Predsjednica udruge za pomoć žrtvama “Bijeli krug”, Livija Plančić izdala je priopćenje vezano za jučerašnji stravični događaj u Pagu.
Svakodnevno svjedočimo nasilju. Nasilja ima i neće ga nestati preko noći. Lako je prebacivati odgovornost na institucije, ali mi smo ti koji te institucije biramo i sačinjavamo. Svi smo mi obavezni prijaviti sumnju na nasilje. U suprotnom, ako se ne prijave sumnje, a imamo saznanja, odgovaramo pred zakonom bez obzira da li smo stručnjaci u institucijama ili tek obični građani. Odgovaramo i pred vlastitom savješću jer zatvaranje očiju, nereagiranje na nasilje u našem okruženju, a pogotovo tamo gdje su djeca ugrožena, zanemarena i zlostavljana, može dovesti do ovakvih monstruoznih činova kao što je slučaj oca koji baca vlastitu djecu kroz prozor.
Što možemo učiniti?
Mi u Hrvatskoj imamo pozitivne zakone, pretrpani smo strategijama i protokolima, ali nam praksa često pokazuje da je njihova primjena neefikasna u pogledu zaštite same žrtve. Država se tu dvostruko obvezala – moraju se izbjeći sve radnje da se ne povrijedi žrtva i moraju se poduzeti sve radnje da toj žrtvi omogućimo sustavnu zaštitu.
Kako ćemo zaštiti žrtvu?
Počinitelja adekvatno kazniti. Međutim, kazne su vrlo blage, uglavnom novčane, budući da se nasilje u obitelji najčešće prekršajno procesuira. U Kaznenom zakonu je uvedeno kazneno djelo nasilja u obitelji no u biti još uvijek nemamo pravi omjer sankcija koje bi se trebale izricati za takvu vrstu protupravnog ponašanja.
Kada se počinitelj i procesuira nastaje problem provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Policija je ovih dana napravila značajan korak u tom smjeru. Umjesto da žrtva jednom tjedno odgovara na pitanja policije o ponašanju nasilnika, propisat će se obveza kontakta policije s počiniteljem. Na taj način bi se poboljšala zaštita žrtava i dokinula praksa koja ih je dodatno i nanovo viktimizirala.
Kao država, preuzeli smo također i obavezu da ćemo se baviti psihosocijalnim tretmanom počinitelja nasilja da bi vidjeli mogu li oni funkcionirati kao obitelj bez nasilja. To se i radi, ali nedovoljno. Nema educiranih provoditelja. Udruga Bijeli krug Hrvatske je jedna od rijetkih. Ovu zaštitnu mjeru smatramo vrlo važnom jer se nasilnika ne može pustiti da se vrati u dom i ponovi nasilje, s njim se mora raditi na osvještavanju i promjeni nasilnog obrasca ponašanja.
Međutim, ni sa žrtvama se ne radi dovoljno. One su često i ekonomski ovisne o svom nasilniku, često sebi predbacuju da su same krive za ono što im se dogodilo. Tu je uloga civilnog društva ključna i nužno je da se na njih država osloni, da ima povjerenja u njih. U Austriji, recimo, policija da sve podatke o žrtvi civilnim udrugama koje proaktivno idu prema njoj nudeći joj svoje usluge – ne ostavlja ju je samu.
Tu proaktivnost nastojimo pokazati i mi u udruzi Bijeli krug iako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji željena razina povjerenja vladinog u nevladin sektor. Ne postoji također ni standardizirani mehanizam upućivanja žrtava od strane policije ili državnog odvjetništva. Ipak, žrtvu koja nam se na bilo koji način obrati pratimo kroz sve faze postupka, bilo da se radi o prijavi nasilja, svjedočenju na sudu, skrbništvu nad djecom nakon razvoda braka, pomoći u sklanjanju u sigurnu kuću ili o pronalasku posla. Želimo biti njihov oslonac i to su one prepoznale.
Ono na što stalno apeliramo je što veća povezanost državnih tijela i organizacija za pomoć i podršku žrtvama, kao i njihova kontinuirana edukacija i senzibilizacija kako bi svi shvatili da ispred sebe imamo žrtvu prema kojoj se moramo ponašati s dužnom pozornošću i obzirnošću nastojeći je zaštititi svim alatima koje država propisuje.
