Premijerka Jacinda Ardem postavila je nove standarde u javnom tretiranju terorista
U svom prvom obraćanju u nacionalnom Parlamentu, nakon terorističkog napada u Christchurchu, koji se dogodio u petak, premijerka Jacinda Ardern, nakon što je odala počast muslimanskoj zajednici obećala je i da će počinitelju uskratiti publicitet za kojim žudi.
Novi Zeland je na ovaj način postavio nove standarde u tretiranju i žrtava terorističkog napada, ali i samog terorista.
Osim suosjećanja i konkretna pomoć žrtvama napada i njihovim obiteljima
Premijerka je rekla: “Mi ne možemo znati vašu tugu, ali možemo biti uz vas na svakom koraku. Možemo. I hoćemo, okružit ćemo vas arohom (maorska riječ za suosjećanje) i manaakitangom (pažnjom) i svime što nas čini nama.” I tu nije stala samo na riječima, naglasila je konretne mjere za pomoć: “Radimo na pružanju skrbi o mentalnom zdravlju i socijalnoj podršci.” (izvor Index.hr)
Premijerka je zahvalila svim službama, koje su sudjelovale u spašavanju žrtava terorističkog napada
“Šest minuta nakon što je poziv na 111 upozorio policiju na pucnjavu u džamiji Al-Noor policija je bila na licu mjesta. Samo uhićenje billo je ništa drugo do čin hrabrosti. Dvojica policajaca zabila su se u vozilo iz kojeg je počinitelj i dalje pucao. Otvorili su vrata njegovog auta, u kojem je bio eksploziv, te su ga izvukli van.” Premijerka je ovim riječima odala priznanje policajcima.
Kad budem govorila o njemu, bit će bezimen.
“I sve vas ostale molim da govorite o imenima onih koje smo izgubili, a ne o imenu onog koji nam ih je oduzeo.
Možda je tražio da bude poznat i ozloglašen, ali mi na Novom Zelandu nećemo mu dati ništa od toga. Čak ni njegovo ime.
Također ćemo preispitati i ulogu društvenih medija u ovom slučaju i korake koje možemo poduzeti, uključujući i one na međunarodnoj razini, zajedno s našim partnerima.” ovo su riječi premijerke Jacinde Ardern koja je postavila nove standarde u pogledu na sam čin terorističkog napada i na napadača. Također, je pokazala svjetskim medijima da je uporno prikazivanje napadača i ponavljanje njegovog imena, zapravo ispunjavanje njegovih želja za pozornošću.
Premijerka je na Twitteru oštro osudila napad u Christchurchu
Značenje terorističkog napada
Terorizam je općenito prepoznat kao nasilje ili prijetnja nasiljem nad civilnim pučanstvom, kako bi se postigao politički, vjerski ili ideološki cilj zastrašivanjem i prijetnjom po psihofizički integritet pojedinca.
Cilj nasilja razlikuje se od cilja na koji treba usmjeriti pozornost. Dok je za većinu kaznenih dijela karakterističan odnos počinitelj-žrtva, terorizam dimenzionira relacija počinitelj-žrtva-publika. Terorizam nosi sa sobom značajan psihološki učinak na građane napadnute države, ali i Vlast u toj državi. Napadaču je cilj u javnosti izazvati osjećaj straha i ugroženosti, a bez mogućnosti utjecaja na vlastitu sigurnost, istodobno se trudeći izazvati medijsku pozornost. Terorističke organizacije se zapravo trude pokazati da države, koje su objekt napada, ne mogu zaštititi svoje građane ili da atentatom na određenu žrtvu javnost treba naučiti lekciju, čime se obično utječe na ostatak građana.
Zašto je dobro degradirati terorista?
Kada ljudi rade zlo, imaju potrebu da taj postupak promoviraju. I terorist na Novom Zelandu i terorist u tramvaju u Nizozemskoj i svi drugi teroristi imali su potrebu da njihov nasilni čin bude snimljen, da bude objavljen na YouTube ili drugim društvenim mrežama. A zapravo, važan je čin koji treba osuditi i kazniti, dok počinitelja, odnosno terorista treba doslovno degradirati. Iako ljudi imaju potrebu gledati snimke krvoprolića i one koji su ih napravili, time upravo zadovoljavamo potrebu terorista za pozornošću. Činjenica jeste da naš mozak prvo funkcionira na ono loše, a ne na dobro. Na taj način je zapravo iskazana potreba čovjeka za preživljavanjem. Informirajući se o onom što se događa loše, imamo osjećaj da možemo kontrolirati događaje i zaštiti sebe i svoje najbliže. No, istina je i da ljudi imaju potrebu, kod ovakvih terorističkih napada, usmjeriti mržnju na određenu osobu. Tu im pomaže objavljivanje imena i lika terorističkog napadača. No,mržnja je dvosjekli mač. Ona se širi poput vatre na buri noseći sa sobom nove napade i novu mržnju. Također, ne treba zaboraviti ni da među onima koji gledaju vijesti, čitaju novine ili portale, prate društvene mreže, ima potencijalnih terorističkih napadača, koji upravo žele pozornost.
Zato bi bilo dobro da postupak Novog Zelanda bude početak novog odnosa prema terorističkim napadima i napadačima. Osuditi čin, kazniti ga, ali mu ne dati pozornosti više od neophodnog.
