Na današnji dan, 15. studenoga 1991., brodovi Jugoslavenske ratne mornarice otvorili su topničku paljbu po Splitu. Među njima je bio i veliki patrolni brod “Split”, koji je pucao na grad čije je ime nosio. Granate su pogodile Arheološki muzej, zgradu tadašnje Općine, sportsku dvoranu na Gripama, škole, stambene zgrade i Jadrolinijine trajekte. Na trajektu “Vladimir Nazor” poginula su dvojica hrvatskih pomoraca, Jure Kalpić i Dinko Maras. Napad je završio porazom napadača – obalne topničke bitnice na Kašjunima, Šolti i Braču, zajedno s mornaričkim diverzantima i drugim braniteljima, natjerale su brodove JRM-a na povlačenje iz Splitskog kanala. Bila je to prva velika samostalna pobjeda tek ustrojene Hrvatske ratne mornarice.
Autor teksta: Petar Škorić
Na 35. obljetnicu tih događaja o njihovu značenju piše Petar Škorić. Podsjeća i na veliki prosvjed pred Banovinom 6. svibnja 1991. godine. Predlaže da Grad Split preuzme vodeću ulogu u obilježavanju Dana obrane Splita, kako bi taj dan dobio mjesto u javnom sjećanju kakvo zaslužuje.
Postoji li veći povijesni apsurd i sramota od toga da ratni brod koji nosi ime jednoga grada okrene svoje topove i zapuca upravo po tom gradu, njegovim stanovnicima, školama, muzejima i civilnim objektima?! Upravo se to dogodilo u rano jutro 15. studenoga 1991. godine, kada je veliki patrolni brod razarač „Split“ (VPBR-31), zajedno s ostalim brodovima Jugoslavenske ratne mornarice, otvorio žestoku topničku paljbu po našem Splitu!
Brod nazvan po Splitu napao je Split! Brod koji je trebao simbolizirati naš grad postao je sredstvo njegova razaranja! Teško je pronaći sličan primjer takvog povijesnog apsurda, koji će zauvijek ostati jedna od najsramotnijih stranica djelovanja tadašnje JNA. Tog kobnog jutra granate su počele padati po našem gradu. Pogođeni su Arheološki muzej, zgrada tadašnje Općine Split, sportska dvorana na Gripama, Higijenski zavod, Tehnička škola, brojni stambeni i drugi civilni objekti te Jadrolinijini trajekti “Bartol Kašić” i “Vladimir Nazor”.
Na trajektu “Vladimir Nazor” smrtno su stradali hrvatski pomorci Jure Kalpić i Dinko Maras, a ranjeni su njihov kolega Ante Vidović i još nekoliko naših sugrađana. Njihovi životi ugašeni su u napadu na grad koji nije želio ništa drugo nego živjeti u slobodi.
Dok je Vukovar proživljavao posljednje dane svoje herojske obrane, dok su Škabrnja i brojna hrvatska mjesta bila izložena velikosrpskoj agresiji i okupaciji, i naš je Split osjetio svu brutalnost rata.
Split je već pokazao da se neće pokoriti!
Svega šest mjeseci ranije, 6. svibnja 1991. godine, deseci tisuća Splićana okupili su se pred zgradom Banovine, tadašnjim sjedištem Komande Vojnopomorske oblasti JNA, na jednom od najvećih prosvjeda protiv agresorskog postupanja jugoslavenske vojske u Hrvatskoj. Bio je to povijesni trenutak u kojem je Split jasno i glasno poručio da neće mirno promatrati prijetnje, nasilje i pokušaje gušenja hrvatske slobode i novostečene demokracije.
Od tog velikog prosvjeda pred Banovinom i topničkog napada na grad proteklo je svega šest mjeseci. Šest mjeseci u kojima je JNA, od vojske koja se predstavljala kao zaštitnica svih naroda, postala jedan od glavnih instrumenata velikosrpske agresije na Hrvatsku. U svibnju je Split svoj otpor pokazao masovnim okupljanjem građana, a u studenome su njegovi branitelji taj isti slobodarski duh potvrdili odlučnom oružanom obranom grada!Bila su to dva povijesna trenutka kojim su Split i Hrvatska potvrdili odlučnost da neće pristati na podčinjavanje, okupaciju i oduzimanje prava na vlastitu državu!
