Pokrenuta inicijativa
Predsjednica nevladine organizacije “Crnogorski forum” poslala je jučer crnogorskim institucijama i europskim organizacijama “Inicijativu za pokretanje postupka rješavanja pravoslavnog crkvenog pitanja u Crnoj Gori u sklopu pregovaračkih poglavlja 23 i 24 i u skladu s univerzalnim kršćanskim kanonima”. Kao što je poznato, ključni je problem to što je crnogorska tehnička vlada Dritana Abazovića dodijelila 3. kolovoza 2022. godine “Temeljnim ugovorom” svu imovinu pravoslavlja u Crnoj Gori Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Taj ugovor potpisan je s Porfirijem kao “patrijarhom” Srpske pravoslavne crkve. To je praktički onemogućilo crnogorskim pravoslavcima ići u crkve kojima ne upravlja Srpska pravoslavna crkva, a ujedno je sva crnogorska pravoslavna baština oduzeta crnogorskom narodu i kulturi te retroaktivno i perfidno posrbljena.
Inicijativu crnogorske suverenističke aktivistice Jelene Marković, kojom se želi potaknuti EU da ispunjenje pregovaračkih poglavlja o pravosuđu i ljudskim pravima uvjetuje Crnoj Gori drukčijim rješavanjem pitanja imovine i statusa pravoslavne crkve, prenosimo u cijelosti.
Inicijativa za pokretanje postupka rješavanja pravoslavnog crkvenog pitanja u Crnoj Gori u sklopu pregovaračkih poglavlja 23 i 24 i u skladu s univerzalnim hrišćanskim kanonima
Polazeći od ustavnog poretka Crne Gore kao nezavisne, građanske i suverene države, Crnogorski forum upućuje zvaničnu inicijativu Predsjedniku Crne Gore, Vladi Crne Gore i institucijama Europske unije za hitno otvaranje i sistemsko rješavanje pravoslavnog crkvenog pitanja, prepoznajući ga ne kao teološki ili partijski spor, već kao fundamentalno pitanje vladavine prava, zaštite ljudskih prava i očuvanja kulturne baštine.
Trenutni status quo, pravno spornim i duboko diskriminatornim Temeljnim ugovorom, direktno proizvodi sistemsku diskriminaciju građana Crne Gore pravoslavne vjeroispovijesti koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, uskraćujući im elementarno ljudsko pravo na slobodan ulazak i obavljanje vjerskih obreda u objektima koje su vjekovima gradili njihovi preci. Ova očigledna nejednakost pred zakonom, gdje se javna dobra i sakralna baština tretiraju kao ekskluzivno nacionalno vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, predstavlja grubo kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima i direktno koči ispunjavanje mjerila u ključnim pregovaračkim poglavljima 23 i 24, koja se odnose na pravosuđe, temeljna prava i bezbjednost.
Crkveno-administrativne granice moraju pratiti državne i administrativne granice
Rješenje ovog višedecenijskog problema Crnogorski forum temelji na egzaktnim istorijskim činjenicama i neoborivim kanonskim principima koji su ugrađeni u same temelje pravoslavne ekumene još od IV vijeka. Ključni pravni i duhovni putokaz nalazi se u 17. kanonu Halkidonskog sabora iz 451. godine, koji eksplicitno propisuje da crkveno-administrativne granice moraju pratiti državne i administrativne granice. Nasuprot ovom univerzalnom pravilu teritorijalnosti, trenutno djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori predstavlja školski primjer etnofiletizma, jeresi osuđene na Saboru u Carigradu 1872. godine, jer se crkvena jurisdikcija nameće preko državnih granica isključivo radi ostvarivanja političkih i nacionalnih interesa jedne etničke grupe, u ovom slučaju srpskog naroda.
