Na pitanje zašto liječenje za Milu ne plaća hrvatsko zdravstvo, glasnogovornik HZZO-a otkrio nam je kako Milini roditelji nisu podnijeli zahtjev za plaćanje troškova liječenja u inozemstvu
Dvogodišnja Mila, koja boluje od rijetkog oblika leukemije, već prima terapiju u bolnici u Philadelphiji, a Milin tata Marin Rončević se zahvalio na prikupljenom novcu i zamolio da ih se sada pusti na miru, kako bi se usredotočili na izlječenje male Mile.
Zašto hrvatsko zdravstvo, odnosno HZZO ne financira liječenje djece poput Mile?
Malena Mila nije prvo dijete za koje su se prikupljala sredstva, kako bi se liječilo u nekoj od bolnica u inozemstvu. Iako se građani Hrvatske, pa i države u susjedstvu, ujedine i sakupe čak i više od onog što je potrebno, moramo priznati kako je žalosno što se takva liječenja ne financiraju iz zdravstvenog osiguranja u koje uplaćuju svi zaposleni građani Hrvatske, pa i roditelji bolesne djece. Slijedom takvog razmišljanja, uputila sam upit u Ministarstvo zdravstva i nedugo zatim dobila iscrpan odgovor od glasnogovornika HZZO-a, koje prenosim u cijelosti:
u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) nije zaprimljen zahtjev za liječenje djeteta u Americi.
Uvjet za upućivanje na liječenje u inozemstvo je da se potrebno liječenje ne može provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj i da se uspješno provodi u inozemstvu. Mogućnosti liječenja u inozemstvu za osobe osigurane (bez obzira da li se radi o djetetu ili odrasloj osobi) uključuju:
- dijagnostičke i terapijske postupke
- operacijske zahvate uključujući i transplantacije organa koje se ne mogu provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj
- bolničko i ambulantno liječenje
- kontrolne preglede
- dijagnostičke pretrage krvi i tkiva
- pretraživanje međunarodnih registara dobrovoljnih davatelja koštane srži.
Zahtjev za liječenje u inozemstvu podnosi se na tiskanici Zahtjev i prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo koji osiguranoj osobi daje doktor specijalista iz nadležnog referentnog centra Ministarstva zdravlja, doktor specijalista koji ju liječi ili liječnički konzilij ugovorne zdravstvene ustanove u kojoj se liječi.
Na temelju Prijedloga za upućivanje u inozemstvo i mišljenja doktora specijalista iz ugovornih zdravstvenih ustanova liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a donosi svoj nalaz, mišljenje i ocjenu, te se izdaje rješenje u prvom stupnju. Rješenjem se utvrđuje i pravo na vrstu javnog prijevoza, odnosno pravo na sanitetski prijevoz, te pravo na pratnju.
Odluku o izboru ustanove u koju će se osigurana osoba uputiti na liječenje donosi liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a, uvažavajući prijedlog nadležnog referentnog centra ili doktora specijalista, odnosno liječničkog konzilija bolnice u kojoj se osigurana osoba liječi.
U samom postupku HZZO traži mišljenja triju specijalista konzultanta o tome da li je liječenje u inozemstvu opravdano. U slučaju kada svi upitani konzultanti HZZO-u dostave negativno mišljenje liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a nema alternative nego negativnim ocijeniti postavljeni zahtjev, te se prvostupanjskim rješenjem zahtjev odbija. Na takvo rješenje osigurana osoba može u roku od 15 dana uložiti žalbu, te se pokreće drugostupanjski postupak u kojemu HZZO ponovno traži mišljenje troje konzultanata koji nisu sudjelovali u prvostupanjskom postupku o tome da li je liječenje u inozemstvu opravdano. Napominjemo da HZZO ne indicira liječenje u inozemstvu, već to čine liječnici specijalisti, eksperti iz područja medicine za određene bolesti. HZZO podmiruje troškove liječenja u inozemstvu, ako stručni tim smatra da je ono potrebno i opravdano.
U liječenju djeteta su primijenjeni svi standardi svjetske medicine, te je HZZO sve preporučeno od struke i odobrio. Tako je odobreno i pretraživanje Međunarodnog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica u Leidenu, Nizozemska, radi pronalaženja najpogodnijeg nesrodnog HLA identičnog nesrodnog darivatelja krvotvornih matičnih stanica u svrhu nesrodne alogene transplantacije krvotvornih matičnih stanica, kao i pretraživanje američkog nacionalnog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, njemačkog nacionalnog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica i talijanskog nacionalnog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, te je pronađeno troje potencijalnih darivatelja.
