Iz vukovarske vojarne izašli su tenkovi i transporteri te otvorili vatru po položajima obrane, ali i civilnim ciljevima, a u napade se uključilo i topništvo i zrakoplovstvo JNA. Zrakoplovi su napali silos Đergaj i objekte na Opatovcu
Odjeven u odoru Zbora narodne garde hrvatski predsjednik Franjo Tuđman obišao je 25. kolovoza 1991. bojišnicu na Banovini. Unatoč tomu što je oružani sukob bio u punom mahu, posjetio je hrvatske položaje u Petrinji, Peckom, Hrvatskoj Kostajnici i Sisku.
Tuđman je razgovarao sa zapovjednicima obrane i predstavnicima kriznih centara Banovine, Moslavine i Posavine. Hrvatski predsjednik pokazao je iznimnu hrabrost. Naime, kao i prijašnjih dana i tog jutra šire područje Petrinje bilo je pod udarom tenkova i topništva JNA, štoviše napadnuta je i glavna policijska stanica u gradu. Tuđman je potpuno iznenadio građane svojim dolaskom i obilaskom teško oštećenih objekata.
Očito da je iznenadio i zapovjednika petrinjskog garnizona JNA pukovnika Slobodana Tarbuka koji se nije odazvao pozivu na razgovor. Stoga je Tuđman unatoč svim potencijalnim opasnostima nastavio obilazak i popričao s oduševljenim Petrinjcima, te popio kavu u blizini glavnog gradskog trga. Štoviše, unatoč stalnoj opasnosti od snajpera i tomu što je na mali gradić na rijeci Uni svakodnevno ispaljivano stotine projektila, predsjednik je poslije posjetio okruženu Hrvatsku Kostajnicu.
Povod za opći napad
Povod za otvaranje općeg napada 25. kolovoza bio je sukob koji je eskalirao oko sedam sati ujutro na Borovskoj cesti kod položaja “Slon”, nakon zapovijedi branitelja predvođenih Blagom Zadrom da se zaustave i pregledaju sumnjiva vojna vozila. Kada su hrvatske snage pokušale zaustaviti sumnjivi konvoj, izbio je žestoki oružani okršaj koji je pokrenuo lančanu reakciju na svim linijama obrane.
Mnogi se branitelji prisjećaju da je 25. kolovoza bila sunčana i naizgled mirna nedjelja. Kada je počelo granatiranje iz zrakoplova i s Dunava, shvatili su da povratka nema. Ističu da na samom početku gotovo nitko nije imao pravu uniformu ni teže naoružanje. Borili su se u trapericama, tenisicama ili legendarnim “žutim čizmama” tvornice Borovo.
Bitke prsa o prsa
Lovačke puške i poneki automatski kalašnjikov bili su sve što su imali protiv kolona tenkova. Na Sajmištu su se borbe vodile prsa u prsa, za svaku kuću, podrum i dvorište. Linije su se gubile i vraćale po nekoliko puta dnevno. Na Trpinjskoj cesti branitelji bez protutenkovskih sustava, čekali bi da tenkovi JNA uđu duboko među kuće, a onda ih uništavali iz neposredne blizine ručnim bacačima.
Iz vukovarske vojarne izašli su tenkovi i transporteri te otvorili vatru po položajima obrane, ali i civilnim ciljevima.
U napade se uključilo i topništvo i zrakoplovstvo JNA. Zrakoplovi su napali silos Đergaj i objekte na Opatovcu. Iako je bila dogovorena obustava neprijateljstava, nastavljeni su napadi na Vukovar. Unatoč obećanjima vrha Armije o prekidu vatre, JNA je 28. kolovoza iznova žestoko napala Vukovar; sa zemlje i iz zraka.
