Vinkovački Informator jutros je na svojoj Facebook stranici objavio potresan i više nego zanimljiv tekst koji otvara ranu koju mnogi i dalje pokušavaju prešutjeti. U njemu, gotovo kao da se čuje tišina između redaka – piše o jednom običnom, a opet teškom tjednu u kojoj se župan Vukovarsko-srijemski smiješi na fešti u Negoslavcima, a nekoliko dana kasnije obilazi Petrovačku dolu, pa potom pred tisućama ljudi zdušno pjeva o domovini uz Thompsona u Vukovaru.
Tekst Informatora u cijelosti prenosimo – onakav kakav je originalan, bez izmjena, bez uljepšavanja. Jer istina ne treba uredničku ruku. Istina treba samo hrabrost da se pročita.
U tom tekstu ne stoji jedino ono što mnogi pričaju tiho, a rijetko kažu glasno – tadašnji stanovnici Negoslavaca svi su krivi za ratne zločine počinjene u tom selu. Dio njih nosio je četničke oznake i sudjelovao u mučenju i ubojstvima na Ovčari i Veleprometu. U Negoslavcima je bio glavni četnički štab. U privatnim kućama – logori. A pred današnjom Općinom, u podrumu u kojem danas stoluje muž Dragane Jeckov, tukli su ljude lancima i lopatama, dovodili ih kao stoku, a zatim pokušali sakriti zločine prekrivajući mjesta na kojima su ih ukopali smećem i uginulim životinjama.
Zato ovaj tekst nije samo vijest. Ovo je ogledalo jedne politike koja se hrani licemjerjem. Dok se u Vukovaru dižu ruke uz Thompsona i hrvatske zastave, u Negoslavcima se tiho skupljaju glasovi. A župan Vukovarsko-srijemske županije, Ivan Bosančić, ako je već bio na fešti u Negoslavcima, neka to hrabro kaže narodu koji ga bira. Neka im pokaže fotografije. Neka im ispriča kako je bilo. Ili je istina ipak nezgodna za Facebook?
Jer, budimo realni – zasigurno i ovog puta neće biti onih koji mu neće dati glas unatoč svemu. HDZ u Vinkovcima odavno je savršeno savladao umijeće politike uhljebljivanja i zastrašivanja. Ljudi znaju što ih čeka ako cijela obitelj ne izađe na biralište i ne zaokruži tamo gdje im se kaže. Zna se tko može dobiti otkaz. Tko može izgubiti posao. Tko može ostati bez primanja. I upravo zato, dok jedni pjevaju o Domovini, drugi šute o Negoslavcima – jer tamo se ne slave žrtve. Tamo se broje glasovi.
Informator: Bosančićev domoljubni tjedan – školski primjer licemjerstva
Ivan Bosančić ovih je dana održao malu demonstraciju hrvatskog političkog licemjerstva. I teško će je biti nadmašiti.
U Vukovaru – hrvatske zastave.
Thompson.
Domovina.
Zajedništvo.
Fotografije.
Objave.
„Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom.
”
Prije koncerta – Petrovačka dola. Uz ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda obilazak mjesta na kojem se i danas traga za nestalima.
Teške riječi. Teške emocije. Domovinski rat. Žrtva. Hrvatska.
Sve je uredno fotografirano i objavljeno (doduše, župan je u drugom redu, ali bitno da je tu)
Ali samo dva dana ranije dogodilo se nešto o čemu na Facebooku župana Ivana Bosančića nema gotovo ništa.
Negoslavci
NegoslavciŽupan Vukovarsko-srijemske županije bio je gost svečanosti povodom Dana Općine Negoslavci.
Nije prošao kroz selo.
Nije slučajno svratio na kavu.
Došao je na službenu proslavu, obratio se okupljenima i pohvalio rad Opć (š) Tine. Mozda je bas u tom trenutku u među okupljenima sjedio netko krvavih ruku, a možda i netko tko zna gdje su naši nestali.
I gle čuda – upravo taj dio bogatog županovog protokola nije pronašao mjesto među njegovim domoljubnim Facebook objavama.
Za posjetu Varaždinskoj županiji ima objava, puna rijeci o braniteljima.
Za Županju ima objava.
Za Trpinjsku cestu ima objava.
Za Petrovačku dolu ima objava.
Za Thompsona ima fotografija.
Za hrvatske zastave ima mjesta.
Za Negoslavce – tišina.
Zašto?
Nećemo kolektivnu krivnju, ali nećemo ni kolektivni zaborav
Da odmah bude potpuno jasno: današnji stanovnici Negoslavaca nisu kolektivno odgovorni za ratne zločine i nitko ozbiljan to ne može tvrditi (ostavimo po strani sada šta oni i dalje misle i žele)
Ali isto tako nitko ozbiljan ne može izbrisati povijest ovog kraja.
