U najezdi na trgovine, te paničnoj i mahnitoj kupovini namirnica i drugih artikala, a u strahu od koronavirusa, ljudi su zaboravili na one koji svaki dan i dalje dolaze na svoja radna mjesta i izlažu se opasnosti od zaraze. Neke od blagajnica podijelile su svoja neugodna iskustva, te pozvale kupce na ljudskost.
U panici koju je izazvala pandemija koronavirusa, građani i dalje “jure” u trgovine kako bi stvorili zalihe namirnica, a blagajnice koje su najviše u “kontaktu” s kupcima, prve su na udaru. Neke su podijelile svoja iskustva, ističući kako su ljudi pohlepni, te su ih pozvali da pokažu ljudskost.
Dosta je tuče za brašno, mlijeko, kvasac i wc papir
‘Ljudi su toliko pohlepni i bez imalo grižnje savjesti. Kada su vidjeli da mi svaka na blagajni imamo rukavice i sredstvo za dezinfekciju, žele to kupiti za sebe i da im to prodamo. Pa halo, ljudi, stanite, gdje vam je srce? Dosta je pohlepe, dosta je toga da se tučete za brašno, mlijeko, kvasac i WC papir’, izjavia je za Dnevnik. hr, jedna od blagajnica ističući da svi djelatnici trgovine padaju s nogu od posla.
Dodala je i kako svakodnevno svjedoči pohlepi i kaosu u trgovinama, te je apelirala na sve da u trenutačnoj situaciji pokažu malo ljudskosti.
‘Neka vam sve ovo bude neki znak zašto se ovo događa. Zbog vas, pohlepnih ljudi. Pokažite malo razumijevanja za sve‘, izjavila je za medije.
Na blagajni pljuju u prste, kašlju i kišu
Druga je pak prodavačica u svom blogu naslovljenom “Jesmo li mi, blagajnice, ljudi?”, opisala svoje radno mjesto i ponađanje kupaca. Ona u svom blogu navodi kako su konačno dobili rukavice, a s dezinfekcijskim sredstvima su pri kraju, pa će u krajnjoj nuždi koristiti domestos. Premda su nalijepili trake i upozorenja da se drži razmak, kupci i dalje stoje iza nje.
“Ja, odnosno mi, za razliku od većine drugih dućana stojimo uz blagajnu s iste strane s koje i kupac.
Moć ekrana je vjerojatno problem jer se uvijek i vječno lijepe za leđa i dahću preko ramena.
Vrijeđaju se kad ih upozorim na razmak.
Jučer me frajer popljuvao psujući, mene i blagajnu i sve uokolo i teatralno govori kćerki da se makne od mene da me ne bi slučajno zarazila.
Glupan glupi.
Trebate se micati od mene zbog sebe.
Znate li koliko takvih seljačina pljuje po meni dnevno? Koliko ih dahće za moj vrat i liže novčanice dok ih broji? Pljuje na glas u prste? Kašlje tako da se okrene od svojih namirnica u mene? Kiše?
Znate li koliko je stranaca prošlo samo u jednom danu preko moje blagajne?”, pita očajna blagajnica.
“Pazim na sve, pa i seronje i neljude, a vi ne pazite na mene”
U svojoj iskrenoj objavi, iznosi i kako bi ljudi trebali biti svjesni, čak i preporučenog odstojanja prema preporukama zdravstenih institucija, a ne još se ljutiti kada ih se upozori na razmak.
Ja pazim na vas.
Na sve vas dobre, drage, pristojne, strance, naše, na sve seronje i neljude.
Ja pazim na vas, činim sve što mogu da umanjim rizik prijenosa.
Vi ne pazite na mene.
Vi me vidite samo ako nešto nije po vašem.
Jesmo li mi blagajnice uopće ljudi u vašim očima?, završila je svoj blog djelatnica trgovine.
