Županijski sud u Zagrebu poništio je lipanjsku smrtnu presudu Vojnog suda Komande grada Zagreba iz 1945. kojom su na smrt osuđeni i ekspresno likvidirani dr. Kerubin Šegvić, o. Radoslav Glavaš i trojica njihovih subraće svećenika. Put do pravde trajao je više od 8 desetljeća.
Autor teksta: Petar Škorić
Spora je pravda, ali istina ne zastarijeva. Može se godinama skrivati, prešućivati i relativizirati, no prije ili kasnije ugleda svjetlo dana.
Najnovija odluka Županijskog suda u Zagrebu, kojom je nakon više od osam desetljeća poništena presuda petorici svećenika osuđenih i pogubljenih 1945. godine, još je jedna potvrda da su brojni poslijeratni procesi bili lišeni temeljnih načela pravičnog suđenja. To nije samo pravna rehabilitacija nevino osuđenih, nego i važan korak prema povijesnoj istini.
Sve počinje Križnim putem i poratnim likvidacijama 1945. godine, kada su bez suđenja i prava na obranu stradali brojni ljudi. Nakon toga slijedila su desetljeća političkih progona i ubojstava, montiranih sudskih procesa, zatvaranja, oduzimanja imovine, gušenja slobode govora i drugih oblika represije. Represivni mehanizmi totalitarnog komunističkog režima nisu nestali 1945., nego su, u različitim oblicima, obilježili razdoblje sve do demokratskih promjena 1990. godine.
Ulica koja i dalje nosi ime kapetana Ranogajca
Posebno je simbolično da je upravo u ovom predmetu riječ o presudama koje je donosio Vojni sud Komande grada Zagreba pod predsjedanjem kapetana Vlade Ranogajca. Sud je danas utvrdio da takve presude ne mogu opstati u pravnom poretku Republike Hrvatske, a ipak ime Vlade Ranogajca i dalje nosi jedna ulica u Zagrebu. To otvara legitimno pitanje: može li osoba koja je bila na čelu vojnog suda čije se presude danas poništavaju zbog njihove pravne neutemeljenosti i dalje biti među onima kojima se odaje javna počast kroz naziv ulice?
Još je veći paradoks što aktualna zagrebačka vlast, predvođena platformom Možemo, s jedne strane inzistira na uklanjanju naziva ulica povezanih s osobama koje se vezuju uz režim NDH, dok istodobno izostaje jednaka spremnost za preispitivanje naziva koji se povezuju s komunističkim represivnim aparatom.
Pravda bez ideoloških granica
Ako želimo biti dosljedni europskim vrijednostima i donesenim rezolucijama o osudi svih totalitarizama, onda kriteriji moraju biti jednaki za sve totalitarizme, bez ideoloških iznimki.
Zato sve događaje od 1941. do 1990. godine treba istraživati jednako, bez ideoloških privilegija i dvostrukih mjerila. To nije nikakav revizionizam. Revizionizam je svjesno iskrivljavanje povijesti. Povijesna revizija, utemeljena na dokumentima, činjenicama i argumentima, temelj je ozbiljne historiografije i svakog demokratskog društva.
Božica Justicija ne poznaje ni lijeve ni desne, ni pobjednike ni poražene. Njezina vaga jednako mjeri svaku nevinu žrtvu i svaki zločin. Hrvatska zaslužuje cjelovitu istinu o svim totalitarnim režimima i svim njihovim žrtvama. Bez pune istine nema ni istinske pravde, ni pomirbe, ni društva koje će biti uistinu slobodno od tereta svoje prošlosti.