Razlikuju li Šveđani imigrante koji dolaze iz EU i imigrante iz afričkih i arapskih zemalja?
Nakon što je posljednjih godina Hrvatsku pogodila epidemija iseljavanja, posebno mladog stanovništva, Švedska se našla u vrhu poželjnih destinacija za nastavak života. Iako Hrvati nisu jedini koji imigriraju u Švedsku zanimljivo je analizirati kakav je odnos Šveđana prema različitim kategorijama imigranata i koliko se on mijenjao zadnjih godina.
Švedska je već desetljećima zemlja u koju rado dolaze imigranti, nakon što je i sama imala problem s velikim odljevom stanovnika prije drugog svjetskoga rata. To se događa u tolikoj mjeri da je danas Švedska jedna od zemalja s najraznolikijim sastavom stanovništva. Oko trećina stanovnika su imigranti.
Kakav je efekt velika imigracija imala na odnos Šveđana prema strancima?
Živim u Švedskoj, ali ne mogu reći da potpuno razumijem njihovo mišljenje o „nama imigrantima“. Šveđani, za razliku od nas u Hrvatskoj, nisu odgojeni da javno kažu što misle. A posebno je zabranjeno javno izraziti mišljenje koje bi na bilo koji način moglo biti ocijenjeno rasističkim. Šveđani čak ne žele javno reći da su bolji od nekoga, kako slučajno ne bi uvrijedili tu osobu. Uvijek će ljubazno odgovoriti na postavljeno pitanje, u velikoj mjeri čak i na engleskom jeziku, tako da bi svatko kao prvi dojam bio iznenađen otvorenošću i prihvaćanjem stranaca. Rijetko mi se dogodilo da ne dobijem odgovor na ulici na engleskom jeziku, iako sam imao takvo iskustvo. Ali, ako primjerice pokušavate kupiti automobil i nazovete Šveđana i ljubazno se predstavite na engleskom jeziku, te objasnite da još ne pričate švedski, zna se dogoditi da Vam osoba s druge strane linije samo poklopi slušalicu. Uživo su takve situacije ipak rijetke zbog tog jer Šveđani ne vole bilo kakvu konfrontaciju.
Ipak, ako se pogledaju Facebook grupe u kojima se okupljaju Šveđani, vidi se mržnja prema imigrantima, posebno onima iz arapskih i afričkih zemalja. Šveđani imigrante prvenstveno gledaju kao krivce za lošije socijalne politike i manjak novca u odnosu na prijašnje godine. Rast nacionalističke stranke Švedski demokrati (Sverigedemokraterna, SD) također je ostvaren na rastu protuimigracijskog raspoloženja. Zanimljivo je da je i puno europskih imigranata glasalo za Švedske demokrate, jer su protiv imigranata arapskog i afričkog porijekla. U isto vrijeme dosta Šveđana jasno daje do znanja kako ne žele imati nikakav kontakt s glasačima ili onima koji podržavaju Švedske demokrate. Naime, njih takvi Šveđani smatraju rasistima, koji sramote njihovu zemlju.
Veliki valovi imigracije i posljedice na društvo
Hrvati su u Švedsku počeli dolaziti još u vrijeme Jugoslavije i bili su prihvaćeni i cijenjeni kao vrijedni radnici. U vrijeme devedesetih godina Švedska je primila veliki val azilanata iz Bosne i Hercegovine, te Kosova. Ti imigranti su se jako dobro prilagodili u Švedskoj, brzo su naučili jezik i počeli raditi. Druga generacija već se smatra Šveđanima, te su u dobrom broju visoko obrazovani i dobro integrirani.
U drugoj polovici 2015-te godine dolazi do velikog vala imigracija iz arapskih i afričkih zemalja, u početku pretežno Sirije. Švedska je u sljedećim godinama primila najviše izbjeglica po glavi stanovnika od svih zemalja svijeta. Većina Šveđana smatrala je da će taj val izbjeglica biti kao onaj iz Bosne i Hercegovine, te da će se jednako dobro i brzo integrirati u švedsko društvo. Ali, mnogi od tih izbjeglica došli su radi izdašne socijalne pomoći, koju je Švedska nudila. A Šveđani kao Šveđani, nisu mogli reći ne novopridošlim izbjeglicama, kako ne bi bili optuženi da su rasisti. I nakon nekoliko godina problem s integracijom se nije pomaknuo s mjesta, odnosno nije došlo do velikog napretka.
