Iako dolaze iz različitih obitelji, različitih socijalnih krugova pali su na istoj stvari, megalomanstvu
Najgora kletva je ona židovska “dabogda imao, pa nemao, a ta kletva dogodila se dvjema hrvatskim obiteljima, koje su ostvarile svoj san, biti bogat i uspješan
Ivica Todorić nije pokupio simpatije javnosti i medija

Iako Ivica Todorić još uvijek živi u dvorcu, sasvim je izvjesno da mu je ugled narušen, a oni koji su mu podilazili kao jednom od najbogatijih ljudi, danas ga ne poznaju. Život obitelji Todorić više se ne sastoji od razmišljanja kada će se provozati privatnim helikopterom, otići u lov, obići dućane markiranom odjećom u tko zna kojoj državi. Danas slažu obranu za suđenje koje čeka glavu obitelji i još neke njene članove, izbjegavaju susjede, a ponajviše novinare. U vrijeme slave i bogatstva mladi Todorići su plaćali večeru u iznosu nečije mjesečne plaće, obilazili elitna događanja odjeveni u skupu odjeću, te privlačili oko fotoaparata reportera raznih časopisa, koji su nam slali poruku kako treba biti uspješan, baš poput njih, u uredima tjedno davali na cvijeće i do 50.000,00 kuna, a vanjske suradnike plaćali i po šest mjeseti nakon izvršenog posla, danas jedu u svom dvorcu i šalju poruku javnosti da im je preskupo održavati ga.

Za Ivicu Todorića ipak kažu da je pomogao mnogima, posebice svojim prijateljima, a ipak nakon pada ne uživa simpatije javnosti. Dapače, mora se priznati da su se pojedini novinari doslovno naslađivali kada ga je Velika Britanija izručila Hrvatskoj i kada je proveo nekoliko dana u Remetincu. Slikovito su opisivali kako izgleda njegov dan u zatvoru, koliko se puta tjedno može tuširati, te na čemu spava.
Todorić potječe iz imućnije obitelji, a već kao dječak se držao iznad drugih, te je na pitanje učiteljice što mu je po zanimanju tata, odgovorio direktor. Vjerojatno baš zbog toga jer je rastao uz tatu direktora i njegovo ponašanje je drugačije, tako da u trenutcima zadržava dostojanstvo šutnjom, a onda ipak želi pokazati da je još uvijek značajan i jak.
Višnja i Zdravko Pevec, ljudi iz naroda, koji su se obogatili

Za razliku od Todorića, Peveci su uvijek naglašavali da potječu iz naroda. Zdravko Pevec je rado pričao da mu je otac poljoprivrednik, da je odrastao na selu. No, njegove i Višnjine ambicije su bile vinuti se u sam vrh poslovnog svijeta, a onda ispuniti sve ono što nisu mogli dobiti i ostvariti u djetinjstvu. Višnja je bila spremna platiti da pjeva, iako su joj glasovne mogućnosti sasvim prosječne. Odlučila je biti i slikarica, ali ne i živjeti poput slikara boema. Htjela je imati puno novca, a Zdravko se složio s njom, i kako su puno puta ispričali, iz garaže razvio tvrku Pevec. Na vrhuncu uspjeha posjedovali su osam prodajnih centara, šest vlastitih tvrki, pet u regiji i zapošljavali su 4000 ljudi. Vrijednost tvrtke bila je procijenjena na 3,5 milijardi kuna. Bili su drugi po redu najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, no njihovi interesi su bili drugačiji od onih koje je imao Todorić, koji je bio siva eminencija u Hrvatskoj. Za razliku od Todorića, Peveci, koji su oboje odrasli na selu, hvalili su se imovinom poput traktorskih kosilica, lijepo uređenim vinogradima, svojim imanjem, a oko sebe su okupljali društvo koje bi zapjevalo uz domaće vino i janje ili odojak na ražnju. Nisu se baš uklapali u elitna društva u koja su zalazili Todorići, ali je Višnja željela pokazati svoje umjetničke sklonosti.

