U organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, danas su u Sinju održani “Tripalovi dani” s akcentom na prvih šest godina članstva Hrvatske u EU
Osnovne teme rasprave ovog, već tradicionalnog simpozija koji povezuju Tripala s njegovim rodnim krajem, bile su poduzetništvo, solidarnost i lokalni razvoj, te mladi i europske vrijednosti.
Prisutne su na početku simpozija pozdravili predsjednik Upravnog odbora Centra Miko Tripalo Tvrtko Jakovina, predsjednik Nadzornog odbora domaćin simpozija Branko Roglić, te gradonačelnica Grada Sinja Kristina Križanac, kao i tajnik Viteškog alkarskog društva Ivan Nasić.
Domaćin “Tripalovih dana” Branko Roglić tom je prigodom izrazio nadu u kontinuirani nastavak održavanja simpozija i najavio kako će pokušati dotaknuti razne teme, one od gospodarstva do politike. Uz želju da društvo učini ljepšim, kako je rekao Roglić, posebna mu je želja poslati mladim ljudima poruku kako uspjeti u životu.
Gradonačelnica Grada Sinja, Kristina Križanac pozdravila je prisutne riječima: “Dragi gosti, dragi prijatelji, ja se zaista veselim što vas i ove godine ovdje mogu pozdraviti. Zapravo, koristim ovu priliku da se zahvalim Centru Miko Tripalo, što 5-tu godinu za redom imamo u našem Sinju “Tripalove dane”.
Kao što je kolega Jakovina kazao, ovo su zanimljive teme koje se svake godine prožimaju, i snažne poruke, kojima zapravo, s jedne strane politika, s druge strane znanost, s treće strane poduzetnici žele kazati i pokazati koji su putevi, gdje zapravo trebamo doći.
Spoj poduzetništva, znanosti i politike zapravo je jedini spoj koji može donijeti rezultate. Zašto? Zato što na čelu jednoga grada, gdje jedan grad ne čini jedan gradonačelnik, države premijer, županije jedan župan, nego svi zajedno. Na ovakav način, ovakav rad, ovakvi okrugli stolovi, ovakve teme važne su da se nađemo svi zajedno, činimo jednu zajednicu, zajedno činimo jednu državu. Svi zajedno stvaramo politike, primjere, kako poslovne, tako i društvene.
Ja vam se od srca zahvaljujem što vjerujem da ćemo i ove godine dobiti temu na koju se možemo nasloniti. Vjerujte mi da se pažljivo sluša, snažne poruke se odašilju i zajedno mogu biti jedna dobra platforma za donošenje raznih odluka u budućnosti. Želim svima da se lijepo provedete, vama još jedanput od srca zahvaljujem i vjerujem da se vidimo i slijedeće godine,” rekla je u pozdravnom govoru gradonačelnica Kristina Križanac.
Kako biti dobar poduzetnik
Nakon pozdravnih govora, simpozij je započeo panel temama u kojoj su sudjelovali brojni predavači, a jedan od predavača bio je domaćin, vlasnik tvrke Orbiko, Branko Roglić.
Počevši temu svojom osobnom pričom Roglić je naglasio kako je, poput Mike Tripala pristupio Hrvatskom proljeću, shvaćajući da se komunizmu bliži kraj. Upravo iz tih razloga nastala je i tvrka Orbiko, koja je danas narasla upravo zbog upornosti, znanja, hrabrosti, strasti, a možda jedan od najvažnijih razloga za uspjeh bio je odabir pravih ljudi na pravom mjestu, ispričao je Branko Roglić. “To znači kako morate prepoznati potencijale ljudi iz vašeg tima i staviti ih na pravo mjesto. Zadnji, ali možda i najvažniji faktor uspjeha je sreća“, rekao Roglić.
No, ono gdje posebno griješe “mladi” poduzetnici je ulaganje profita, poručio je Roglić. “Najveća pogreška je uložiti profit u vile i jahte i dobre automobile, jer je to put na kojem nema uspjeha, završio je s porukom budućim poduzetnicima, Branko Roglić, jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika.
Na simpoziju je govorio i prvi čovjek Udruge poslodavaca Davor Majetić
Majetić, je posebno naglasio utjecaj, odnosno važnost države i njenih zakona. “Mi se, kako je rekao Majetić, “ne uspoređujemo u Europskoj uniji, s jednom Njemačkom, već 12 država s kojima smo konkurentni.”
Najvažniji alat uspjeha je dijalog, poručio je Majetić. HUP je taj koji državi pokušava pokazati gdje smo u Europskoj uniji. “A lošiji smo i od Bugarske, Češke…. a to znači da vrijeme nije na našoj strani. Naime, promjene su, u odnosu na promjene koje rade zemlje novije Europe, prespore. Upravo stoga mi smo najmanje konkurentna zemlja u EU“, upozorio je Davor Majetić.
