U organizaciji Matice umirovljenika Osijek, njene članice i članovi, sinoć su veselo, uz pjesmu i ples proslavili Međunarodni dan žena. 08. ožujak.
Mi smo penzići, ne putujemo, ne letimo. Male su nam mirovine i nemamo novaca, pa smo svi zdravi i ne bojimo se koronavirusa“, duhovito se na početku okupljenima obratila Marija Sužnjević, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske grada Osijeka.
Kako je pojasnila, bilo je upita hoće li se dogovorena proslava održati, s obzirom na situaciju sa širenjem zaraze od koronavirusa zbog čega se otkazuju brojni skupovi i druga okupljanja. No, udruga umirovljenika ostala je pri odluci da svečano obilježi Dan žena i nisu pogrješili.
“Ovo je najveseliji “party” u gradu, a vjerujte bio sam sad na nekoliko”, rekao je Dragan Vulin, predsjednik osječko-baranjske Županijske skupštine, koji je pozdravio okupljenje umirovljenike i tom prigodom naglasio kako će za njihove aktivnosti i potrebe, Osječko-baranjska županija na čelu sa Ivanom Anušićem, uvijek imati razumijevanja.
Plesali i bosonogi
I doista je bilo veselo, “padali” su selfiji, grupne snimke, pa onda provjere “kako su ispali“, drugi su imali “live prijenos“, što samo dokazuje da naši penzići itekako barataju novom tehnologijom.
Uz zvuke glazbe, plesali su u parovima, u kolu, pa čak i bosonogi, izuvši cipele. Mikrofon su preuzele i članice zbora, pa se repertoar rastegao i na sevdalinke, stare narodne i druge prigodne pjesme. Uz obilnu i izvrsnu večeru, veselju nije bilo kraja.
Skrbiti i pružiti pomoć osobama treće dobi
“Jako lijepo radimo i surađujemo sa županijom i s gradom jer nas razumiju kao i mi njih. Imamo 2.000 članova u gradu, a 12.000 na području županije. Bavimo se raznim aktivnostima, pjevanjem, plesom, sportskom rekereacijom i još brojnim drugim” rekla je Sužnjević. Kako je dodala, problema ima, posebice s visinom mirovina koje su nedostatne ,ali upravo kroz rad udruge, koja je socijalno-humanitarnog karaktera,pokušava se skrbiti i pružiti pomoć osobama treće dobi.
Od starijih bismo trebali učiti kako cijeniti život
A njima treba toliko malo, tek ponekad neka topla riječ, malo pažnje. U razgovoru s njima, možda ponekad ostanemo i zatečeni jer zaboravljamo koliko su to mudri i inteligentni ljudi koje smo pogurali na margine, samo zato što su stariji. Šteta je što nismo stvorili sinergiju i iskoristili sve te “mozgove” koji bi još uvijek puno mogli pridonijeti društvu, a posebna je šteta što od njih ne učimo kako treba cijeniti život. “Začahureni”, sa svojim mobitelima, laptopima i drugim suvremenim tehnološkim pomagalima, zaboravili smo živjeti.