Da je princip državne teritorijalnosti jedini održivi kanonski model, nedavno je potvrdio i takozvani makedonski scenarij, u kojem je dugogodišnja istrajnost države i diplomatska akcija prema Vaseljenskoj patrijaršiji rezultirala povratkom Ohridske arhiepiskopije (Makedonska crkva) u kanonsko jedinstvo i njezinim konačnim priznanjem. Dodatno pravno utemeljenje za reviziju crkvenog statusa leži u činjenici da je Tomos iz 1922. godine, kojim je Carigrad blagoslovio stvaranje ujedinjene SPC u granicama Kraljevine SHS, u kojem se spominje autokefalna Crnogorska crkva, suštinski i trajno izgubio svoju pravnu valjanost onog trenutka kada su eparhije iz tog dokumenta koje pripadaju Makedoniji priznate kao autokefalna crkva, čime je pravni kontinuitet tog akta obesmišljen nakon nestanka država u čije je ime izdat.
Za formiranje jedinstvene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori
Zbog toga Crnogorski forum predlaže Vladi Crne Gore i europskim partnerima primjenu trostepenog modela koji se mora sprovesti kroz institucije sistema i monitoring Europske unije. Prvi korak podrazumijeva zakonsku restituciju, odnosno donošenje pravnih akata kojima se svi sakralni objekti i kulturno-istorijski spomenici izgrađeni do 1. decembra 1918. godine, kada je Crna Gora nasilno anektirana, proglašavaju državnom imovinom i zaštićenim kulturnim dobrima, čime se baština vraća u pređašnje pravno stanje i štiti od tekuće nelegalne građevinske devastacije i mijenjanja autentične crnogorske arhitekture.
Drugi korak je institucionalni i podrazumijeva formiranje jedinstvene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja bi zakonski izgubila bilo kakav nacionalni ili etnički predznak u svom nazivu, postajući teritorijalna crkva otvorena za sve pravoslavne vjernike bez obzira na naciju, pri čemu bi država kao vlasnik dala te objekte na korištenje i upravljanje jedinstvenoj crkvenoj strukturi. Treći korak je diplomatsko-kanonski, gdje Vlada Crne Gore, koristeći istorijske presedane Ukrajine i Sjeverne Makedonije, upućuje zvanični apel Vaseljenskoj patrijaršiji u Konstantinopolju, ukazujući na istorijsku autokefalnost Crnogorske mitropolije prije 1918. godine i zahtijevajući usklađivanje crkvenih granica s granicama nezavisne države koja je članica NATO-a i prva predvodnica u procesu eurointegracija.
Treba vratiti sakralnu imovinu u vlasništvo države i ostvariti Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori u kojoj će i Crnogorci i Srbi i ostali imati jednaka prava na slobodu vjeroispovijedi
Crnogorski forum ovim želi naglasiti da se trajna stabilnost, društvena kohezija i vladavina prava u Crnoj Gori ne mogu postići guranjem identitetskih i imovinskih problema pod tepih niti provođenjem oportunističkih politika koje toleriraju stranu agresivnu propagandu. Nikako se ne smije zaboraviti istorijska činjenica da su Crna Gora i Crnogorska mitropolija 1918. godine okupirane i nasilno anektirane od strane Srbije, što predstavlja jedan od ključnih razloga da se povrati autokefalna pravoslavna crkva u Crnoj Gori i da Crna Gora bude potpuno pravno nezavisna.
Europska unija mora prepoznati da pitanje crkvene imovine i vjerskih prava u Crnoj Gori nije teološka rasprava, već prvorazredno pitanje diskriminacije većinskog crnogorskog naroda i zaštite kulturnog nasljeđa unutar europskog pravnog prostora. Vraćanjem sakralne imovine u vlasništvo države i insistiranjem na kanonskom principu teritorijalnosti, Crna Gora ne zakida prava nijednom svom građaninu, već naprotiv, eliminira etnofiletizam i stvara inkluzivnu Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori u kojoj će i Crnogorci i Srbi imati jednaka prava na slobodu vjeroispovijedi. Upravo se ovim rješenjem stabilizira i trajno osigurava mir i stabilnost Crne Gore, kao i stabilnost Balkana, dok se državi konačno vraća puni suverenitet nad njezinom teritorijom i istorijskim nasljeđem kao conditio sine qua non njezina punopravnog članstva u porodici prosvijećenih europskih naroda.