S poštovanjem,
Služba za odnose s javnošću
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje”
Zašto Milini roditelji nisu podnijeli zahtjev za subvenciju troškova HZZO-u?
Dok sam čekala prof. Jelenu Roganović, kako bih joj postavila pitanje jesu li Milini roditelji znali da mogu podnijeti zahtjev u HZZO ili Milino liječenje u Philadelphiji ne ispunjava uvjete HZZO-a, doktorica je davala intervju za N1 televiziju. Prof. Roganović je u navedenom intervjuu rekla da joj je Milin tata rekao kako bolnica u Philadelphiji garantira za izlječenje Mile, ali da ona to nije vidjela. “Ja bih se vratila na izjavu roditelja, otac je rekao da su dobili garanciju, ja to ne znam, ako klasična vrsta zakaže, da će oni kontaktirati neku od eksperimentalnih klinika“, rekla je prof. Roganović za N1.
Napomenula je da se ni u bolnici Philadelphiji ne može garantirati da će Milu izliječiti, te dodala:”Sigurno je da je to vrhunska klinika i da je sveukupna skrb tamo bolja nego u dječjoj bolnici u Rijeci. Ja nisam sigurna na što ona ide. Ono što je predviđeno za Milu, to je mogla dobiti. Ono što ne možemo priuštiti su eksperimentalne terapije za takvu vrstu leukemija“.
Kada sam konačno prof. Roganović uspjela dobiti na telefon i postavila joj pitanje zašto obitelj Rončević nije podnijela zahtjev za troškove Milinog liječenja u Americi, liječnica mi je odgovorila: “Mila nije išla na eksperimentalnu terapiju, a za dodatni odgovor pošaljite upit našem ravnateljstvu. Oni će Vam brzo odgovoriti”.
Odgovor ravnateljstva
I upravo, kako je rekla prof. Roganović, odgovor ravnateljstva KBC-a Rijeka, stigao je vrlo brzo, a prenosimo ga u cijelosti:
u navedenom slučaju riječka bolnica je maloj pacijentici pružila pravodobnu i sveobuhvatnu medicinsku skrb sukladno europskim smjernicama za liječenje pedijatrijskih leukemija. .
Djevojčica je hospitalizirana na Klinici za pedijatriju KBC-a Rijeka zbog recidiva rijetke vrste leukemije. Uslijed nepovoljnog odgovora na standardnu terapiju, konzultirani su europski eksperti te je preporučena terapija druge linije. Također, provedeno je pretraživanje Svjetskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica i pronađena su tri potencijalna darivatelja.
Sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata nismo u mogućnosti iznositi detaljnije informacije vezane uz liječenje ili odluke roditelja pacijenata”.
U potpisu: Klinički bolnički centar Rijeka
Krešimirova 42, 51000 Rijeka
Bolesno dijete nema ime, već nadu u očima
Hrvatska je, zajedno s drugim državama svijeta, sakupila preko 35 milijuna kuna za malu Milu, što znači da je prikupljeni iznos u cijelosti pokrio liječenje Mile, ali da je ostalo i još dosta novca u Zakladi Nora Šitum. Iako je uvijek poseban osjećaj kada dokažemo da smo u potrebi uvijek ujedinjeni, činjenica je da u Hrvatskoj ima puno bolesne djece i da bi društvo trebalo pravedno, te svakom djetetu omogućiti najbolje liječenje. Pri tome ne smijemo zaboraviti da nije svaki roditelj u situaciji da se obrati javnosti i zatraži prikupljanje sredstava za liječenje svog djeteta. Mila je imala sreću što je njen dida Vladimir Rončević bio dugogodišnji HRT-ov voditelj i urednik, te je znao, čak i iz pozadine, senzibilizirati javnost na potrebu liječenja svoje unuke. No, što je s onim roditeljima, koji također za svoju djecu žele najbolje, ali nemaju mogućnosti doprijeti do javnosti i zatražiti pomoć? Upravo zbog toga, a kako bi svako dijete imalo istu šansu, potrebno je da liječenje u inozemstvu financira hrvatsko zdravstvo. Svakom djetetu kojem je to potrebno i u najbržem roku.
Bolesno dijete ima lice nade u život, koju smo dužni odgovorno pokušati ispuniti i to ne kao pojedinci, već kao društvo u cjelini.