Jedan od velikih problema Hrvatske i njenih poslodavaca, upozorio je Majetić, nedostatak je radne snage. U najkritičnijem području su i mirovine, koje su male i koje ne omogućavaju normalan život, mišljenja je Davor Majetića.
Majetić je upozorio kako nezaposleni Hrvati uopće ne žele raditi
Ono što stvorimo, država od toga uzme čak 47%, što je najviše od svih drugih država. Primjerice, jedna Irska sudjeluje u BDP- s 30%.,naveo je Majetić.
Ono najspurdnije, što je naveo Davor Majetić, je da oko 200 tisuća nezaposlenih ljudi u Hrvatskoj uopće nije zainteresirano za bilo kakav posao. Drugim riječima uopće ne izlaze na tržište rada. Pitanje je kako ih zainteresirati, zapitao se Majetić.
Majetić je tu detektirao i problem sindikata, koji žele veće plaće i veća prava. Ono što je ipak dobro je što mi školujmo mlade, ali je loše što imamo jako malo visoko obrazovanih ljudi, istaknuo je kao dodatni problem Majetić. Primjerice, mi imamo puno mladih ljudi sa završenom gimnazijom, koji su umjesto na fakultet otišli na tržište rada, rekao je Majetić, ukazavši i na to da 1,25 umirovljenik ide na jednog radnika. Znači, svaki radnik ima svog umirovljenika, kojeg financira. I to je, već dugo vremena veliki problem Hrvatske. Tu bi trebao biti dijalog države, sindikata i poslodavaca, kako bi se mirovinska reforma obavila na pravi način i osigurala održivost mirovinskog fonda, upozorio je Davor Majetić.
Svijet neće čekati. Mi smo jedno globalno selo i ako nastavimo ovim tempom gubiti ćemo i radna mjesta i poduzeća i radnike. HUP upravo o ovome razgovara s Vladom pokušavajući stvoriti koncenzus razgovora o samim problemima, a ne politici, završio je svoje izlaganje Majetić.
Poduzetništvo i lokalni razvoj
Hrvatska je ušla u proces transformacije 90-te, kao treća najbogatija zemlja u EU, a danas smo treća najsiromašnija zemlja. “Uvijek je zgodno okriviti državu, rekao je u svom izlaganju Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta, dodavši da država snosi dio krivnje.“
Mačkić je također nazvao hrvatsku demokraciju defektom. “Hrvatska država je velika i neefikasna država i podložna interesnim skupinama, sindikatima, udrugama poslodavaca, poljoprivrednika i slično. Ono što nas realativno spašava, a to znaju svi koji su zaposleni u državnom sektoru, je PDV od turizma“, rekao je Mačkić.
Kao primaran fokus svih redova u Hrvatskoj, upozorio je Mačkić, je uspjeh temeljen, ne na svojim sposobnostima i radu, već poznavanjem onih koji donose odluke i koji su važni za uspjeh.
Kriviti ljude što tako rade je isto kao kriviti ljude što su uzeli braniteljske mirovine, rekao je Mačkić i dodao, kako mi o tome možemo misliti što god hoćemo, ali svatko gleda profit i egzistenciju, što je i logično.
Kronizam i familijarizam
“Produktivnost je uvijek stvar konkurentnosti. U Hrvatskoj je prisutan klijentelizam i familijarizam, koji se najviše ističe prilikom zapošljavanja. Tako, umjesto da dobitak posla bude uvjetovan ulaganjem u školovanje, znanja i trud, mi ništa nismo naučili iz prošlosti i posao se dobiva isključivo vezama“, ukazao je na ovaj veliki proble Mačkić, napomenuvši kako on ruši Hrvatsku u svakom pogledu.
U jednom trenutku u Hrvatskoj se dogodio izvoz veći od uvoza, ali to se nije ponovilo od 1993. Interesne skupine u našem društvu nisu odradile ono što su trebale, tražiti od vlade da im pokaže kako se troši novac iz proračuna. I tu je problem, napomenuo je Mačkić.
Poručujuči da, ako se slažemo kako nešto nije dobro, trebamo se složiti i da to treba popraviti, završio je u svjetlijem tonu svoje izlaganje Velibor Mačkić.
Poduzetništvo u individualnoj poljoprivredi
Najvažnije je da u ovom dijelu država poduzima nešto dugoročno, rekao je Vlado Puljiz u svom izlaganju o poduzetništvu u poljoprivredi.
Kako bi prikazao priču o poljoprivredi u Hrvatskoj Puljiz je ispričao anegdotu s talijanskim turistom, koji je posjetio Modro jezero u Imotskom. Diveći se kraju, Talijan je rekao kako je velika šteta što je veliki dio miniran. A to je mislio zbog neobrađenosti zemlje, rekao je Puljiz, ukazujući i na Slavoniju koja nije obrađena, kao ni veliki dio ostatka poljoprivredne zemlje u ruralnim krajevima.
