Stanovnici čak 12 sela u Međimurju žive već godinama u strahu od Roma pojedinaca, čemu se prosvjedom u subotu pokušalo stati na kraj
Još 2018. godine novinari Globusa otišli su u 12 sela u Međimurju, kako bi se na licu mjesta uvjerili zašto i Hrvati i Romi doslovno drhte od straha od grupice Roma, koja sije strah.
U Međimurju su oko deset tisuća stanovnika Romi, od kojih je trećina nezaposlena.Većina njih ima prosječno i po šestero djece, koja im preko dječijeg doplatka omogućuje solidnu egzistenciju. Ono što je veliki problem romske zajednice, ne samo u Međimurju, već i u cijeloj Hrvatskoj, je vrlo mali broj Roma i Romkinja, koji završavaju srednju školu. Čak i u Zagrebu, gdje Romi žive u nekoliko kvartova, nije neobično da se već sa 12 godina žene i udaju. Naime, roditelji im pronađu ženu još u pelenama, i to dogovorom, koji je i financijske prirode, a dogovor se nerijetko realizira već tako rano.
Dio Roma najviše problema radi u Međimurju
Iako se Romi u velikom broju bave prošnjom, te konkretno u Zagrebu na križanju Heinzelove i Vukovarske romska djeca kucaju na prozor automobila, koji stoje na semaforu, najviše problema, jedan mali dio njih, pravi upravo u Međimurju.
Tako su, primjerice, novinari Globusa na terenu u Međimurju dobili priče kao iz filmova. Jednu od takvih, životnih priča, ispričala im je prodavačica iz sela Držimurec, nedaleko od Male Subotice:
“Prošli ponedjeljak je u dućan ušao dječak od 12 ili 13 godina, prišao pultu i tražio me 50 kuna, a kada sam odbila, rekao je da mu dam 20. Kako mu nisam dala, počeo je vikati da će doći s pištoljem. I evo ga za 20 minuta, uperio pištolj preko stakla i govori da će me ustrijeliti. Pozelenila sam od straha.”
U selu, koji mještani održavaju, te svaka kuća ima svježu fasadu, a dvorišta pokošenu travu, najbliži je dućan mješovite robe romskom naselju Piškorovec iz kojeg dolazi 80 posto kupaca. Najviše posla, naravno imaju kada na račune sjedne dječji doplatak, a roba koja u velikim količinama odlazi iz dućana je pivo i žestoko piće.
Nakon što se u nekoliko dana potroši novac, ispričale su novinarima Globusa prodavačice, koje su zbog straha željele ostati anonimne, pojedinci Romi tada upadaju mještanima u dvorišta, beru povrće iz vrtova, kradu kokoši, a zimi i drva za ogrjev. Malo koje domaćinstvo u blizini nekog od 12 međimurskih romskih naselja nije imalo takvo neugodno iskustvo.
Prosvjed u Međimurju
Zar je onda čudno da su se stanovnici Međimurja organizirali i krenuli u prosvjed, kojim su u subotu, 01. lipnja poručili “Ne želimo biti građani drugog reda.” S prosvjeda je poručeno da građani žele normalan život, a da bi do toga došlo, prozvano je sijaset institucija. Skup nije bio usmjeren na podjelu na Hrvate i Rome. “Mi se dijelimo na razbojnike i časne ljude“, jedna je od poruka s jučerašnjeg skupa, kojem je prethodila svađa saborskih zastupnika Zekanovića i Kajtazija.
Sukob Zekanovića i Kajtazija
Sukob navedenih saborskih zastupnika i to u prostorijama Hrvatskog sabora, završio je kao u nekoj komediji, gdje je saborski zastupnik Hrvoje Zekanović prozvao saborskog zastupnika romske nacionalne manjine Veljka Kajtazija, optuživši ga da mu je ukrao kišobran. Verbalni obračun, u koji se uključila i Kajtazijeva suradnica, završio je tako što je upravo ona naglasila kako su oni Romi, a Zekanović Cigan.
Što zapravo znači naziv Cigan ili Ciganin?
Uobičajeni naziv za Rome (rom ili manuš = čovjek) je Ciganin koji je porijeklom iz grčkog ‘Athinganos’, otuda ona ulazi u europske jezike u raznim varijantama. Nijemci su iskovali ime Zigeuner (izg. Cigajner; Cigojner); mađarski: Cigány; Litvanski: Cigonas; talijanski Zingaro; arbanaški: Cingi. Porijeklo ciganskog imena tražilo se i kod indijskog plemena Čangar, gdje bi možda mogla biti i njihova prapostojbina. Romi sebe na svom jeziku nazivaju Romima, dok ih pripadnici drugih naroda vrlo često, iz poruge, nazivaju Ciganima. Sami Romi nikada nisu koristili taj naziv za svoj narod.