Nakon pada Vukovara zarobljenici odvedeni iz vukovarske bolnice završili su na Ovčari, neki upravo u ovim Negoslavcima.
Tamo su premlaćivani, mučeni i ubijani.
Haški sud utvrdio je da su nakon povlačenja zaštite JNA pripadnici srpske Teritorijalne obrane i paravojnih snaga ubili najmanje 194 zarobljenika, a upravo su Negoslavci ti koji se spominju da su dali “najjače sinove”.
To nije politički stav Informatora. To je povijest utvrđena pred međunarodnim sudom.
Zato je potpuno legitimno postaviti pitanje:
Zašto se župan koji jedan dan javno gradi imidž na Domovinskom ratu i hrvatskim žrtvama svojim pratiteljima nije pohvalio i svojim odlaskom na proslavu u Negoslavce?
Ako je odlazak ispravan – zašto ga skrivati?
Ako predstavlja suživot – zašto ga ne objaviti?
Ako je ponosan na njega – gdje su fotografije?
A ako procjenjuje da bi fotografije iz Negoslavaca mogle zasmetati dijelu birača kojima nekoliko dana kasnije šalje fotografije s Thompsona i hrvatskim zastavama – onda više ne govorimo o domoljublju. Govorimo o političkom marketingu.
A imamo i jedno pitanje za ministra Medveda
Gospodine ministre hrvatskih branitelja,
dok ste s Ivanom Bosančićem obilazili Petrovačku dolu (i njemu davali snagu kroz slike s ministrom i šefom Domovinske sigurnosti) i govorili o nestalima i hrvatskim žrtvama, je li vam vaš stranački kolega spomenuo gdje je bio dva dana ranije?
Je li vam rekao da je bio na proslavi Dana Op(š)čine Negoslavci?
Je li vam ispričao kako je bilo (veselo uz uzicko i moravac)?
Je li vas možda pozvao da i tamo zajedno odete na rakiju, s obzirom da Vam stranački kolega prica da možete popit litru “rakiješine” do rucka?
Jer ako možemo zajedno na Petrovačku dolu, zajedno pred kamere, zajedno govoriti o hrvatskim žrtvama – valjda možemo javnosti reći i gdje smo bili nekoliko dana prije.
Ili postoje događaji za Facebook i događaji koje je politički mudrije preskočiti?
A onda dolazimo do najzanimljivijeg dijela
Na lokalnim izborima 2025. u Negoslavcima kandidat Ivan Bosančić, uz kandidata za zamjenika Darka Dimića i koaliciju predvođenu HDZ-om i DP-om, dobio je:
223 glasa – 59,94 posto.
Gotovo 60 posto.
Izgleda da veliko deklarativno domoljublje nije nikakva prepreka biračima u Negoslavcima.
Kad postoji dovoljno dobar politički razlog, barem u vidu € , hrvatska desnica i Negoslavci očito se sasvim dobro razumiju.
A o tome koliko su ti razlozi politički, projektni, financijski ili neki četvrti – neka javnost sama prosudi.
Mi ćemo samo primijetiti jednu zanimljivost:
Bosančić je Negoslavcima dovoljno dobar da tamo dobije gotovo 60 posto glasova.
Negoslavci su Bosančiću dovoljno dobri da im dođe na proslavu.
Ali očito nisu dovoljno dobri da bi ih pokazao svojim Facebook pratiteljima između Petrovačke dole, Trpinjske ceste, Thompsona i hrvatskih zastava.
I upravo je tu cijela priča.
Nemamo problem sa suživotom.
Nemamo problem s odlaskom župana u bilo koju općinu njegove županije, dapače – župan mora biti župan svih građana.
Ali onda budi to otvoreno.
Nemoj u četvrtak u Negoslavcima govoriti o „partnerstvu“, a nekoliko dana kasnije pred drugim biračima glumiti kao da taj dio tjedna nije postojao.
Nemoj jedno lice imati za Negoslavce, drugo za Petrovačku dolu, a treće za Thompsonov koncert.
Jer hrvatske žrtve nisu scenografija.
Nestali nisu PR.
Vukovar nije kulisa za Facebook.
A domoljublje se ne mjeri brojem zastava koje ćeš objaviti nakon koncerta.
Domoljublje se, između ostaloga, mjeri i time imaš li hrabrosti svojim biračima pokazati gdje si bio – čak i onda kada fotografija nije politički zgodna.
Domoljublje se mjeri poštenim radom.
Domoljublje se mjeri borbom protiv korupcije i nepotizma.
U Vukovaru domoljub.
U Negoslavcima partner.
Na Facebooku – samo ono što dobro prolazi.
To nije zajedništvo. To je politički marketing i pokazivanje sitne duše.
