U Pakistanu, o čijoj smo vjerskoj netoleranciji pisali prije nekoliko dana, potomci se Hindusa niže kaste koji su prije nekoliko stoljeća prešli na kršćanstvo još uvijek nalaze marginalizirani, prepušteni prljavim poslovima i tmurnim sudbinama.
Prljavim poslovima?
Poznati američki dnevni list New York Times intervjuirao je gospodina Jamsheda Erica, kršćanina, koji, zbog zakona u Pakistanu, nema nikakvog izbora osim – golim rukama, bez ikakve zaštite – čistiti kanalizaciju.
Jamshed Eric s osmijehom pozdravlja fotografa | Foto: Zia ur-Rehman/New York Times
Posao je, kao što se može i zamisliti, naporan, a budući da ne nosi masku ili rukavice, nema nikakvu zaštitu od smrdljivog mulja i otrovnih plinova koji vrebaju duboko pod zemljom.
“To je težak posao“, s ove četiri riječi započinje svoju priču Jamshed Eric.
“U kanalizaciji sam često okružen rojevima žohara, a kada dođem kući i podignem ruku ka ustima kako bih uzeo zalogaj – osjetim smrad kanalizacije“, nastavlja Eric.
Nedavni niz smrtnih slučajeva među kršćanskim čistačima kanalizacije u Pakistanu naglašava kako diskriminacija kaste koja je nekoć vladala indijskim potkontinentom Hindus i dalje traje, bez obzira na njihovu religiju.
Pogled čistača iz kanalizacije | Izvor: Twitter
Vladali su potkontinentom, dok…
Poput tisuće drugih hinduista iz niže kaste, Ericovi su se preci prije nekoliko stoljeća preobratili na kršćanstvo, nadajući se kako će tako izbjeći ciklus diskriminacije koji je vladao nad svim aspektima njihovog života: iz kojih bunara mogu piti vodu, te koje poslove mogu raditi.
Čistači kanalizacije uvijek su se nalazili na samom dnu hijerarhije, te su bili “šljam šljama” Hindu kasti.
No, kada se 1947. godine rascijepao indijski potkontinent i Pakistan je osnovan kao domovina za muslimane u regiji, stvorio se novi, neformalni sustav diskriminacije.
Sada, po novom sustavu u Pakistanu, muslimani su ti koji sjede na vrhu hijerarhije. I kao jedan od članova malobrojne kršćanske manjine Pakistana, Eric je sada, koliko god to nesretno bilo, prisiljen na isti posao koji su njegovi hinduistički preci pokušali izbjeći vjerskim preobraćenjem.
Tražimo čistače kanalizacije – samo kršćani neka se prijave
I premda je Indija, s koliko toliko uspjeha, zabranila diskriminaciju kasti, u Pakistanu to država praktički ohrabruje.
U srpnju je pakistanska vojska u novinama objavila oglas kako traže čistače kanalizacije s naznakom kako se samo kršćani trebaju prijaviti. Nakon što su aktivisti protestirali, vjerski je zahtjev ipak uklonjen.
No, činjenica jest kako se općine širom Pakistana pretežno oslanjaju na kršćanske čistače kanalizacije, poput Erica. U velikom lučkom gradu Karachiju, kanalizacijski je sustav prohodan isključivo zbog ljudi poput Erica, koji golim rukama uklanjaju fekalije, plastične vrećice i opasni bolnički otpad, što je samo dio od 1.750 milijuna litara otpada, koje 20 milijuna stanovnika grada dnevno proizvodi.
Područje općine Karachi, zatrpano smećem i fekalijama | Foto: Mustafa Hussain/New York Times
A plaća?
Samo nekoliko dana prije samog intervjua, Eric je dobio posao očistiti kanalizaciju na tri različite lokacije – za 6 dolara, točnije, 42 kune.
No, kako navodi Eric, htio to ili ne, posao mora obaviti. Razlog? Želi sinu moći priuštiti kvalitetno obrazovanje, kako ne bi morao prolaziti isto što i on.
Pakistanski kršćani – sinonim za nečistoću
Premda kršćani čine samo 1,6 posto sveukupne pakistanske populacije, koja broji nekih 200 milijuna stanovnika, grupe za ljudska prava procjenjuju kako ispunjavaju oko 80 posto svih čistača kanalizacije. Hindusi iz donje kaste većinski drže ostalih 20 posto.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI
Pokušali su zaposliti muslimane – uzalud
Kada je općina Karachi pokušala zaposliti muslimane kako bi čistili kanalizaciju, posao su odbili, te su umjesto toga rekli kako će čistiti ulice. Posao je onda prepušten kršćanima poput Erica, poznatog podrugljivo kao “choora”, ili prljav.
Visok postotak smrtnosti
Ovi kršćani provode sate u gradskoj kanalizaciji, te gotovo svi razviju kožne i respiratorne probleme zbog stalnog kontakta s ljudskim otpadom i otrovnim parama. A za neke je posao bio smrtonosan.
Ne pomaže ni činjenica da liječnici često odbijaju liječiti čistače, za koje smatraju da su nečisti i odvratni na dodir. Prije samo nekoliko dana jedan je čistač izgubio život.
No Eric se nosi s tim
Jamshed Eric smatra kako je samo pitanje dana kada će umrijeti, te se cijelim srcem nada kako će njegov sin vrhunskim uspjehom u školi pobjeći od diskriminacije koja već generacijama truje njegovu obitelj, te pronaći normalan posao.
“Nakon što sam čuo za smrti u kanalizaciji, razmišljam o tome što će se dogoditi mojoj obitelji ako umrem“, izjavio je, prije nego je nastavio s dozom optimizma, “ali Isus Krist će se pobrinuti za njih“.
Za kraj je izgovorio riječi koje ne zaslužuju ništa osim ogromnog poštovanja.
“Ne marim za umiranje – dok god mogu svojoj obitelji pružiti normalan život“.
