • Vijesti
    • Hrvatska
    • Lokalno
      • Osječko-baranjska županija
      • Splitsko-dalmatinska županija
      • Vinkovci
      • Virovitica
      • Vukovar – Grad Heroj
      • Zagreb
  • Domovinski rat
    • Sjećanje i istina
    • Dani sjećanja
  • Intervju Tjedna
  • Promo
  • Reflektor
    • Iza objektiva
    • U fokusu
  • Hrvati u svijetu
  • Zdravlje
  • Psihologija
  • Kolumne
    • Mladen Pavković
    • Vjekoslav Krsnik
    • Draženka Franjić

© 2024 Cronika portal