Posebno mjesto u povijesti toga dana pripada hrvatskim braniteljima i pripadnicima tek ustrojene Hrvatske ratne mornarice, koja se stvarala gotovo ni iz čega, u iznimno teškim ratnim okolnostima, bez odgovarajuće opreme i sredstava, ali s neizmjernom ljubavlju prema Domovini. Dok je neprijatelj raspolagao moćnom ratnom flotom, naši su branitelji u kratkom vremenu organizirali obranu obale, osposobljavali topničke položaje, ustrojavali postrojbe i stvarali temelje buduće Hrvatske ratne mornarice.
Obalne topničke bitnice na splitskim Kašjunima, Veloj Straži na Šolti i Golom brdu na Braču odgovorile su na neprijateljsku paljbu, pokazujući da hrvatska obala više nije prostor kojim će JRM nekažnjeno gospodariti. Njihovi topnici, zajedno s mornaričkim diverzantima, pripadnicima protuzračne obrane, mornaričkog pješaštva i drugim hrvatskim braniteljima, ispisali su jednu od najsvjetlijih stranica naše novije vojne povijesti.
Posebno treba istaknuti i akciju hrvatskih mornaričkih diverzanata koji su dan ranije, 14. studenoga, teško oštetili neprijateljski patrolni čamac “Mukos”, čime je započeo odlučujući rasplet sukoba u Splitskom kanalu. Unatoč velikoj nadmoći neprijatelja, naši su topnici odlučnom paljbom prisilili brodove JRM-a na povlačenje iz Splitskog kanala.
Bila je to prva velika samostalna pobjeda Hrvatske ratne mornarice, koja je označila slom pomorske blokade hrvatskih luka, osim Dubrovnika, i pokazala da se hrvatsko more može i mora braniti hrvatskim snagama! Taj događaj potvrdio je odlučnost Splita te zajedništvo i speemnost njegovih branitelja da obrani svoju slobodu, dok je mlada hrvatska država dokazala da može pobijediti i znatno nadmoćnijeg neprijatelja.
Zato je 15. studenoga 1991. Dan obrane Splita, dan ponosa i jedna od ključnih pobjeda u stvaranju Hrvaske mornarice
Ovaj dan zaslužuje dostojanstvenije i svečanije obilježavanje
Smatram da ovaj iznimno važan događaj u povijesti Splita i Domovinskog rata još uvijek nema mjesto u javnom sjećanju kakvo svojim značenjem zaslužuje. Uz dužno poštovanje Hrvatskoj ratnoj mornarici, braniteljskim udrugama i svima koji godinama čuvaju uspomenu na taj dan, uvjeren sam da obilježavanje mora dobiti snažniju gradsku i institucionalnu dimenziju. Zato ćemo predložiti da Grad Split preuzme vodeću organizacijsku ulogu u obilježavanju Dana obrane Splita, u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom, Ministarstvom hrvatskih branitelja, Splitsko-dalmatinskom županijom, braniteljskim udrugama i drugim nadležnim institucijama.
Naša je obveza da se taj dan, uz odavanje počasti poginulima, obilježava i prigodnim programima, povijesnim predavanjima, izložbama, predstavljanjem ratnog puta naših postrojbi te uključivanjem škola i mladih naraštaja. Pritom treba posebno istaknuti i povijesnu poveznicu s velikim prosvjedom pred Banovinom 6. svibnja 1991. godine, jer su oba događaja važni dijelovi iste priče o otporu Splita velikosrpksoj agresiji i stvaranju slobodne i samostalne hrvatske države. Jer naši mladi trebaju znati kako je obranjen njihov grad, tko ga je branio i kolika je cijena plaćena za slobodu koju danas uživamo.
Split mora dostojno obilježavati svoje povijesne pobjede, jednako kao što mora trajno pamtiti svoje žrtve!
Danas se s posebnim pijetetom prisjećamo svih poginulih i ranjenih te zahvaljujemo svakom hrvatskom branitelju koji je u tim sudbonosnim danima stao u obranu našega grada i Domovine.
Hvala našim mornarima, topnicima, dragovoljcima i svim hrabrim ljudima koji su pokazali da se sloboda ne dobiva na dar, nego se za nju treba izboriti!
Neka 15. studenoga ostane trajni podsjetnik da je naš Split bio grad koji se odupro, obranio i pobijedio!
Pokoj vječni našim poginulim hrvatskim braniteljima i svim žrtvama Domovinskog rata!