Romi su jedini narod na svijetu, za koji se barem u Hrvatskoj zahtijeva, da ih se naziva imenom kojim oni zovu sami sebe. U posljednje vrijeme u nekim krugovima se postavlja pitanje ispravnosti korištenja imena “Cigan”, “Ciganin” i “Cigani”. (izvor Wikipedia)
Način života romskog naroda
Činjenica jeste da Romi imaju svoj način života, koji se uvelike razlikuje od načina života drugih naroda. Naime, iako moramo istaknuti da danas imamo Rome i Romkinje, koji završavaju srednjoškolsko, pa i fakultetsko obrazovanje, i oni sami priznaju da su takvi Romi u manjini. Problem je i što se zbog straha od diskriminacije, obrazovani Romi i Romkinje vrlo rijetko deklariraju Romima. Većina Roma, ako radi, bavi se skupljanjem starog željeza i otpada, a način života jasno se ocrtava u Međimurju, kao i primjerice dijelu Folnegovićevog naselja u Zagrebu, gdje ih živi veliki broj.
Kako su nekada živjeli Romi u Hrvatskoj
Romi su ljudi koji su nekada živjeli boemski, a dio njih su bili Čergari, što znači da su živjeli pod šatorima, a mjesto ih doslovno nije držalo. Često se događalo da su vodili medvjeda na lancu po selima, gdje su se najčešće okupljala djeca kako bi vidjela “kako medo pleše“, za što su njihovi roditelji plaćali.
Živjeli su opušteno, bez stresa, a briga o djeci razlikovala se od brige hrvatskog naroda za svoju djecu. Naime, Romi su imali puno djece, koju su “čeličili” dozvoljavajući im kupanje i u hladnoj vodi, pa čak i kupajući bebu u hladnoj vodi. Živjeli su motom ili neka se očeliči ili umre. A ako umre roditi ćemo slijedeće. Najviše se u njihovim nastambama slavilo, pjevalo i plesalo. Tako i danas, Romska svadba traje po devet dana, za kojih se uredno pleše i veseli, bez umora.
Iskustvo autorice teksta
Kao autorica ovog članka, rado bih ispričala i svoj osobni kontak s romskim narodom, a koji inače volim navesti kao razlog bavljenja ovim poslom. Naime, susret se dogodio kada sam imala malo više od godinu dana i to u šinobusu (vrsti vlaka, koji je davnih godina vozio) gdje su Romi sjedili na ovećem prostoru blizu vrata. Sjedili su u krugu i jeli makovnjaču i kruh. Kako su moji roditelji, s kojima sam putovala, bili zauzeti razgovorom, te me ispustili iz vida, otišla sam do stare Romkinje, koja je dijelila svojima navedenu hranu. Kada me ugladala, kako netremice gledam u nju, rekla mi je da sjednem među njih, što sam i učinila, i pružila mi koricu makovnjače. Sjedila sam među njima i slatko jela svoju koricu, dok majka nije vidjela i povikala da isti tren bacim to što jedem i maknem se od Roma. Stara Romkinja se nije uvrijedila, samo je mirno pogledala moju majku i rekla joj: “Ništa joj neće biti, samo će znati dobro pričati”. Je li imala moć da “vidi” budućnost, što je karakteristika Roma ili je zaista “kriva” korica makovnjače, no stara Romkinja ostala je urezana u moje sjećanje. I upravo moje iskustvo omogućilo mi je da me taj narod, koji teško prihvaća druge, i danas bez problema prihvati.
Rješenje za integraciju Roma
Romi su samo dijelom integrirani, a zbog svoje povijesti i načina života nemoguće ih je u potpunosti integrirati. No, ono što mi možemo je prihvatiti njihovu kulturu, a da bi to mogli prvo je trebamo upoznati.
A ostalo mogu učiniti jedino oni sami. Naime, njihov predstavnik Kajtazi puno bi više pomogao, kada se ne bi borio protiv prosvjeda u Međimurju, već kada bi više inzistirao na edukaciji svog naroda, pa makar ona ponekad iziskivala i kažnjavanje onih koji ne poštuju tuđu imovinu i pravo na mir. Nadajmo se da će i jedna i druga strana shvatiti kako je potrebna suradnja i s jedne i druge strane, a posebice onih koji su iskočili iz uobičajenog načina romskog života i obrazovali se.
