Predsjednik Republike Zoran Milanović u današnjem je žestokom izvanrednom obraćanju javnosti razotkrio detalje “skoro neviđenih” jučerašnjih događaja — tko je kome prijetio, tko je zvao koga i zašto tvrdi da je jedino on u pravu.
Predsjednik Zoran Milanović u utorak je sazvao izvanrednu konferenciju za medije iz Ureda predsjednika na Pantovčaku, i to nije bio taktički potez — bila je to otvorena ofenziva.
“Čuo sam što je rekao premijer, nije rekao sve, rekao je ono što želi reći, i to što je rekao ne stoji — prijeteće je, nasilno na neki način“, oštro je krenuo Milanović, podsjetivši kako “puno manje nastupa u javnosti”, ali da su ga jučerašnji događaji nagnali da progovori.
A o čemu se točno radi? Na površini — o vojnom mimohodu u Parizu povodom Dana pada Bastille 14. srpnja, na koji je Vlada najavila slanje pripadnika Počasno-zaštitne bojne. Ispod površine — o mnogo dubljoj borbi za kontrolu nad Hrvatskom vojskom.
Tko smije zapovijedati vojskom? Ustavni okršaj koji trese Pantovčak i Banske dvore
Srž sukoba je pravni i ustavni – tko ima pravo odlučivati o raspoređivanju vojnika izvan granica Hrvatske?
Plenković tvrdi — ministar obrane. Milanović tvrdi — isključivo on, kao vrhovni zapovjednik. Ustavni stručnjak Matija Miloš jutros je na N1 televiziji dao za pravo premijeru, naglasivši da “protokolarno-ceremonijalni odlasci” spadaju u nadležnost ministra obrane, te da predsjednik “ne predstavlja vojsku već Republiku Hrvatsku”.
Milanović, međutim, ne popušta: “Ustav je vrlo jasan, zakon možda nešto manje, ali dovoljno. Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik i nitko drugi. Premijer se u tom kontekstu uopće ne spominje, a kamoli konzistorij praonice u kojoj sa šest svojih suradnika maltretira načelnika Glavnog stožera.”
Drama iza kulisa: Kundid na prašini u Slunju, a iz Vlade stižu prijetnje
Ono što je Milanović otkrio o jučerašnjim događajima zvuči kao politički triler.
Načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid, koji se u trenutku poziva nalazio u Slunju pri temperaturama od 40 stupnjeva nadzirući završnu vojnu vježbu, primio je poruke i pozive iz Ministarstva obrane — da se “izvoli pojaviti u Vladi u 8:30 sati”. Potom ga je zvala tajnica premijera Plenkovića. A onda — prema Milanovićevim riječima — i Zvonimir Frka-Petešić.
“Frka-Petešić, francuski državljanin, osoba za sve i ništa premijera Plenkovića, priprijetio se Kundidu da ako se ne pojavi danas pred HDZ-ovim kartelom, da će ga smijeniti i umiroviti. To je nemoguće — načelnika na dužnosti se ne može umiroviti”, rekao je Milanović i dodao kako takvo ponašanje smatra “razaranjem sustava”.
Predsjednik je bio bespoštedan: “Ovo je bio klasičan primjer mobbinga. Dovođenja nekoga na raport u situaciji u kojoj načelnik mora ispoštovati moju naredbu.”
Milanović:”Plenković je hrvatski Aleksandar Vučić” — i to nije kompliment
Milanović nije štedio ni na usporedbi koja će zasigurno odjekivati danima.
“Ovdje se želi ugušiti i satrti svaki oblik intelektualnog i djelatnog otpora jednovlašću hrvatskog Aleksandra Vučića. Ništa drugo. Pritom je Vučić autentični politički lider, takav kakav jest. Plenković nije ništa od toga. On je običan birokrat koji, zahvaljujući okolnostima, vlada, kupuje i manipulira.“
Posebno je oštro komentirao i tretman koji, po njegovu mišljenju, Hrvatska prima od Francuske: “Tu istu Francusku pozivamo na naše događaje koji su nam svetinja, njih nema. Ne samo da ih nema nego nas ignoriraju, a onda tri mjeseca kasnije odu u Beograd i prodaju istu robu. To su saveznici?“
Dva mjeseca šutnje, pa eksplozija: Milanović kaže da mu Plenković nije rekao ni “bu ni mu”
Jedan detalj koji predsjednik posebno ističe — poziv francuskog predsjednika Plenkoviću stigao je prije gotovo dva mjeseca, a Milanović za cijelo to vrijeme, kako kaže, nije primio ni “riječ, ni pismo, ni razglednicu”.
“Premijer do prekjučer nije smatrao potrebnim o tome sa mnom razgovarati ni jednu jedinu riječ. Od 7. svibnja pa sve do prekjučer nije imao potrebu, kao sa mnom, vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske, izabranoga izravno od građana s jasnim mandatom, razgovarati o toj temi.”
Za Milanovića je taj propust ključan — ne toliko Pariz, koliko ignoriranje ustavne procedure konzultacije.
“Tako mi boga, u pravu sam” — predsjednik zaključuje bez dlake na jeziku
Na kraju obraćanja, Milanović je bio sažet i direktan kao rijetko kad.
“Vojska mora gledati u jednog zapovjednika, pa makar on bio u krivu. A tako mi boga, u pravu sam.“
Najavio je i da sutra odlazi u Slunj gdje će Hrvatska vojska provoditi vježbu koordinacije s potrebama NATO saveza — naglasivši kako “NATO-a u Parizu nema” i upitavši, sa sebi svojstvenom dozom sarkazma: “Hoće li Plenković ondje odnijeti štafetu?”
Bitka za Pariz tek je počela. A prava bitka, čini se, odvija se ovdje — za kontrolu nad Oružanim snagama Republike Hrvatske.