Poznati novinar Pejo Gašparević, urednik Facebook stranice Posavski Zavičaj, u najnovijem nastavku feljtona „Fenomen braće Begić“ donosi zanimljiv dio publikacije „Od Tvrtkova mača do kraljice šargije“, u kojem autor Đuro Vidmarović razmatra ratna stradanja i dramatične demografske promjene koje su pogodile Hrvate Bosanske Posavine i drugih dijelova današnje Republike Srpske, osvrćući se pritom i na stradanja Bošnjaka, tadašnjih Muslimana.
Razmjere demografskog sloma posebno snažno pokazuje primjer Dervente, zavičaja braće Begić: prije rata ondje je živjelo više od 22.000 Hrvata, dok ih je prema posljednjem popisu ostalo oko 2.500, a Vidmarović navodi da je stvarni broj onih koji danas ondje žive manji od tisuću. Tekst koji u nastavku prenosimo donosi niz podataka o progonima, ratnim stradanjima, povratku i današnjem položaju hrvatskog stanovništva te otvara pitanje što je, tri desetljeća nakon rata, ostalo od hrvatske prisutnosti na prostoru Bosanske Posavine i današnje Republike Srpske.
“Od Tvrtkova mača do kraljice šargije”
U Općini Derventa – koja je zavičaj braće Begić – prije rata živjelo je Hrvata malo više od 22.000, a prema zadnjem popisu sad ih je gotovo deset puta manje – tek 2500. Stvaran broj onih koji žive ovdje manji je od tisuću
Pisati danas o Bosanskoj Posavini nije jednostavno. Hrvati ovog kraja doživjeli su tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH možda najveću tragediju u svojoj povijesti. Hrvatsko pučanstvo dijela koji je pripao entitetu BiH, Republika Srpska, doživjelo je etničko rasuće. Skoro devedeset posto ovdašnjih Hrvata izbjeglo ili protjera-no. Stoga danas Hrvati u Republici Srpskoj danas čine malobrojnu i demografski iseljenu nacionalnu manjinu. Prema posljednjim službenim podatcima, čine oko 2,4 % stanovništva tog entiteta, dok procjene crkvenih i nevladinih organizacija sugeriraju da je stvarni broj Hrvata još manji i kreće se oko 15.000.
Prije rata u Bosni i Hercegovini (1991.), na području današnje Republike Srpske živjelo je više od 220.000 Hrvata. Većina je protjerana ili je izbjegla tijekom ratnih sukoba.
Etničko čišćenje u BiH započelo je 1991., a završilo se u drugoj polovici 1995. godine (nakon prestanka oružanog sukoba). Iz svojih domova u sjeverozapadnoj Bosni u rujnu 1995. godine prognana su 18.434 nesrpska stanovnika. Tijekom 20 dana iz banjalučkog kraja protjerani su Hrvata i to čamcima preko Save iz Srbca u Davor. Međunarodni Crveni križ je aktivno sudjelovao u protjerivanju Hrvata i ne – Srba, u etničkom čišćenju, pod krinkom spajanja obitelji.
Najveći broj preostalih Hrvata koncentriran je u sjevernom dijelu entiteta, posebice u banjalučkoj regiji (gdje se nalazi sjedište Banjalučke biskupije) te u općinama Bosanska Posavina (poput Dervente i Bosanskog Broda) i manjim dijelom na području općine Kotor Varoš.
U Republici Srpskoj živi 81,51% Srba, 13,99% Bošnjaka i 2,41% Hrvata.
Banjalučki kulturolog mr. sc. Srđan Šušnica je zabilježio: “U Banjoj Luci i na teritoriji današnje RS, gotovo svi nesrpski, muslimanski, katolički, hrvatski, bošnjački ili bosansko-hercegovački kulturni i memorijski narativi i identifikacije nalaze se pod tepihom dubokog zaborava. Svi nazivi ulica, škola, mjesnih zajednica, sela koji su nosili neku bosansko-hercegovačku ili muslimansku ili katoličku simboličku naraciju ili su percipirani kao nedovoljno srpskim izbrisani su i zamijenjeni simboličkim srpskim identifikacijama…..“.
Izvan crkvenih struktura i udruga (poput župa i humanitarnih organizacija), nazočnost hrvatskih kulturnih i političkih institucija je slaba. Povratak je u poslijeratnim godinama bio izrazito otežan zbog nedostatka ekonomske perspektive, političke marginalizacije i spore obnove.
