“To što radiš nije demokratska kultura. Nije ni sloboda. To je političko provociranje i potpaljivanje vatri za koje neće biti moguće odgovornost prebaciti samo na nekolicinu kriminalaca srpskog etničkog podrijetla. Potpaljuješ puno opasnije vatre od najvećeg ovogodišnjeg požara”
Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro oglasio se otvorenim pismom upućenim čelniku SDSS-a Miloradu Pupovcu, a povodom uhićenja četvorice osoba osumnjičenih za podmetanje niza požara na zadarskom području.
Dabro u pismu optužuje Pupovca da etnicizira kriminalni slučaj i dijeli hrvatsko društvo na “hrvatsko” i “srpsko”, poručujući mu da prestane koristiti sudbinu uhićenih kao politički zaklon te da hrvatskom narodu ne propisuje kakav patriotizam treba imati.
Njegovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti, bez ikakvih prepravki:
“Milorade, pametan čovjek zna kada treba stati, a pogotovo kada ne smije kriminalno-teroristički akt koristiti za izigravanje etničke žrtve. Prestani gnjev ljudi u Hrvatskoj dijeliti na hrvatski i srpski gnjev, vatrogasce na hrvatske i srpske vatrogasce, vatre i požare na hrvatske i srpske požare. Prestani govoriti o ‘zavičaju’ tih kriminalaca i ‘njihovom narodu’, ostavi se praske poslanica arhiepiskopa SPC koji Srbima i danas umjesto nacionalne manjine i etničke pripadnosti daju status naroda, a Hrvatsku nazivaju ‘zavičajem’ ili po povijesnim regijama. Nemaju ti kriminalci, očito pripadnici industrije otpada i sitni plaćenici ‘zavičajno državljanstvo’, imaju hrvatsko, kao i ti.
U Hrvatskoj nema ničega što bi smjelo biti izvan zajedničkog i jedinstvenog hrvatskog, a pogotovo ne nasuprot hrvatskom. Upravo takvim ponašanjem stvaraš i potičeš sumnju prema srpskoj zajednici. Ne samo ti nego i dio medija, koji se zbog višedesetljetnog antifašističkog i lijevoglobalističkog pritiska ne usude jasno govoriti o kriminalnoj skupini uhićenoj zbog serijskog izazivanja požara. Milorade, upravo to izaziva gnjev ljudi, osjećaj podčinjenosti i nepravde, potkrijepljen bezbrojnim primjerima tvoga, državnog i općega javnog ponašanja tijekom posljednjih trideset godina.
Taj otpor kriminaliziraš nazivajući ga hipodromskim i kninskim patriotizmom. To je hrvatski patriotizam slobodnog naroda. Ti od svega što isprovociraš javno stvaraš ‘ugrozu Srba’, internacionaliziraš krimogenost hrvatske mladeži i hrvatske povijesti te se, pozivajući na državnu moć i tzv. ustavni patriotizam, postavljaš kao moralni arbitar. Zbilja je dosta. Dosta je i političkog poretka koji takve društvene požare održava živima. Nitko zdrava razuma ne može zanemariti političku klimu u kojoj su četvorica etničkih Srba kod Zadra uhićena zbog izazivanja požara, niti ignorirati činjenicu da upravo tvoja reakcija i reakcije tvojih sljedbenika ponovno sve preusmjeravaju na hrvatsko-srpske odnose.
Milorade, prošlost je još bolno otvorena. Hrvatska je država s vlastitim nedostacima, ali je država hrvatskog naroda. Zato bi svima, a posebno zagovornicima komunističko-srpskih i tzv. antifašističkih antivrijednota, trebala biti pouka kako mnogo malih vatri može izazvati oluju i kako mogu opeći palikuće. Ne guraj etničke Srbe nasuprot hrvatskom narodu, a to upravo svojim ponašanjem stalno radiš. Ne koristi njihovu sudbinu kao politički štit za vlastite poruke i interese. Njihova zaštita nije u tvojem političkom tutorstvu, nego u hrvatskom narodu i hrvatskoj državi. Tko si ti, Milorade, i tko ti je, na temelju kojega povijesnog legitimiteta, dao pravo da hrvatskom narodu određuješ kakav patriotizam treba imati?
Prestani docirati hrvatskom narodu. Prestani stvarati politički zaklon hrvatskim Srbima za kriminalce i razne krimogene skupine, pa i za ove palikuće kod Benkovca. Četvorica uhićenih zbog izazivanja požara ne smiju postati još jedan povod za preusmjeravanje ozbiljnog kriminalnog djela na hrvatsko-srpske odnose. Upravo tvoja reakcija otvara dvojbe o stvarnoj pozadini i političkom kontekstu u koji pokušavaš smjestiti cijeli slučaj. Ni hrvatski ni srpski narod ne trebaju nove podjele. Ne trebaju im novi ‘zaštitnici’ koji će svaki problem pretvarati u etnički sukob. Ničim nisi zavrijedio pravo biti moralni arbitar u Hrvatskoj, ni među Hrvatima, ni među Srbima. Da si samo profesor, intelektualac i hrvatski političar, tvoje bi mišljenje o patriotizmu bilo jedno od mnogih javnih mišljenja u slobodnom društvu.