Iako je i prije bilo Šveđana koji nisu voljeli imigrante, jer se u kriminalnim organizacijama nalazio veliki broj istih, posebno iz bivše Jugoslavije, anti-imigracijsko raspoloženje počelo je rasti posljednjih godina. Činjenica da veliki broj imigranata ne radi, već koristi socijalne olakšice, povećala je „mržnju“ Šveđana prema imigrantima. Stvorila su se „imigrantska naselja“ koja se smatraju opasnima i gdje je skoro nemoguće vidjeti Šveđane.
Osobno mislim da postoje tri vrste Šveđana; oni koji općenito ne vole imigrante, oni koji ne vole određene skupine imigranata, te oni koji nemaju ništa protiv imigranata i prihvaćaju ih. Unatoč svemu za Švedsku se može reći da je jedno od najotvorenijih društava na svijetu.
Kada si imigrant iz Hrvatske
Promatrajući imigrante, došao sam do zaključka da postoje skupine imigranata koje nemaju želju integrirati se u švedsko društvo, već žele zadržati svoje specifičnosti koje se ne uklapaju u ovoj državi. Muslimani koji se doseljavaju, u velikom broju ne prihvaćaju europske vrijednosti i žive po svojim tradicijima, a tako odgajaju i svoju djecu. Upravo stoga ne vjerujem u ostvarivanje švedskih očekivanja o potpunoj integraciji druge generacije tih doseljenika. A to će samo povećavati jaz i mržnju domicilnog stanovništva prema imigrantima. Problem za nas koji smo doselili iz Hrvatske, je što postoji dio Šveđana koji izjednačavaju sve imigrante, unatoč tome što smo se mi dobro i brzo integrirali. Čak i „naši“ ljudi koju tu žive većinu života, reći će s nostalgijom kako je prije bilo puno bolje i kako švedsko društvo propada.
Dobar primjer za odnos prema imigrantima s naših prostora je Zlatan Ibrahimović, koji je odrastao u Malmeu. Do prije nekoliko godina smatran je božanstvom u Švedskoj, te je bio “najveći Šveđanin” unatoč velikoj razlici u ponašanju od Šveđana. Naime, kao uspješan nogometaš s naših prostora, Ibrahimović je pokazivao aroganciju i divljenje vlastitoj veličini. Od prošlog ljeta, kada je prestao igrati za švedsku reprezentaciju, počeli su ga nazivati imigrantom.
Švedska je zemlja kojoj je potrebna radna snaga. Do prije nekoliko godina bilo je puno lakše dobiti posao samo sa znanjem engleskog jezika u visoko pozicioniranim zanimanjima. Danas je znanje švedskog jezika uvjet koji je na prvom mjestu za takve poslove. A poslovi koji se mogu raditi bez znanja švedskog jezika uglavnom su fizički, iako se oni ni u kojem slučaju ne mogu mjeriti s fizičkim poslovima u Hrvatskoj, u Švedskoj postoji visoka razina zaštite radnika. Tu su još uvijek najjači sindikati na svijetu, koji se istinski bore za prava svojih članova, za razliku od onih u Hrvatskoj. Odnos na poslu je više profesionalan, ali je na visokoj ljudskoj razini.
Vjerojatno bi Hrvatska, u slučaju dolaska tolikog broja imigranata, bila puno više rezervirana i osuđujuća prema njima, posebno prema Arapima i Afrikancima. I u Švedskoj se osjeti da si stranac, ne samo zbog drugog jezika i drugih običaja, već i odnosa prema sebi. Ipak, ne može se reći da švedsko društvo nije puno radilo na prihvaćanju imigranata i olakšavanju našeg života.
Žalosno je jedino što se ponekad osjeća puno veća briga švedskoga društva prema nama Hrvatima, nego našeg hrvatskog.
