Trebamo li imati nultu toleranciju na neprikladan rječnik političara?
Zabrana mise na Bleiburgu potaknula je ponovno niske strasti kod naših političara, a umjesto da pričekaju i dobro promisle što reći, brže-bolje su svoje mišljenje stavili na društvene mreže.
Krešo Beljak je i inače poznat po tome da mu ulični jezik nije stran, a riječ sikter mu je očito ušla u uho kada je Vučić isto poručio Albancima i Janjevcima s Kosova. No, trebamo se zapitati što je Beljaku bilo na pameti kada je takvim rječnikom išao poslati poruku Ruži Tomašić? Na trenutak je zaboravio da je političar?
Da ne bi bilo zabune, riječ sikter često koriste Muslimani u BiH, a doslovno znači “marš”. Zaista možemo ostati bez riječi da jedan političar, koji je u Hrvatskom saboru, “maršuje” drugu političarku iz, kako navodi, “naše ponosne antifašističke Hrvatske“.
Ruža Tomašić odgovorila mu je u svojoj maniri, bez dlake na jeziku i objavila da je Beljak zapravo Slovenac. Beljaku je ovo drugi eksces na društvenim mrežama u samo dva dana, pa se tako dan prije ekscesa s Ružom Tomašić “zakačio” i s Vicom Vincetom John Batarelom.
Što reći na ovakav rječnik jednog političara? Čovjeka koji u Hrvatskom saboru predstavlja svoje birače? Čovjeka koji bi trebao biti primjer nama ostalima i našoj djeci? Krešo Beljak je zaboravio pravila komunikacije. Njegova komunikacija jasno pokazuje da iz kuće nije ponio odgoj, da misli da je fakin na kojeg se pale curice jer si dozvoljava da prostači, govori marš iz države koju očito doživljava kao svoje vlasništvo. Zaboravio je Beljak da Hrvatska nije njegova svojina, već je domovina svih Hrvata, a on nema pravo odlučivati tko će tu živjeti, a tko neće.
Ono što saborski zastupnik Beljak mora razumijeti je da, uz to što sramoti sebe, kao političar sramoti i Hrvatsku i sve nas Hrvate. Možda bi bilo najbolje da pod hitno ode na tečaj rješavanja mržnje, tečaj bontona i komunikacije. Ili jednostavno da promijeni zanimanje.
Ono što je još gore u cijeloj ovoj priči je da Beljakovo izražavanje koriste i neki drugi političari i to ne samo na društvenim mrežama, veći i u Hrvatskom saboru. Pitanje je trebamo li konačno postaviti nultu toleranciju na takvu komunikaciju naših političara.
Upravo takvi primjeri su: Grmoja koji je premijera Plenkovića nazvao “anemičnim“, nakon čega je gotovo došlo do tuče u saboru, iako Plenković tvrdi da je s dotičnim išao samo “popričati“. Tuča u Saboru je nešto nezamislivo i ne dolikuje jednoj demokratskoj državi koja je već 6 godina članica EU.
Valja napomenuti namjerno krivo izgovaranje prezimena zastupnika Pupovca, pa se tako nerijetko može čuti “Pupavac“, čime zastupnici zasigurno misle da su domišljati, te da ih nitko nije skužio.
Koliko smo nisko pali što se nedoličnog ponašanja i komunikacije političara tiče, pokazuje i potez službenog YouTube profila zastupnika Ivana Pernara, koji na ranije spomenutu stranicu objavljuje videe nazvane “Najžešće svađe u Hrvatskom saboru“, “Top svađe u Hrvatskom saboru” i na tome promovira svoj lik i djelo, čime nas, običan puk dovodi u situaciju gdje “Ne znamo je l’ bi se smijali ili plakali“. Još više žalosti naslovna slika donjeg videa u kojem iznad Pernara stoji tekst “HDZ LOPOVI“.
Valja napomenuti i primjer kad je za vrijeme sjednice sabora, zastupnik Jovanović zastupnika Zekanovića nazvao “budalom“, nakon što ga je Zekanović nazvao “Jugoslavenom“. Ovo je, naravno, samo jedan od uistinu mnogobrojnih primjera svađa i vrijeđanja koji su se dogodili za vrijeme sjednice Vlade, a kada bismo išli prikazati sve primjere, članak bi bio dovršen tek sljedeće godine.
U Saboru se gotovo svaki put mogu čuti riječi kao što su “mafija, lopovi, kriminalci” i slično. Zar naši zastupnici, koji bi trebali biti elokventni i obrazovani ljudi, ne znaju doprijeti do problematike i javnosti normalnim rječnikom u kojemu nema prostačenja i uvreda?
Valja postaviti samo jedno pitanje za naše cijenjene zastupnike. Što je s člankom 147 kaznenog zakona, koji se bavi uvredama?