No ti si postao simbol jedne političke pozicije. I upravo je u tome problem: nakon cjeloživotne karijere na sveučilištu, bojim se da te mnogi neće pamtiti kao profesora i intelektualca, nego prvenstveno kao Srbina u Hrvatskoj. Nije nemoralno ni kažnjivo biti Srbin u Hrvatskoj. Ali jest porazno ako se čovjeka nakon cijelog života pamti samo po njegovoj etničkoj pripadnosti. Mene si jednom nazvao kukavicom i optužio da rušim ustavni poredak. Ja nastojim graditi, ali ne izbjegavam srušiti loše zidove u kojima ti stvaraš opasne pukotine. Što je za rušenje, ruši se. Na stijeni se gradi dom, ne na pijesku, sjeti se Biblije kad već paradiraš svojom Crkvom.
Milorade, za razliku od tebe, svoje grijehe plaćam sam. Ne skrivam vlastite slabosti i ne prenosim ih na zajednicu. Kukavičluk je upravo to što ti radiš. Godinama se pozivaš na tzv. ustavni patriotizam, a njime pokušavaš negirati drugi, hrvatskom narodu očito prihvatljiviji oblik patriotizma, onaj hipodromski i kninski. Hipodromski i kninski patriotizam izraz su slobode hrvatskog naroda. Tvoj ustavni patriotizam, kako ga ti tumačiš, postaje negacija te slobode. Da se u Hrvatskoj dosljedno primjenjuje teorija tzv. ustavnog patriotizma, ti prvi ne bi imao političku poziciju koju danas imaš, niti bi nacionalne manjine imale specifično političko pravo na zastupnike.
Habermasovu tezu o ustavnom patriotizmu godinama predstavljaš kao politički odgovor Hrvatskoj, iako je ona zasnovana na građanskom političkom konceptu i posebnom povijesnom iskustvu Njemačke. Što skrivaš pod tim zagovorima? Težnju da se hrvatskom narodu, po matrici koja mu nameće povijesnu krivnju, odreknu vlastita povijest, identitet i nacionalna integracija? Reci to otvoreno. To je ono što nazivam tvojim ustavnim patriotizmom. Milorade, na tome danas više ne ustrajava ni Šešelj u Srbiji, osim kad je pijan. Što pokušavaš reći i biti, neki srpski revolucionar danas? Srbe u Hrvatskoj skupo su koštale meke i grube revolucije protiv Hrvata. Ne treba ni Srbima ni Hrvatima novo zlo. Ljudima je dosta revolucija i ‘spašavanja’ od takvih zaštitnika. Nisi bitno drugačiji od skupine palikuća u zaleđu Zadra, oni pale zemlju, ti pališ duše. Ti se privremeno nazivaš političarem, a njih zovemo razbojnicima. Posljedice mogu biti jednako opasne.
Zato prestani tipovati na hrvatske slabosti i nuditi im pokriće u srpskim štetočinama, pa i u teroristima kao u posljednjim požarima. Svojim političkim srpstvom i bezobraznim srbovanjem ne možeš sakriti sve hrvatske slabosti niti održavati animozitet između Srba i Hrvata kad god treba nešto drugo prikriti. Nisu hrvatske slabosti vječne. Prolazne su. Brže nego misliš. Hipodromska Hrvatska prešla je na lijevu obalu Save i nitko je ne može zaustaviti. Na što ćeš se pozivati sutra kada hrvatski narod na izborima kaže da je dosta kolebljivcima i mutikašama svih profila? Kada odluči svoju težnju za slobodnom hrvatskom državom ustavotvoriti i Republiku Hrvatsku proglasiti hrvatskom nacionalnom državom? Na koji ćeš se patriotizam pozivati kada se promijeni Ustav i kada u njemu više ne bude političkog srpstva, bošnjaštva ili antifašizma, čak ni u neobvezujućoj preambuli? Prestani izazivati.
To što radiš nije demokratska kultura. Nije ni sloboda. To je političko provociranje i potpaljivanje vatri za koje neće biti moguće odgovornost prebaciti samo na nekolicinu kriminalaca srpskog etničkog podrijetla. Potpaljuješ puno opasnije vatre od najvećeg ovogodišnjeg požara.
Vjetrovi su hiroviti, pogotovo oni olujni.“
