No, prosvjed koji najavljuje nije samo prosvjed kojim podržavaju Filipa Zavadlava, osumnjičenog za ubojstvo trojice splitskih dilera, već i prosvjed nepovjerenja u institucije
Može li subotnji prosvjed, ako se održi, ponoviti punu splitsku Rivu kao prosvjed za generala Mirka Norca? Razlika je što je iza prosvjeda generalu Norcu stajala politika, a iza najavljenog prosvjeda, za koji se po Splitu već dijele letci, stoji građani koji su se, odmah poslije Filipovog pohoda na dilere, organizirali u grupe.
Postavlja se pitanje je li narodu, u kome tinja agresija, zaista dosta? I je li taj isti narod odlučio probleme rješavati poput Filipa ili će zaista masovno izaći na ulice i reći dosta?
Hrvatski narod je podijeljen
Hrvatskom narodu svijest nije dovoljno razvijena, hrvatski narod je podijeljen. A podijelila ga je namjerno politika. Naime, dio naroda se uhljebio u politiku i osigurao si radna mjesta u raznim županijama, Gradovima, Ministarstvima, Agencijama, izmišljenim upravo za njih… Tu sigurno provode svoj radni vijek uhljebljeni do mirovine, a radno vrijeme veliki dio njih provodi čitajući recepte, trošeći službene impulse i čekaju da prođe radno vrijeme. Posao ne nose kući, a ako im se dogodi bilo kakav problem koji trebaju riješiti u raznim ustanovama, opet je tu politika koja diže slušalicu i rješava.
To su sigurni glasači stranke koja ih je “namistila” i njima se zapošljavaju i djeca i unučad. Oni nisu revoltirani i zasigurno neće izaći na prosvjede. No, i oni su razlog nezadovoljstva ljudi koji žive na rubu egzistencije, ljudi čija su djeca spakirala kofere i odselila iz Hrvatske koju su im, možda i očevi branili. U njima tinja prikrivena agresija, njima je polako dosta i ogorčenja koje im je obuzeo život.
Tu su i ljudi koji rade kod privatnika i slušaju kako se u državnim upravama dijele božićnice, uskrsnice, povećavaju plaće, godišnji su dugi, dok njihov rad kod privatnika izgleda potpuno drugačije, počevši od toga da njima nije zagarantirano da neće doći na posao gdje će im biti uručen otkaz. Plaće im nisu visoke, najčešće dio tih plaća ne ide preko računa, što im umanjuje sutra mirovinu. Nema tu dugih bolovanja, godišnjih odmora i obavljanja privatnih poslova za vrijeme radnog vremena. Telefoniranja su svedena na minimum, a radno vrijeme kod nekih uključuje i vikende. Njihovu djecu ne čeka finaciranje fakulteta neke državane službe ili županije, što je uobičajeno za odabrane članove stranke, koji su u stranku ušli dovoljno mladi da ih stranka i zaposli i školuje. Ti ljudi su razočarani i ogorčeni sustavom, i to ne samo onim pravosudnim, već cjelokupnim sustavom života u Hrvatskom.
Ljudi su ogorčeni i tzv. lažnim braniteljima za koje se zna tko su ti koji su se “prikrpali” onima koji su branili svoju domovinu, ali su bili sposobni riješiti dobre mirovine. Volje da se riješi to pitanje nema, iako je dovoljno da se postroje brigade i da svaki pravi branitelj kaže tko to nije ležao s njima u rovu. No, svaki se pita zašto “bih to učinio ja” i sve prolazi dalje ispod radara.
Polako tinja agresija
Oni “obični” ljudi sve to trpe uz agresiju koja tinja. A trpe i dilere i nasilnike koji su odlučili upotrijebiti silu kako bi bili imućni. Za njih je to zapravo samo posao, koji podrazumjeva i obranu njihovog načina života, kodeks ponašanja u koji spada i likvidacija, premlaćivanje, pucanje u noge…. Sve kao u kultnom filmu “Kum”.
Ti naši “mali ljudi” prošli su i rat u kojima su maltretirani, izgubili voljene čije kosti ne mogu naći, dok zločinci slobodno hodaju, bez bojazni da će ih procesuirati, jer štiti ih oprost, sporost pravosudnog sustava, manjak želje da se išta napravi. I tu je narod, primjerice u Vukovaru izašao na ulice i rekao dosta, no dogodilo se nije ništa.
Dogodio se Filip Zavadlav
I onda se pojavio Filip Zavadlav, mladić od 25 godina, koji je rekao dosta, donio odluku i proveo je u djelo i posto nacionalni heroj. Njegov postupak je probudio u ljudima unutarnji glas “i ja bih to isto napravio“, no takvu odluku ne može donijeti svatko, jednostavno zato jer na kraju spozna kako nije spreman uništiti ostatak život. Većina uglavnom ne može donijeti ni odluku da se makne iz udobnog naslonjača u kojem na društvenim mrežama može komentirati ono što ga muči, pa čak to učiniti i pod lažnim imenom.
Filip je zaista uništio svoj život, jer ostatak koji ga čeka ni malo nije lijep. Njegov pohod čak nije ni riješio dilere, posebno one koji posao prenose s generacije na generaciju. Malvasia je bio cilj, no na vrijeme je bio skriven. Najgore što mu se dogodilo je pretres stana, pronađen hereoin i posao dalje ide. Eventualno se podebljao dosje.
No, isto tako, ne treba zaboraviti da su i dileri određeni svojim rođenjem u nesređenim obiteljima, u kojima su često gledali roditelje kako isto rade. Zapravo, gledali su tko zna što. Socijalnim službama baš i nisu bili zanimljivi, jer to su obitelji kojima se ne može reći što želiš, kojima se ne može manipulirati, na kojima se ne može pokazivati autoritet. To nisu pristojni, fino odgojeni ljudi, već ljudi kojih se moraš, htio ne htio, bojati. Tako da i reći kako su ti mladi dileri imali izbor u životu, zapravo i nije točan, pogotovu što su radeći svoj nelegalni posao vidjeli da ih nitko ne dira.
Upravo stoga, u Hrvatskoj je teško skuputi dovoljnu svijest, dovoljnu masu nezadovoljnih ljudi da izađu na ulice kao Francuzi i budu uporni, ma koliko god dana to trebalo, a da se iz svega konačno izrodi uređena država za koju su branitelji mislili da se bore. Oni, koji su se zaista borili. Pitanje je što se sve treba još dogoditi ovoj napaćenoj državi i njenom narodu da se zaista dogodi promjena u kojoj će biti manje nepravde.
