Pijani 30-godišnjak verbalno se iživljavao na vozaču i putnicima
Jutros u šest sati većina ljudi išla je na posao, no jedan muškarac nije mislio na posao, on je već u tu ranu uru bio pijan i vrijeđao putnike i vozača na Prometovoj liniji 32. Ovakvo ponašanje putnika u alkoholiziranom, ali i trijeznom stanju sve je učestalije, pa je očito krajnje vrijeme da se poduzmu mjere koje će to spriječiti, ali isto tako i da se zapitamo zašto se to događa.
U posljednje dvije godine dogodilo se 57 napada, od čega 18 fizičkih napada na vozače i 39 verbalnih. U Prometu smo saznali da su ovi verbalni zapravo teži i da se većina njih i ne prijavi. Upravo verbalni napadi utječu i na vozača, ali i na putnike. Za sada, kažu u Prometu, vozači ne odlaze zbog uvjeta u kojima voze putnike, ali da ipak ne bi došlo do toga, uvesti će se psihološka pomoć za napadnute vozače, a novi vozači će morati proći testiranje kako bi se vidjela njihova reakcija u ovakvim situacijama. Ono što u ipak Prometu kažu je da vozači idu na posao s grčem u želudcu, jer doslovno ne znaju što mogu očekivati u tekućem danu.
Uprava Prometa je objavila da osuđuje napade, te će u cilju prevencije istih poduzeti sve moguće mjere. Za sada su u 70 autobusa antivandalske kabine, a svi novi autobusi također će biti opremljeni takvim kabinama. U autobusima će u sklopu projekta Ticketing biti postavljene i kamere.
Što je to što dovodi do ovakvog ponašanja putnika, veliko je pitanje. U prometu se pozivaju na mediteranski temperament, no ovakvo ponašanje sigurno nije samo uzrokovano temperamentom. Možemo i trebamo stati na stranu vozača, jer nitko nije zaslužio da ga se napada samo zato jer radi svoj posao. No, nemojmo zaboraviti činjenicu da živimo u vrlo nesigurnim vremenima, gdje je veliki broj ljudi nezaposlen, mnogi nemaju novca da plate svoje režije, da daju djetetu za marendu, a da ne govorimo o onima koji uredno dolaze na posao i ne primaju plaću. Trebalo bi svakako razmisliti koliko ima utjecaja i stanje u državi, koje je sigurno teže u Splitsko-dalmatinskoj županiji, već u metropoli. Možemo raditi prevenciju specijalnim kabinama, kaznama i psihološkom pomoći, no prvenstveno se treba promijeniti ekonomska situacija u državi.
