Crna Gora „izvlači se iz zagrljaja Beograda, ali to je dugotrajan proces. To nije nagli prekid, već postupno izvlačenje Crne Gore iz zone srpske dominacije i utjecaja te njezina integracija u europski politički i institucionalni okvir. U svakom slučaju, promjena vlasti u Srbiji i napuštanje srbijanskog velikodržavnog projekta uvjet je za dobrosusjedske odnose u regiji” – istaknula je Sonja Biserko, poznata srbijanska civilna aktivistica, u intervjuu za Radio Slobodna Europa koji je s njom i s Oliverom Komar vodio Omer Karabeg. Cronika.hr prenosi članak autora Zdravka Gavrana, objavljen na portalu Hrvatsko nebo.
Srbija ne tretira Crnu Goru kao identitet i državni teritorij, već kao prostor svog utjecaja. Na početku razgovora Biserko, poznata srbijanska civilna aktivistica u korist istine o srpskim politikama i stanju u Srbiji te na području bivše Jugoslavije, ocijenila je da se Crna Gora „ubrzano kreće prema Europskoj uniji dok Srbija stagnira, ali Crnu Goru i dalje doživljava u prvom redu kao prostor vlastitog utjecaja. Ne tretira ju kao državni teritorij, osporava njezin identitet i crnogorski identitet.“
Upravo taj aktualni uspjeh Crne Gore na putu prema EU-u ozbiljan je „izazov konceptu srbijanskog svijeta“, smatra ona, dodajući da je Beograd „frustriran što mu Crna Gora izmiče, u prvom redu kao izlaz [Srbije] na more, [a] što je stoljetna težnja i san srpskih nacionalista.“ Ona tvrdi da je srbijanski „velikodržavni projekt na izdisaju“ i da „ne postoji mogućnost njegove realizacije, ali frustracija Beograda ostaje, što uvelike remeti regiju“.
Vučićev fijasko u Tivtu i poluge kojima raspolaže Beograd za utjecanje na Crnu Goru
Događaje povezane s nedavnim summitom EU – Zapadni Balkan u Tivtu on vidi ponajprije kao „spektakl za Vučića“, a na kraju i kao njego „fijasko“. Ističe „očitu podijeljenost“ crnogorskog društva na crnogorski i srpski dio te „aktualne podijeljenosti među crnogorskim Srbima na protivnike i pristaše Aleksandra Vučića po kriteriju koliko je on dobar ili neprihvatljivo loš ’srpski vođa’ danas.
Unatoč tomu, mora se imati na umu da Beograd za upletanje u političku situaciju u Crnoj Gori „ima nekoliko poluga“, među kojima je najvažnija Srpska pravoslavna crkva, koja ima snažan utjecaj na crnogorsko društvo, a čija „uloga nije ograničena samo na vjersku sferu, već ima izravan utjecaj na političku mobilizaciju“, što se pokazalo g. 2020. tijekom litija.
Druga poluga djelovanja Beograda jesu prosrpske političke stranke i savezi unutar Crne Gore, koji održavaju vrlo bliske odnose s Beogradom. Posredstvom njih artikuliraju se prosrpski politički i ideološki narativi.
Treća poluga odnosno kanal jesu mediji. Znatan dio informacijskog prostora u Crnoj Gori izravno je ili neizravno povezan s medijima u Srbiji, što Beogradu omogućuje snažan utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja i političkih stajališta u Crnoj Gori.
Četvrta pologa jest „sigurnosno-informacijska institucionalna mreža utjecaja, koja se obično kvalificira kao hibridno djelovanje“.
Trenutno oko 70 posto građana Crne Gore za neovisnost, a na referendumu prije 20 godina bilo ih je 55 posto
Pa ipak, ona procjenjuje da se „unatoč svim tim vrlo jakim mehanizmima utjecaja Srbije, Crna Gora sve više udaljava od Beograda. Nedavno sam pročitala da je trenutno oko 70 posto građana Crne Gore za neovisnost, a na referendumu prije 20 godina bilo ih je 55 posto.“
Biserko u ulasku Crne Gore u Europsku uniju vidi „kraj srbijanskog svijeta“ pa tvrdi da je to „nešto što većina političke elite u Beogradu teško prihvaća. To pokazuje da se hegemonija i dominacija Srbije smanjuju, da su u procesu odumiranja.“
U Crnoj Gori „nacionalna i identitetska pitanja više nisu prioritet, već su prioritet ona koja je postavila Europska unija – vladavina prava, ekonomska i socijalna pitanja, to je ono što sada najviše zanima građane Crne Gore“, rekla je nadalje ona te dodala:
„Ne mislim da Srbija ima kapacitet zaustaviti Crnu Goru na njezinu europskom putu. Ali i dalje ima mehanizme kojima može opstruirati i usporiti dinamiku kretanja Crne Gore prema Europskoj uniji. Da nije bilo tog utjecaja, Crna Gora bi odavno bila pred vratima Europske unije. Trenutno Beograd može samo opstruirati i dizati tenzije, ali proces pristupanja Crne Gore Europskoj uniji je nezaustavljiv. Ono što se danas događa u Srbiji na neki je način argument svima u regiji da se što žurnije distanciraju od Beograda. Crna Gora, koja je bila najbliža Srbiji, uspjela je mirno izaći iz Jugoslavije u dugom procesu.“
Nije Crna Gora g. 2006. napustila Srbiju, nego Jugoslaviju, iako kasneći za drugima
Biserko je demantirala tezu koja se obično čuje u Beogradu, a po kojoj je „Crna Gora napustila Srbiju“. „To nije istina. Crna Gora je, kao i sve republike, napustila Jugoslaviju. Trebalo je malo duže, ali nije bilo sukoba“, rekla je zatim ona te zaključila:
„Moglo bi se reći da se Crna Gora izvlači iz zagrljaja Beograda, ali to je dugotrajan proces. To nije nagli prekid, već postupno izvlačenje Crne Gore iz zone srpske dominacije i utjecaja te njezina integracija u europski politički i institucionalni okvir. U svakom slučaju, promjena vlasti u Srbiji i napuštanje srbijanskog velikodržavnog projekta uvjet je za dobrosusjedske odnose u regiji.
