U zadnje vrijeme iz Ministarstva hrvatskih branitelja stižu nam uz ostalo i dobre vijesti. Naime, svako malo pronađe se neka masovna ili pojedinačna grobnica vezana uz velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku. A otkako je, nema dugo, počelo raditi i Povjerenstvo za utvrđivanje sudbine žrtava zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata, na čijem je čelu Ivan Penava, stvari su se također pokrenule s mrtve točke, pa se nalaze i grobna mjesta koje su ostavili partizani-komunisti, poglavito nakon 1945. godine.
Znači, kad se hoće – može se.
Obiteljima poginulih to iznimno puno znači, jer napokon mogu dostojanstveno pokopati svoje najmilije. No, još se samo iz Domovinskog rata traži oko 1700 osoba. O tome sve znaju Srbi, kao agresori, ali ne žele surađivati, tim više što, kao i Pupovac ili Teršelička, tvrde da se na isti način trebaju tretirati ubojice i nevini ljudi.
Međutim, s obzirom da svaki zločin ima svoga zločinca, prijeko je potrebno tražiti i njih, poglavito kad se zna da još uvijek ima živih svjedoka.
Stoga, Vlada RH ili Hrvatski sabor ili netko treći treba pod hitno osnovati i Odjel koji bi se kontinuirano bavio pronalaženjem ratnih zločinaca, jer nije dovoljno reći pronašli smo pet, deset, dvadeset osoba, pretežno zavezanih žicom i bačenih kao životinje u septičke jame.
Kad se i pronađu neki od nestalih čak se ne ističe ni tko ih je ubio, odnosno malo kada možemo čuti da su to žrtve Srba, pripadnika JNA, Crnogoraca ili pak domaćih izdajica.
U Hrvatskoj se barem dosad ratne zločince pronalazilo manje-više slučajno ili nakon neke dojave. Na popisu ima poprilično imena kojima bi trebalo suditi, ali – nisu dostupni, pa se postavlja i pitanje – tko je kada i kako dopustio da se ta četnička bagra jednostavno „odšeta“ u Srbiju, koja ih ne izručuje ili pak, što je još gore, na vrijeme su, bez problema, otišli živjeti negdje u svijet.
Dakle, nije dovoljno pronaći samo žrtve, već i njihove ubojice.
Jedno bez drugoga ne ide, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe.
Evo, primjera radi dostojanstveno su svojedobno pokopani stradali iz Maceljske šume ili pak jame Jazovka. Ovime je sve završeno? Ne, nije, dok se ne zna tko su ti ljudi, imenom i prezimenom, a osobito tko su ti koji su ih riješili života na ovako okrutne načine!
