To pitomo slavonsko selo nadomak Vinkovcima prvi je put granatirano potkraj srpnja, zbog čega su njegovi stanovnici morali u izbjeglištvo. Kada je 15 kilometara udaljeni Vukovar ostao u okruženju, jugovojska je sve češće granatirala Nuštar. Okupacija obližnjih Marinaca, ekonomije Henrikovci i Cerića dovela je slabo naoružane branitelje u težak položaj.
Blatnog, hladnog jesenjeg jutra 5. listopada 1991. počela je odlučujuća bitka za Nuštar, a time i za istočni dio Hrvatske.
To pitomo slavonsko selo nadomak Vinkovcima prvi je put granatirano potkraj srpnja, zbog čega su njegovi stanovnici morali u izbjeglištvo. Kada je 15 kilometara udaljeni Vukovar ostao u okruženju, jugovojska je sve češće granatirala Nuštar. Okupacija obližnjih Marinaca, ekonomije Henrikovci i Cerića dovela je slabo naoružane branitelje u težak položaj.
Žestoki napadi svim raspoloživim sredstvima počeli su dva dana prije odlučujuće bitke. Neprijatelj je osvojio strateški važan položaj Zidine, a onda krenuo u samo selo. Hrabri su branitelji uništili najmoderniji tenk T84 i transporter pa su se napadači nakratko povukli da bi zatim ostatke već razorenih kuća zasuli svom raspoloživom tehnikom, uključujući i aerosolnu bombu.
Branitelji Nuštra sa zebnjom su čekali oklopno-pješački napad iz poznatih uporišta. Cilj agresora bio je dvorac u kojem je bilo zapovjedništvo branitelja, čime bi si otvorili put prema Vinkovcima.
Prošli su centar i došli do crkve Duha Svetoga što je ujedno bio njihov najdublji prodor. U međuvremenu, braniteljima je stigla pomoć u ljudstvu i oružju pa su zaustavili i uništili znatan dio tehnike okupatorske JNA.
Posebno se istaknuo poznati lovac na tenkove Andrija Andabak. Gubitnici su se naposljetku povukli, ali su za odmazdu zasuli Nuštar stotinama granata. Ni jedna kuća nije pošteđena velikosrpskog bijesa, selo je izgledalo sablasno. Nakon neuspješnog pokušaja proboja postalo je jasno da upravo zahvaljujući srčanim braniteljima iz gotovo cijele Hrvatske velikosrpski planovi neće uspjeti.
Nuštar je nekoliko puta bio polazišna točka za probijanje blokade oko grada heroja Vukovara, no zbog nadmoći u tehnici vukovarski branitelji ipak su ostali u okruženju. Potpuno iscrpljeni, neki od njih uspjeli su se nakon okupacije grada probiti do Nuštra.
Povratak mještana Nuštra počeo je već u proljeće 1992. a zadnje su granate nekadašnja vrata Hrvatske zasule u vrijeme pobjedničke Oluje.
