Udruga za autizam ASK koja okuplja autistične osobe i roditelje osoba i djece iz spektra autizma reagira na članak objavljen 15. srpnja 2024. na stranicama HINA-e pod naslovom “Digitalni autizam posljedica ovisnosti o ekranima, ali može se liječiti”.
Priopćenje Udruge za autizam ASK prenosimo u cijelosti.
“Kao odrasle autistični osobe i roditelji djece u spektru autizma želimo istaknuti važnost opreza u korištenju izraza i riječi koje uključuju riječ autizam jer one oblikuju svijest društva i utječu na percepciju, razumijevanje i prihvaćanje nas i naše djece.
Kao što reagiramo kada se autizam upotrebjava u pejorativne svrhe u hrvatskom političkom diskursu, reagiramo i sada kada se društvo i javnost plaši “digitalnim autizmom”.
“Digitalni autizam” (“virtualni autizam”) nije priznata dijagnoza niti u jednom službenom klasifikacijskom priručniku. Stručnjakinja za autizam mag. psih. Maja Bonačić jasno naglašava da takva dijagnoza ne postoji. Ovakva uporaba novih termina stvara zbrku i dezinformacije svim osobma koje žive s autizmom kao invaliditetom ili neurološkom različitošću.
Korištenje netočnih termina poput “digitalni autizam” može dovesti do zbunjenosti među roditeljima i stručnjacima te osobama u pomagačkim zanimanjima. Ovo dodatno pridonosi stigmatizaciji autizma kao nečega čega se treba plašiti. Time se direktno ugrožavaju naši životi, naše pravo na obrazovanje, naša jednakost i naša ravnopravnost u društvu.
Uporaba takvih termina potiče strah među roditeljima koji su zabrinuti zbog uporabe digitalnih uređaja, a izjave izazivaju nepotreban stres i osjećaj krivnje kod roditelja, a bez ikakve znanstvene osnove.
Širenje dezinformacija i plašenje autizmom šteti obiteljima i osobama s autizmom na nekoliko načina:
Roditelji su nepotrebno zabrinuti da su zbog uporabe digitalnih uređaja odgovorni za autizam svoje djece, što ih iznova dovodi do osjećaja krivnje i sramote.
Također, ovakve informacije o “digitalnom autizmu” same autistične osobe koje koriste, trebaju i komuniciraju putem digitalnih uređaja i koriste ih kao sustave podrške često lišava tih istih digitalnih uređaja upravo zbog straha roditelja, skrbnika, stručnjaka, a potaknuto ovakvim informacijama.
Upozoravanje na nepostojeću dijagnozu “digitalnog autizma” dovodi do iskrivljene i u potpunosti pogrešne percepcije naših stanja iz spektra autizma, dovodi do dodatne stigmatizacije autističnih osoba, što nam otežava inkluziju, integraciju i prihvaćanje u društvu.
Slažemo se sa stavom stručnjakinje Maje Bonačić koja kaže:
“NE POSTOJI digitalni autizam. Ne postoji. Nema. Nema ga niti u jednom klasifikacijskom priručniku. Nema te dijagnoze. Izmišljotina. Pretjerana izloženost ekranima NE IZGLEDA kao autizam niti je autizam, niti se iti jedno niti drugo ne liječi. Pretjerana izloženost ekranima može dovesti, naravno, do promjena u neurologiji mozga i postoje mnoga istraživanja koja to i pokazuju, ali ne, to NE IZGLEDA kao autizam. To izgleda kao određeni tip specifičnih nezrelosti, koju dijagnostičar (što edu reh iz vrtića svakako nije) može dobro razlikovati. Nezrelosti koje mogu obuhvaćati nezrelosti u igri i komunikaciji, ali i dalje to nema veze s autizmom,” stoji u priopćenju Udruge za autizam ASK iz koje, na kraju priopćenja, upućuju novinarima i novinarkama ponudu:
“U svhu podrške novinarima i novinarkama, političarima i svima čija riječ ima težinu i važnost u javnom diskursu o autističnim osobama nudimo besplatnu edukaciju o spektru autizma od samih autističnih osoba iz Udruge ASK, kako bi mogli kvalitetnije i odgovornije prenositi vijesti o autističnim osobama u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.”
