Mihael (Mijo) Galijot: na putu od Splita do Vukovara

Hrvatski branitelj i dragovoljac Mihael (Mijo) Galijot hodočastio je od Splita do Vukovara, te je pješice prošao 650 kilometara.

Hrvatski branitelj, dragovoljac i umirovljeni veteran 4. Gardijske brigade, po činu narednik Mihael (Mijo) Galijot svoj put od Splita do Vukovara započeo je 1. studenog.

Put je započeo ispred kapelice Sv. Križa na Dračevcu, gdje se nalaze slike, imena i prezimena svih poginulih veterana 4. Gardijske brigade. Mihaela Galijota zatekli smo na samom ulazu u Memorijalno groblje u Vukovaru.

Gospodine Mihael zašto ste se odlučili na ovako veliki put?

Na ovaj put sam krenuo u znak sjećanja na sve poginule u Domovinskom ratu.

Koliko često idete na hodočašće od Splita do Vukovara?

Prvi put sam krenuo od Splita do Vukovara 2016. godine, a drugi put sada 2019. godine. Kada mi Gospodin uputi poziv ja samo krenem. Ne razmišljam puno.

Kakvi su Vas dojmovi obuzimali tijekom putovanja?

Na početku putovanja, moram priznati, bilo je teško. Imao sam upalu mišića. Kako je vrijeme odmicalo, zapravo mi je bilo sve lakše.

Jeste li imali neke probleme tijekom puta? Jeste li vidjeli migrante negdje na putu?

Nisam imao nikakve probleme. Policajci bi me znali zaustaviti i tražiti isprave. Bilo im je neobično zašto putujem sam. Najteže mi je bilo od Gline do Dvora na Uni. Prolazio sam sam i nisam susretao nikoga.

Što vas je posebno dirnulo u ovih 650 kilometara?

Kada sam prolazio kroz grad Zrin vidio sam kako je na jednom mjestu tijekom Domovinskog rata ubijeno dijete od 15 dana. Zamislite da neko ubije bebu od 15 dana! Zapitao sam se kakav je to monstrum trebao biti da dijete, koje tako malo, bespomoćno ubije tako krvnički. Još me je posebno dirnuo i spomenik u Gvozdanskom gdje su 41. godine zaklani Hrvati.

Kakvi su se osjećaji probudili u vama kada ste prolazili kroz Vinkovce s obzirom da su i oni na svojoj koži osjetili veliko zlo rata?

Osjećao sam mir. Prespavao sam kod jedne obitelji koja me je primila. Zajedno smo izmolili krunicu i u meni je prevladavao samo mir.

Kako se osjećate sada kad ste došli u Vukovar?

Polako se srce steže. Osjećaji će mi se sleći tek kad dođem na Memorijalno groblje i kada se poklonim palim borcima i civilima. Žalosno je da će danas najvažnije biti što su rekli političari, a ono pravo, izvorno vukovarsko stradanje neće baš doći do izražaja. Danas se sjećamo Vukovara i Škabrnje, no za dva dana će sve ponovno pasti u zaborav, kao da se ništa nije ni dogodilo. Tužno.

Zahvalili smo se Mihaelu Galijotu na intervjuu i dobroj volji što je odlučio podjeliti s nama svoje iskustvo sa 650 kilometara dugog puta.

Uistinu, Galijot je u pravu. Danas je naša pažnja uperena u Grad heroj, stradanja u Škabrnji, a već sutra naša rutina nas preuzima. Zaboravljamo težinu svakog života koji je pao pod neprijateljskom rukom. Svaku suzu majke koja je skliznula niz obraz dok je čekala sina da se vrati s ratišta. Zaboravljamo i naše branitelje, koji su stali na oltar Domovine, dali sve što su imali – život kako bi mi danas imali slobodnu i modernu Hrvatsku. I zato im hvala.

A kako se Mihael Galijot snalazio na putu pogledajte iz prve ruke u našoj fotogaleriji.