“Ovdje je središte ruralnog razvoja i tu morate imati osnovni fokus na žitarice koje daju konkurentnost. Poduzetništvo je individualano, ali država treba pomoći onima koji žele otvoriti OPG-ove“, rekao je Puljiz u svom izlaganju i naglasio, “Ne mora to biti vlasništvo, ali treba omogućiti razvoj poljoprivrede. Treba biti svjestan da seljak hrani građane, što je primjerice normalno shvaćanje u Francuskoj. Mi to nemamo i zbog toga propada Slavonija, zaključio je Puljiz.
Upravljanje zaštićenim područjima
Ono što često zaboravljamo je, kako je Hrvatska druga po redu zemlja po pitanju prirode u EU, rekao je Marko Pečarević prigodom svog izlaganja. “Mi smo potpisali dokument EU u kojem se obvezujemo čuvati zaštićene vrste. Hrvatska ima razne nacionalne parkove, no i tu je produžena ruka neučinkovitosti, kao i na svim područjima Hrvatske. Tako se taj dio novca troši na druge stvari,” kazao je Pečarević.
Javne ustanove mogle bi bolje koristiti lokalno stanovništvo, koje bi trebalo održavati svoja polja, a sve u cilju održavanja raznih staništa i zaštićenih biljaka i životinja, prenio je iskustvo nekih drugih država Pečarević. “Poticanjem lokalnog stanovništva uz smanjenje raznih barijera, čini sretne i zadovoljne lokalne stanovnike, ali i čini pozitivan učinak institucija, zaključio je svoje predavanje Marko Pečarević.
Otočka perspektiva lokalnog razvoja
Jedna od tema panel predavanja bili su i otoci, odnosno problematika vezana za život na otocima, o čemu je govorio Zoran Radman. Imamo preko 1200 otoka, a samo 50 naseljenih. Država se zaklinje u posebnost otočkog razvoja, no nema puno brige o otocima, naglasio je Zoran Radman
“Život na otoku je uvijek ovisan o povezanosti, a život je puno skuplji i nesigurniji. Svaka kriza utječe na život na otoku“, ukazao je na problem otočana Radman, naglasivši pri tom kako je najveći problem otoka depopulacija. “A to se trenutno čini nepopravljivo”, rekao je Radman. Veliki problem otoka i otočana je veliki priliv gostiju, koje treba prihvatiti u ljetnim mjesecima, kao i opustošenost otoka tijekom zime, zaključio je Zoran Radman.
Ekološke blagodati Sinja – šetnica Cetina
“Rijeka Cetina je privukla i Marmonta. Zapravo bi bilo dobro reći da nećemo prodavati imovinu svoje djece. Želim zapravo reći da ćemo ostati ovdje“, započeo je svoje izlaganje Vlatko Bandalo.
“Imamo prostor na Kukuzovcu, gdje možemo napraviti 500 do 1000 stanova gdje će moći živjeti mladi, koji onda neće iseljavati. Splitski političari bi se trebali sramiti da Split i Sinj nisu kvalitetno povezani cestom,” poručio je Bandalo.
“Dobri duh mudrosti uvijek dolazi s istoka, a tako je i u cetinskom kraju. Bi li trebalo na ovom polju saditi marihuanu? Ja misim da bi“, rekao Bandalo. “Sinj je razvio bred alke, bred konja. Ispod nas je muzej, a mi ne možemo turista povesti ispred muzeja kočijom do Cetine. Naš hipodrom, koji je nekada bio zračna luka Split, je mjesto koje se treba razvijati. Predlažem da iskoristimo ovu ljepotu Cetine i da uz nju izgradimo staze kojima će prolaziti kočije u kojima će se voziti turisti. Ili jahati ili voziti bicikl ili jednostavno šetati.”, predložio je Bandalo.
“Staze moraju biti prohodne, a ne obrasle. Promet koji dolazi s istoka usmjeren je autocesti. Sagradio bih i golf teren, za kojeg u tom predivnom prostoru ima mjesta. Time bi zaokružili ovaj prostor, u koji bi se iz zagušenog Splita turizam prelio preko brda. Prostor Cetine treba biti prednost.” iznio je svoje zamisli Bandalo.
“Zato treba mijenjati prostorne planove, kako bi prišli svojoj rijeci, koja je takva kakva jeste. Ne trebamo kukati, ja ću svom Gradskom vijeću poslati upit kako možemo ovaj kraj učiniti po mjeri čovjeka, zaboraviti ono što nas sputava“, zaključio je Vlatko Bandalo.
Mladi i europske vrijednosti
Bila je to tema nastavka predavanja na kojima su predavači bili Ivo Josipović, Vlasta Ilišin, Jakov Žižić, Dora Kršul, Mateja Čehulić, te Valentina Petrović.
Sipozij “Tripalovi dani” donio je puno detektiranja problema, koji su pokazali da još uvijek nismo ni blizu pravog puta. Problema je puno, kako su izložili predavači, no pitanje je tko, kako i kada će te iste probleme riješiti. Čitajući o Miku Tripalu, čini se da je on ipak bio čovjek skloniji davanju rješenja problema, već ukazivanju na njih.
