Situacija u Libanonu sve je – osim dobra. Nitko ne radi, nitko nema novaca, a kada nitko nema novaca – glad prevladava.
Tužna je to realnost stanovnika ove azijske države, koju je koronakriza možda i najviše pogodila od svih zemalja. Ekonomska kriza, inflacija, korupcija, nestašica zaliha… Ovo je bilo stanje Libanona PRIJE koronavirusa. Kako je tek sada, ne možemo niti zamisliti.
Najveći pokazatelj očaja ljudi upravo je u naslov ovoga članka: “Bojimo se gladi, a ne koronavirusa!“, što je prevalentna misao svih Libanonaca.
“Umorni smo, ali ne predajemo se još“, izjavio je jedan od prosvjednika, prije nego li je pokazao svoj transparent.
“Možete nam ukrasti sve, ali nam ne možete ukrasti nadu“, poruka je na transparentu.
No tu očajničkim porukama nije kraj.
“Želite li da krademo?!“, pitanje je jednog od prosvjednika.
“Nemamo novaca da jedemo, ali kunem se [Alahom] pojest ćemo vas! Pojest ćemo vas!“, izjavio je, te naišao na salvu oduševljenja sveprisutnih.
Gubitci su već počeli
Prije samo dva dana pala je prva žrtva prosvjeda, mladić koji je otišao zatražiti krišku kruha.
U Libanonu je sada poznat kao “Mučenik gladi”.
No, ni policija nije žustra kao što je bila prije samo nekoliko mjeseci. Naime, tada im je plaća iznosila 600 dolara, a sada – samo 200 dolara.
Sve ovo upućuje na humanitarnu katastrofu, koja bi vrlo lako mogla završiti točno onako kako prosvjednici i priželjkuju.
Revolucijom.