U nedjelju, 26. srpnja, župna crkva sv. Luke u Otoku bila je središte dvostrukog slavlja – spomena na poginule Otočane u slavnoj bitci s Osmanlijama iz kolovoza 1715. godine te svečanog otkrivanja spomen-poprsja fra Mije Kotaraša, župnika koji je u ovoj župi služio od 1908. do 1917. godine i ostavio neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji stanovnika cetinskog kraja.
Program je započeo molitvom odrješenja i polaganjem vijenaca kod spomenika poginulim Otočanima 1715. godine i braniteljima u Domovinskom ratu, kojeg je izvorno podigao upravo fra Mijo Kotaraš davne 1915. godine. Potom su položeni cvijeće i svijeće kod biste fra Stipana Vučemilovića, župnika iz 1715. koji je poginuo s brojnim župljanima na otočiću Dugišu na Cetini, a zatim je uslijedilo svečano otkrivanje spomenika fra Miji Kotarašu.
Spomen-poprsje, dar fra Bože Norca-Kljaje i sinjskog samostana, otkrili su sinjski gvardijan fra Marinko Vukman i načelnik Općine Otok Silvijo Norac-Kljajo. Na kamenom postolju urezan je natpis: “Župnik fra Mijo Kotaraš, gorljivi fratar za Boga, narod i domovinu Hrvatsku“.
Foto: Petar Malbaša
Od pravoslavnog dječaka do cetinskog orla
Priča o fra Miji Kotarašu jedno je od najzanimljivijih poglavlja novije povijesti Dalmacije. Rođen kao Nikola Kotaraš 11. lipnja 1867. godine u Topolju kraj Knina, u uglednoj pravoslavnoj srpskoj obitelji, od malih je nogu pokazivao snažnu duhovnu potrebu. Otac Stevo želio je da sin postane netko te ga je u dva navrata pokušao poslati na školovanje za kaluđera u manastir Krka, no Nikolu je više privlačila karizma franjevaca i sv. Ante Padovanskoga.
Nakon što je stekao naklonost župnika Mije Bronića u Vrpolju, otac se pomirio s njegovom odlukom. S 13 godina postao je đak prvog razreda franjevačke gimnazije u Sinju, koju je završio 1885. godine. Filozofsko-teološki studij polazio je u Šibeniku, Zaostrogu i Makarskoj, a za svećenika je zaređen 1890. godine. Na mladomisnom slavlju u Makarskoj nastupio je s geslom koje će postati njegov životni moto: “Brat je mio, koje vjere bio“.
Fratar graditelj koji je ostavio kamene tragove
Fra Mijo je službovao na brojnim lokacijama u Dalmaciji – bio je kapelan u Drnišu, župnik u Kijevu, gvardijan i župnik u Imotskom, gvardijan u Sinju te župnik u Otoku, gdje je ostao zapamćen kao neumorni graditelj.
Njegova najznačajnija graditeljska djela uključuju crkvu sv. Roka u Udovičićima, koju je izgradio od temelja, proširenje franjevačkog samostana u Sinju gdje je udario temelje novom krilu, izgradnju novog sjemeništa u Sinju – velike dvokatnice u blizini alkarskog trkališta koja je danas zgrada Franjevačke klasične gimnazije, kapelicu sv. Ante Padovanskoga u Otoku, kapelicu u Uništima, katolički dom u Sinju te spomen-obilježje Otočanima koji su pali u borbi s Osmanlijama 1715. godine, podignuto 1915. godine.
Tijekom službovanja u Imotskom od 1900. do 1905. godine uredio je imotsku crkvu i dogovorio izradu glavnog oltara, dok je u Kijevu između 1895. i 1899. godine bio zaslužan za izgradnju kapelice Gospe od Karmela.
Politički angažman i hrabrost
Fra Mijo nije bio samo graditelj crkava, već i čovjek koji se hrabro zauzimao za svoje stavove. Bio je politički aktivan, od 1905. na izborima za Dalmatinski sabor i općinsko vijeće u Sinju podupirao je Hrvatsku stranku te bio općinski vijećnik u Sinju. Hrvatskoj pučkoj stranci pristupio je 1919. godine i postao njezinim aktivistom u Dalmaciji, istupajući na skupovima protiv HRSS-a.
Godine 1911. branio se na kotarskom sudu u Vrlici od optužbi urednika zagrebačkog lista “Pokret” da su ga oni s drugim svećenikom oklevetali kao bogohulnika. Dokumente sa suđenja i nekoliko novinskih članaka prikupio je u brošuri “Jesu li naprednjaci–demokrati bezvjerci?”, objavljenoj u Vrlici iste godine.
Polemike je objavljivao u listu “Jadran” te u brošuri “Pogledajmo se bolje u oči!”, a jedan je i od pokretača lista “Gospa Sinjska” 1922. godine.
Knjiga koja vraća u sjećanje zaboravljenog junaka
Povodom 100. godišnjice njegove smrti iz tiska je izašla knjiga “Fra Mijo Kotaraš – Cetinski orao” autora Ivana Kozlice, u kojoj su sabrani svi tekstovi koje je napisao fra Mijo i tekstovi drugih autora o njemu. Knjiga prati život i djelovanje fra Mije Kotaraša koji je dugo bio ostao, a i danas je preko starijih kojima su živo svjedočili njihovi preci, u kolektivnoj memoriji stanovnika ovog područja.
Nakon svečane svete mise, koju je predvodio sinjski gvardijan fra Marinko Vukman, uslijedilo je prvo predstavljanje ove knjige. Program je vodio fra Šimun Bilokapić, a knjigu su uz autora Ivana Kozlicu predstavili don Josip Dukić te fra Ante Čavka, koji je imao posebno nadahnuto izlaganje.
Životni put prekinut prerano
Fra Mijo Kotaraš umro je 1. kolovoza 1926. godine u Zagrebu, za vrijeme operacije na jednoj zagrebačkoj klinici, sa svega 59 godina, tijekom drugog gvardijanata u Sinju. Njegovo nasljeđe danas se slavi kroz spomen-poprsje u Otoku, spomen-ploču kod kapelice Gospe Sinjske u Otoku te knjigu Ivana Kozlice koja na trajan način bilježi život i djelo ovog izuzetnog čovjeka.
Fra Mijo Kotaraš ostao je u trajnom sjećanju župljana, posebno u Otoku, gdje je služio kao župnik punih devet godina i ostavio dubok trag na duhovnom, materijalnom i domoljubnom području. Njegova životna poruka “Brat je mio, koje vjere bio” i danas, stotinu godina nakon njegove smrti, odjekuje kao poziv na jedinstvo, toleranciju i zajedništvo.
Njegova bista, koja sada stoji ispred nove crkve u Otoku, uz spomenik fra Stipanu Vučemiloviću, simbol je trajnog sjećanja na čovjeka koji je bio gorljivi fratar za Boga, narod i domovinu Hrvatsku, ali prije svega čovjek koji je gradio mostove između ljudi, bez obzira na njihovu vjeru i podrijetlo.