Zašto su Višnja i Zdravko Pevec pokupili simpatije javnosti i novinara
Dok je Todorić uživao u svom nadimku Gazda, Zdravko Pevec je sa svojim radnicima postupao onako narodski. I baš tako ih je i iskorištavao u želji da on i Višnja postanu sve bogatiji.
A kako je priča izgledala s druge strane, strane onih koje su Višnja i Zdravko zapošljavali, prisjetili su se Eugen Perić i Snježana Perša.
Kako je Todorić danas novinarima antipatičan, ni Zdravko i Višnja Pevec u vrijeme svog poslovnog uspjeha nisu bili simpatični novinarima. Danas su cijelu priču mudro okrenuli u svoju korist. Razlog tome je vjerojatno njihova priča o nepravdi, ali isto tako i pokazivanje javnosti da se i poslije pada može nastaviti živjeti, a i ponovno pokrenuti posao. Činjenica jeste da to primjerice u Americi nije ništa novo i nepoznato. I sam američki predsjednik Trump je do 2016. godine 6 puta bankrotirao i počeo iznova. No, iako Peveci pokušavaju živjeti američki san u Hrvatskoj, nisu naučili da se ljudi poput primjerice Trumpa ne vraćaju unazad, već idu naprijed. Peveci se cijelo vrijeme vraćaju na sve ono što je bilo nekad i pokušavaju dokazati tužbama da su pokradeni tražeći pri tom milijunske iznose odštete, iako ni jedna presuda do sada nije bila u njihovu korist. Za svoje bivše djelatnike u medijima tvrde da ih podržavaju, ali im se ne smiju javiti iz straha od otkaza novog poslodavca. Sve to donosi im simpatije medija, no kako kaže narodna poslovica, istina je uvijek negdje u sredini.
Todorićev Agrokor se spašavao drugačije od trgovačkog lanca Peveca d.o.o.

Todorić je poželio proširiti carstvo, kupio je Merkator i kažu da ga je ta investicija koštala pada. Ta ili neka druga, kada se padne svejedno je. Kredit koji je trebao dobiti nije dobio, a za one prije je frizirao bilance. No, unatoč svemu nadao se pomoći od Vlade, jer je ipak on siva eminencija i onaj koji drži hrvatsko gospodarstvo. I dok ga se nije izravno moglo povezati s političarima, zapravo je sa svima bio dobar. No, na sastancima, koji su se odvijali u čudno vrijeme, rečeno mu je ne. Pokušavao je pregovarati s tadašnjom ministricom Dalić, no poslije je rekao da mu je ona umjesto pružanja pomoći otela Agrokor. Dalić je sjela i napisala Lex Agrokor, Todorić je potpisao da poklanja Agrokor državi i panika da će stečaj poljuljati hrvatsko gospodarstvo je riješena. Drugi stečajni upravitelj Fabris Peruško postavljen je, nakon što je prvi Ante Ramljak dao ostavku zbog afere Borg. A kako je obitelji Todorić Agrokor omogućavao lagodan život, tako su sada i savjetnici u provedbi Lex Agrokora “omastili brkove” više nego izdašnim honorarima.

Revizija je pokazala konsolidirani dug Agrokora u visini od 11,04 milijardi kuna i ukupni dug 56 milijardi kuna. Vjerovnici su na kraju postigli nagodbu, u kojoj je najviše profitirala ruska Sberbank, a neki od vjerovnika su ostali nezadovoljni. A najmanje zadovoljan ostao je onaj koji za sebe kaže da je stvarao Agrokor od samog dna, Ivica Todorić. Od proizvodnje cvijeća, Todorić je dogurao do biznismena koji je držao proizvodnju i prodaju hrane u Hrvatskoj. Megalomanski poslovni zalogaji koštali su ga vlasništva svih tvrki u sastavu Agrokora, a bilo ih bome poduža lista. Elitni način života koštao ga je simpatija javnosti i medija.
Pevec je, unatoč priči o ulasku investitora, na zahtjev radnika išao u stečaj
Pevecova priča pada s trona uspješnog poslovnog čovjeka je drugačija od Todorićeve. On nije bio blizak politici, ali je kao i Todorić imao megalomanske želje širenja Peveca. Na kraju priče je imao blokirane račune, što je značilo da ne može isplatiti radnike, platiti vjerovnike i nabaviti novu robu.

