Nakon što je izopćen iz Katoličke crkve i New Jerseya, Hadmels DeFrias sada djeci iz Dominikanske Republike predaje engleski jezik
Hadmels DeFrias (47) je 2004. godine osuđen na uvjetnu kaznu za seksualno zlostavljanje dva dječaka ispod dobi od 14 godina, koje se odvijalo 2001. i 2002. godine. 16 godina kasnije, djeci u Dominikanskoj Republici predaje engleski jezik.
Do njega je uspio doći američki NBC, koji je s njim i održao opširni intervju.
DeFrias inače predaje u privatnoj školi u Punta Cani, a kako je odmah naveo na početku “nisam više opasnost maloljetnicima,” nakon čega je nastavio kako je sada “biskup progresivne keltske crkve.“
Nakon ovih uvodnih riječi, nastavio je o djeci:
“Više ne gledam djecu tim očima. Za mene su to djeca i treba ih se tretirati kao djecu, jer su djeca. Više ne osjećam [seksualnu] privlačnost. Ne mogu reći da se možda jednog dana neće vratiti [seksualna] privlačnost, jer ne mogu predvidjeti budućnost.“
No, vratimo se mi u period kad je DeFrias bio svećenik.
Dok je bio svećenik, DeFriasu, podrijetlom upravo iz Dominikanske Republike, dodijeljena je župa Uznesenja sv. Marije u gradu Elizabeth, koji se nalazi u saveznoj državi New Jersey.
Tamo je dvije godine zaredom, 2001. i 2002., seksualno zlostavljao dva dječaka koji su bili braća, te ministranti.
Slučaj je izašao na svjetlo 2002. godine kad je majka dva dječaka izopčenog svećenika uhvatila na djelu.
DeFrias je krivnju priznao u kolovozu 2004. godine, te je osuđen na tri godine uvjetne kazne. Uz uvjetnu kaznu, na neodređeno mu je vrijeme zabranjen kontakt s maloljetnicima u saveznoj državi New Jersey.
Zna li školski odbor za DeFriasovu prošlost?
U intervjuu za NBC, DeFrias je naveo kako je obavijestio školski odbor o svojoj kriminalnoj prošlosti, iako ih, kako izopćeni svećenik navodi, “nije trebao informirati o tome“.
Nastavio je: “Ono što oni trebaju znati je jesam li počinio zločin u ovoj državi, što nisam. Stoga, kad im prezentiram svoju kriminalnu prošlost, sve je čisto. Ne trebaju uopće znati što se dogodilo u SAD-u.“
DeFrias je naglasio kako ima asistenta, te da nikad nije sam s djecom. Uz ovo, naveo je i kako učionice nemaju vrata.
Žali li DeFrias svoja djela?
“Nikad nisam htio da se to dogodi,” naveo je. “To je nešto što će uvijek biti prisutno u mom životu. Kad bih to zaboravio bilo bi kao da zaboravite Holokaust. Odmah se otvara mogućnost da se tako nešto ponovno dogodi.“
Trebaju li roditelji djece kojima DeFrias predaje biti zabrinuta?
“Možda i trebaju. To je normalno ponašanje.” odgovorio je DeFrias.
DeFrias je još naveo kako se ne namjerava zadržati u školi, iako voli obrazovanje. “Prebaciti ću se u posao s nekretninama… Iako bih volio ostati u obrazovanju. Ne mora to biti obrazovanje djece, može biti i obrazovanje odraslih.“