Tko je, zašto i kada prodao Inu?
Podsjetimo se, prije par dana bivši državni tajnik u Sanaderovoj Vladi, Igor Lučić , na ponovljenom suđenju bivšem premijeru Sanaderu i još uvijek nedostupnom čelniku MOL-a Zsoltu Hernandiju na Županijskom sudu, ostao je pri svom iskazu da je Sanader upoznao članove Vlade i članove predsjedništva HDZ-a s izmjenama ugovora između Ine i MOL-a. Lučić je rekao da je bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec izvještavao o navedenim izmjenama ugovora članove užeg kabineta. Spomenuo je tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, bivšu ministricu Marinu Matulović Dropulić, tadašnjeg ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, za koje je ustvrdio da su sudjelovali u raspravama,. Napomenuo je i da su tijekom rasprava o izdvajanju nerentabilnog plinskog poslovanja bili i predstavnici tvrke Plinacro. Potvrdio je i da je tadašnji premijer Sanader u više navrata ponovio da Hrvatska u Ini treba biti kao da ima 70% dionica, iako je njen dionički udio pao ispod 50%. Lučić je čak ponovno rekao i da je Polančec održao prezentaciju promjene dioničkog ugovora i koalicijskim partnerima.
Svi su znali i šutjeli
Prema svemu sudeći, svi su znali, nitko se nije bunio i držali su se one narodne “pametniji šuti”. Sanader se povukao s mjesta premijera, uz silna nagađanja razloga tome, no stvarni razlog i danas je obavijen velom tajne. No, nakon što je odlučio vratiti se, razočaran jer mu Jadranka Kosor, koju je izabrao za svoju nasljednicu, nije dozvolila da on odlučuje, a ona potpisuje, pukle su sve afere, pa tako i afera Ina – MOL.
Dolaskom premijera Andreja Plenkovića, povjerovali smo obećanju da će otkupiti MOL-ove dionice Ine i vratiti Inu u hrvatsko vlasništvo. No, umjesto obećane kupovine dionica, u Saboru je po hitnom postupku izglasan Zakon o privatizaciji Ine, koji MOL-u daje prostor za preuzimanje više od 50% dionica.
Je li priča o Ini završila izglasavanjem Zakona o privatizaciji po hitnom postupku?
Priča o Ini možda je završila u Saboru prije par dana, kada su vladajući stavili na dnevni red hitno izglasavanje Zakona o privatizaciji i izazvali doslovno buru među oporbenim vijećnicima. Bilo je tu i vike i vrijeđanja, ali i pjesme. Mostov zastupnik Bulj iskoristio je ovu priliku da zapjeva “Ustani Bane, Hrvatska te zove”, no, sve to Inu nije spasilo.
Mostov Ante Čikotić poslao nam je priopćenje u kojem navodi:” Prije bilo kakve nacionalne energetske strategije, usvajanjem plana poslovanja Ine, Vlada RH pristaje na zatvaranje Rafinerije u Sisku, uključuje Inu, tj. Mol u suvlasništvo Petrokemije, a Janafu će prespajanjem naftovoda riješiti zbrinjavanje “sisačke nafte” i time zatvoriti rafineriju u Sisku.
U ovaj zakon VRH kao zaslađivač brige o nacionalnom energetskom sektoru ubacuje dva predstavnika Republike Hrvatske, koji će prisustvovati sjednicama Uprave društva, bez prava glasa! Nečuveno i ponižavajuće.” Čikotić također napominje: “Konačno, VRH ovo radi u HITNOJ proceduri tobože štiteći se od Suda EU, iako bi trebali znati da se sprema Direktiva EU o energetskim kompanijama od nacionalnog interesa. Naravno, krajni cilj ove cijele operacije je oslobađanje Sanadera i Hernadija od bilo kakvih koruptivnih optužbi, jer sada će po ovim izmjenama i dopunama umjesto Ugovora ili umjesto čvrste zakonske odredbe – glavno biti „mišljenje nadležnog ministra“.
Činjenica je, da je HDZ kao opravdanje hitnog postupka donošenja navedenog Zakona naveo da je Europska komisija pokrenula postupak zbog povrede prava EU-a u skladu s člankom 258 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te donijela odluku o podnošenju tužbe sudu EU u srpnju 2017. godine. Ali, činjenica je i da su prethodne Vlade donijele odluku da se sa zakonskim izmjenama neće ići dok se ne dovrši sudski postupak bivšem premijeru Ivi Sanaderu zbog predaje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u, a on je upravo nakon nekoliko odgoda krenuo ispočetka. A kazneni postupak protiv bivšeg premijera Sanadera ovim novim Zakonom neće biti ukinut, potvrdio nam je izvor sa suda.
Početak priče o Ini nije započeo sa Sanaderom
Početak priče o Ini započeo je zapravo bijegom i ubojstvom prvog zviždača Stjepana Đurekovića, koji je bio direktor marketinga u Ini. Nakon oca, Udba je likvidirala i njegovog sina Damira. Očito je Đureković zbrojio dva i dva i ubrzo shvatio da je to što zna vrlo opasna situacija. Pobjegao je u Njemačku, no nije pobjegao od svojih krvnika, koji nisu htjeli dozvoliti ni da progovori njegov sin Damir.
No, progovorila je Vesna Balenović, koja za sebe kaže da je preživjeli Stjepan Đureković.