A kada je u priču ušao stečajni upravitelj zatekao je dug prema vjerovnicima i radnicima, koji su inače zatražili stečaj Peveca, u iznosu preko 3.000.000.000,00 kuna
Treba svakako napomenuti da je kao zadnju slamku spasa poduzeće Instalotehna d.o.o koristio kako bi manevrirao prijenosima dijelova imovine, prava i obveza na Pevec Zagreb d.o.o. No, ni to ga nije spasilo od stečaja.

Zdravko Pevec pokupio je uz Višnju simpatije, no pitanje je bi li ih imao kada bi obavijestio javnost da zapravo banalizira nepravilnosti između trgovačkih društava unutar grupe, čije je vođenje poslova povezao poduzetničkim ugovorom tek 2008. godine, kada je već bio u velikim problemima. Od 2003. do 2008. godine sva ta društva djelovala su kao jedno, a ne zasebno kako nalažu propisi. U 4 godine Peveci su osnovali 11 društava i to isključivo u svrhu korištenja poreznih olakšica, povlastica, međusobnih zajmova iz tekućih obrtnih sredstava, raznih međusobnih kompenzacija, prebacivanja imovine, davanja jamstava i garancija za kreditna sredstva banaka, s kojima su investirali u izgradnju novih predimenzioniranih prodajnih centara, kupovali nepotrebna građevinska zemljišta, neke nekretnine kupovali od posjednika, a ne vlasnika, uzeli u leasing 449 transportnih vozila, od kojih 40% uopće nije korišteno, a te iste rate obračunavao je Pevec Transportima d.o.o. Očito su Zdravko i Višnja dobro počeli, no svojim nepromišljenim odlukama doveli su do stečaja. A stečaj je spasio radna mjesta i tvrtku, no njih je ostavio bez imovine.
Misle li hrvatski tajkuni i na crne dane?
Uvijek se na kraju treba zapitati ostave li ljudi koji se obogate što za crne dane? Ako su mudri, sigurno to naprave. Što znači poziv Zdravka Peveca da mu građani pomognu s jednom kunom? Prikupljanje simpatija i podrške građana ili zaista ništa nije predvidio za crne dane?
No, u vrijeme kada tako veliki broj radnika pulskog Uljanika i riječkog 3 Maja živi već mjesecima bez svojih mjesečnih plaća, nije li logičnije da je Pevec javno pozvao da upravo njima doniramo svi po jednu kunu, a kako bi ti ljudi i njihove obitelji, doslovno, mogli preživjeti.

Poziv Zdravka Peveca da mu predsjednica da pomilovanje
Zdravko Pevec je pokupio simpatije i kada je zatražio od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da iskoristi svoju mogućnost i oprosti mu zatvorsku kaznu. Kao razlog naveo je da bez svoje Višnje ne može provesti niti jedan dan, a kamoli noć. Lijepo je to kada je bračni par tako povezan, no hoće li Predsjednica u svojoj predizbornoj kampanji ocijeniti da će s Pevecom dobiti simpatije javnosti i medija ili će ipak zaključiti da se radi o vrućem krumpiru, tek ćemo vidjeti.
A ono pozitivno iz priče o Pevecu je upravo stečaj, kojeg se, prema primjeru Peveca, ne treba pribojavati. Naime, danas Pevec d.d. otvara nove centre i nova radna mjesta, na kojima je najniža plaća 5.000,00 kuna.
Priča o Todoriću i Pevecu vrlo je slična, razlike su samo u brojkama.