Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved povodom smrti dragovoljca Domovinskog rata i predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijela Rehaka uputio je brzojav sućuti obitelji i članovima HDLSKL. A, uslijedile su i reakcije mnogih na odlazak vukovarskog heroja.
Nakon herojske obrane Vukovara i pakla logora, Danijel Rehak nastavio se bespoštedno boriti za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata, zatočenike srpskih koncentracijskih logora. Nastavit ćemo ustrajno tim putem, ne zaboravljajući njegov lik i djelo.
U ime Ministarstva hrvatskih branitelja i svoje osobno izražavam vam najdublju sućut, naveo je u brzojavu sućuti povodom smrti Danijela Rehaka ministar branitelja Tomo Medved.
“Njegov doprinos Vukovaru u prošlosti te bliskoj nam sadašnjosti je nemjerljiv”
I Grad Vukovar oprostio se od svog sugrađanina i heroja:
“Sa iskrenim žaljenjem primili smo vijest kako nas je napustio naš sugrađanin, dugogodišnji predsjednik Udruge Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Danijel Rehak.
Snaga i hrabrost koju je pokazao za vrijeme, ali i nakon Domovinskog rata kao i sve što je činio u teškoj borbi današnjice za istinu i pravdu vrijedno je hvale. Njegov doprinos Vukovaru u prošlosti te bliskoj nam sadašnjosti je nemjerljiv.
Neka mu je laka hrvatska gruda!
Ožalošćenoj obitelji Grad Vukovar izražava najiskreniju sućut.
Udruga ratnih veterana 204. Vukovarske brigade: Prijatelju, počivaj u miru
Danijel Danika Rehak- Mongol 1949.-2022.
Preminuo je hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik zapovjedništva obrane Vukovara, pukovnik Hrvatske vojske i predsjednik Hrvatske udruge logorasa Danijel Rehak
Prijatelju počivaj u miru Božjem!
Obitelji izražavamo svoju sućut!
“Zatekla me jutros tuzna vijest o smrti DANIJELA REHAKA, supatnika u logoru u Sremskoj Mitrovici,” napisao je Miljenko Miljković
Zatekla me jutros tuzna vijest o smrti Danijela Rehaka, supatnika u logoru u Sremskoj Mitrovici. Odmah sam se sjetio prvog naseg viđenja nakon sto je s povećom grupom zarobljenih dovezen iz Stajićeva u Mitrovicu.
Prenosim sjecanje opisan o mojoj knjizi “Vukovarski deveti krug”:
“Ujutro sam pogledao preko dvorista, na prozor pušionice sobe broj tri iz koje sam ubrzo po dolasku u logor odveden u samicu. Vidio sam nepoznata lica, neka koja nisu bila u sobi kad sam još bio tamo. Još uvijek sam ih gledao skriveno. Nisu znali da sam tu. A, onda mi je srce jače zakucalo.
Ugledao sam svog dobrog prijatelja Danijela Rehaka zvanog „Mongol“. Za vrijeme rata bio je načelnik Ureda za obranu Vukovara, po struci profesor tjelesnog odgoja. Znali smo se godinama i sretali se prije i za vrijeme rata u Vukovaru. S njim je kraj prozora stajao i bratić moje supruge Željko Milas, Danikin suborac s „Budžaka“ u Borovu naselju.
Nisam mogao više izdržati. Prišao sam prozoru i stavio dio lica između rešetki, onoliko koliko je moglo stati. Vidjeli su me. U prvi trenutak me nisu prepoznali onako mršavog i zaraslog u bradu.
“Deni, Željko!” viknuo sam, provjerivši nekoliko puta da nikoga nema u hodniku ispred samice, niti u dvorištu čiji se veći dio vidio kroz prozor samice.
Iza otvorenog prozora nastalo je komešanje. Naguralo ih se puno na prozoru. Izvirivali su kroz rešetke, smjenjivali se i nešto međusobno komentirali. A onda su se počeli hvatati za glavu, razmahivati rukama gestikulirajući nešto samo njima znano. Prepoznali su me.
“Pa gdje si ti? – viknuo je glas iz hrpe na prozoru. “
“Tu sam,” – odvratio je Luka rezignirano i više za sebe.
“Otkad si tu?” viknuo je oprezno Danika.
“Već više dana,” odgovorio sam ne jako glasno, ali dovoljno da me čuju.
“Što se prije nisi javio?”
Odmahnuo sam rukom. Što sam drugo mogao. Nisam im mogao vikati da se sramim svog ponižavajućeg položaja u kojem se osjećam kao najgori kriminalac, premda ni sam nisam znao zbog čega je sve to.
“Gdje si bio prije?” pitali su, jer su znali da sam odveden iz sobe puno ranije.
“U podrumu, u ‘ledari’,” odgovorio sam.
Kasnije sam im rekao da sam iz samice broj 11 prebacen u samicu broj 6, a Danika je doveden pokraj moje samice u samicu broj 7. Često smo “komunicirali” lupajuci lagano po zidu i čekajuci odaziv. I tako mjesecima.”
Počivao u miru Božjem, u rajske dvore odnijeli ga andjeli.