Vesna Balenović došla je u Zagreb iz Splita i zaposlila se u Ini. Kako mi je rekla u podužem intervjuu, bila je dovoljno kompetentna u svom poslu, te radila uštede gdje god je našla prostora. Ina je u to vrijeme imala 16.000 djelatnika. Upravo stoga 1999. ekspresno su je promovirali na mjesto do prvog čovjeka Ine. A prvi čovjek Ine tada je bio Tomislav Dragičević, zet Savke Dabčević Kučar, čija je leđa čuvao bivši predsjednik Stjepan Mesić. Drugi čovjek Ine bio je dr. Žarko Vrbanović. Ina je u to vrijeme bila doslovno gigant, u kojem su svi zaposleni dobro zarađivali, rekla je Balenović i dodala da je bila polaskana unaprjeđenjem na tako dobro radno mjesto. Svojim radom svakako je htjela i opravdati povjerenje. Upravo stoga, krenula je malo računati troškove vanjskih ponuđača prijevoza derivata. Naime, iako je Ina posjedovala svoje cisterne, kada bi napunili kapacitete, davali su natječaj za vanjske ponuđače. I tu si je gospođa Balenović dala truda da provjeri koliku cifru daje Ina tim ugovornim prijevoznicima. Ustanovila je da na te ugovore u godinu dana ode oko sto šezdeset milijuna kuna. Kako je rekla, tada je komisiji dala prijedlog da se ukine natječaj za vanjske ponuđače i na leasing kupe cisterne, koje će u 7 godina biti isplaćene. No, nikome to nije odgovaralo, objasnila je Vesna Balenović. Naime, prema njenim riječima Tomislav Dragičević je tada u svom trezoru imao 37 posebnih ugovora, te se već znalo tko će proći na natječaju.
Balenović je tada shvatila da se krade na sve strane. Da kradu i ugovorni, ali i Inini vozači i to, po njenoj računici, sto tisuća maraka mjesečno, a pronašla je da se plaća i preko računa u Londonu, što joj je bio znak da je vrijeme za prijavu i to prema hijerarhijskom redu. No, iako je krenula od svojih pretpostavljenih, pa dalje do Slavka Linića, Stipe Mesića, očekujući da će netko reagirati, kaže da je ostala zapanjena kada je shvatila da oni zapravo štite jedni druge. Vesna Balenović pokušala je i na Državnom odvjetništvu, no sve je urodilo samo brojnim privatnim tužbama protiv nje, tako da je, kako kaže, obišla sud uzduž i poprijeko, upoznala svaku stepenicu i klupu, izgubila zajedno s obitelji kompletnu imovinu i cijelo to vrijeme bojala se za život svoje obitelji, kao i vlastiti život. Vesna Balenović, zapravo je druga naša poznata zviždačica, koja je očekivala da će, kao u bajkama, pravda pobijediti, a ona ponovno svako jutro ići na posao u svoju Inu.
Tko je prvi prodao Inine dionice?
Otprilike u to vrijeme Ina je prodana. A Inu, te 2003 nije prodao Ivo Sanader, već Račan sa SDP-om i HNS-om. MOL je tada povoljno kupio 25% udjela plus jednu dionicu, a da se pri tome u cijenu nisu uračunali izvori u Siriji. Mađari su tada postali dioničari Ine za samo 505 milijuna dolara.
Razlozi prodaje
O razlozima prodaje Račan je tada rekao da ih nema, ali da hoće nešto naučiti od stručnjaka sa zapada.
Je li pravi razlog bio nedostatak novaca u proračunu ili nešto drugo, ali zasigurno nije bilo potrebno prodavati dionice Ine da bi se učilo od zapadnih stručnjaka. Tada je ministar gospodarstva bio Ljubo Jurčić, koji je s predsjednikom Uprave MOL-a Hernandijem, osim ugovora o kupoprodaji dionica Ine, potpisao i dioničarski ugovor, po kome je Ina imala sedam članova i to pet s hrvatske strane i dva od strane MOL-a. Glasno se govorilo da je udio Ine prodan netransparentno.
Dionice Ine idu dalje u prodaju
Kako je rupu u proračunu najlakše zakrpati prodajom, dionice Ine išle su na javnu ponudu, gdje je 44.000 građana kupilo dionice po cijeni od 1690 kuna za dionicu, kako piše index.hr, što je za 50% veća cijena dionice od one koju je 2003. plaćao MOL. Godinu dana poslije zaposlenici Ine kupili su nešto manje od 7% ukupnog broja dionica Ine.
2008. godine MOL je od Fonda hrvatskih branitelja kupio 7 posto dionica, odnosno sve dionice koje je Fond posjedovao i postao najveći dioničar Ine sa 47,15% vlasništva dionica. Već tada se promijenio omjer broja članova Nadzornog odbora Ine, koji danas, 2019. godine ide potpuno u prilog MOL-u.
Iako bi članak bio zaista predug kada bi išli s cijelom kronologijom kupovine i prodaje dionica Ine, činjenica je da je MOL od početka pokazao namjeru da bude većinski vlasnik Ine i da ima upravljačka prava. To je danas MOL i ostvario, a Hrvatska zauvijek izgubila poduzeće od strateške, ali i socijalne važnosti.
Na pitanje Vesni Balenović kako komentira današnje stanje vlasništva Ine i upravljačkih prava u njoj, rekla je da joj je draže da su Inu dobii Mađari, već korumpirani Hrvati. “I Inu nije prodao Sanader, već Račan i HNS”, dodala je Balenović.
Žalosno, ali koliko god se busali u prsa i zaklinjali u domoljublje u Hrvatskoj je ipak na prvom mjestu vlastiti, odnosno privatni račun, koji treba napuniti, ne samo za sebe, već i za sedam pokoljenja koje će doći.
Ostaje nam na kraju još pitanje što je sljedeće na redu za prodaju.