U entitetu Federacija BiH živi 2.219.220 stanovnika (62,85%), a u entitetu Republika Srpska 1.228.423 stanovnika (34,79%) te u Distriktu Brčko 83.516 stanovnika (2,37%).
Po entitetima, u Federaciji BiH živi 70,4 % Bošnjaka, 22,4 %, Hrvata i 3,6 % Srba, dok u Republici Srpskoj živi 81,5 % Srba, 14 % Bošnjaka i 2,4 % Hrvata. U Distriktu Brčko živi 40,3 % Bošnjaka, potom 34,6 % Srba te 20,7 % Hrvata.
Prema podatcima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH s prostora pod nadzorom Armije BiH protjerano je ili izbjeglo 527 tisuća Hrvata i Srba, dok je 586 000 Hrvata i Bošnjaka protjerano ili izbjeglo s prostora pod kontrolom Vojske RS, a s prostora pod nadzorom HVO-a je izbjeglo ili protjerano 112 tisuća Bošnjaka i Srba. Više od 50 % prognanika se vratilo u BiH ali većina se nije vratila u svoje domove (mjesta) već žive u svom nacionalnom entitetu. Hrvati su prošli najgore jer su prognani iz Bosanske Posavine, područja Banja Luke (izbjeglo je ili protjerano 144.000 Hrvata), također su prognani ili izbjegli pred Armijom BiH iz Srednje Bosne, Bugojna, Travnika, Konjica itd. (više od 72.000). Iz Lašvanske doline je izbjeglo ili prognano oko 50.000 Hrvata. Nakon rata i povratka broj Hrvata je manji za 24.585 žitelja (prema popisu stanovništva iz 2013.).
O ovoj temi preporučam knjige:
Srpski zločini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 1991.-1995., glavni urednik Ante Milinović, nakladnici Savez zajednica udruga Hrvata izbjeglica i povratnika Sjeverozapadne Bosne i Bosanske Posavine (Zagreb, Orašje), Centru· za istraživanje i dokumentaciju (Mostar), Centar za dokumentaciju o Domovinskom ratu (Zagreb, Sarajevo, Mostar, Orašje), Hrvatski informativni centar (Zagreb), Zagreb-Orašje-Mostar-Sarajevo, 1999.
Ante Orlovac Gubitci Banjalučke biskupije u ratu 1992. – 1995. (Banja Luka, 2018.)
„Hrvati u Posavini, dakle, nisu izgubili samo svoje domove nego i etnički, ali i kulturološki status, što se nikada nije smjelo dogoditi. Ne može se, međutim, reći da Hrvati na tom području nisu pokušavali opstati. U listopadu 2010. godine, primjerice, Hrvatska humanitarna udruga Švicarske financirala je izgradnju prvog temelja kuće obitelji Lukačević koja je srušena u Kopanicama u Bosanskoj Posavini. Akciji se pridružio i HNK Croatia iz Solothurna pa su prikupljana sredstva za obnovu ostalih kuća u tome mjestu, ali s obzirom na razmjere razrušenosti, to ni izbliza nije dovoljno.“
Hrvati su u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Vijeću naroda RS-a formalno zaštićeni ustavnim mehanizmima kao konstitutivni narod. Prema Ustavu RS, iz reda hrvatskog naroda bira se jedan od potpredsjednika entiteta.
U Općini Derventa – koja je zavičaj braće Begić – prije rata živjelo je Hrvata malo više od 22.000, a prema zadnjem popisu sad ih je gotovo deset puta manje – tek 2500. Stvaran broj onih koji žive ovdje manji je od tisuću.
Hrvati su u Derventi vlasnici 47 posto katastarske općine. Prema riječima Dragana Juričevića, više ne žele prodavati svoju zemlju i kuće. Slaže se da je povratak slab, a smatra da je tako jer je kasno počeo. I on je u progonstvu bio više od deset godina. Hvali suradnju s vlastima u Zagrebu i ističe koliko je Hrvatska uložila u Derventu.
Ovaj dio Posavine koji se nalazi u Republici Srpskoj čini se da je za Hrvate zauvijek izgubljen. No živjet će na fotografijama i u srcima ovoga ponosnog i vrijednog naroda, gdje god se oni danas nalazili.